Autorski tekst: Milutin Đukanović, predsjednik Odbora direktora EPCG

Foto: EPCG

Poštovani građani,

Kao predsjednik Odbora direktora EPCG imam obavezu da vas obavijestim i podsjetim šta smo sve uradili u prethodnom periodu i šta planiramo da radimo u budućnosti. S tim u vezi, u nekoliko tekstova ću pokušati da vam približim o čemu se radi.

U prvom tekstu smo napravili uvod u priču, a sada ćemo predstaviti neke veoma problematične odluke, koje su usvajane i realizovane prije 2021. godine. Misli se, dakle, na poslovne odluke, prije 2021. godine, koje su nanijeli štetu EPCG i građanima, a neke, i dalje nanose štetu EPCG i građanima (privatizacija 2009. godine, kasnije otkup akcija, kupovina Rudnika uglja Pljevlja, odnos sa KAP-om, povlašćeni proizvođači).

ČITAJTE I OVO - Autorski tekst: Milutin Đukanović, predsjednik Odbora direktora EPCG - EPCG u brojkama (1)

Privatizacija

Da podsjetimo, privatizacija EPCG je izvršena 2009. godine preko fantomske firme River. Fondovi su svoje akcije prodali po 7,1€ za akciju i po tom osnovu prihodovali 138.514.000€. Da su ih tada prodavali po 8,4€ po akciji, koliko su ih kasnije prodali, Vlada i mali akcionari, prihodovali bi 163.875.718. Ukupni prihodi države, EPCG, Fondova i malih akcionara iznosili su 434,810,683€. Mali akcionari privatizacionih fondova od ove transakcije nijesu imali nikakve koristi. Fondovi su novac brzo potrošili. Zbog čega nije prihvaćena ponuda od 11,1 evro po akciji od grčkog konzorcijuma, kojeg su činili državna energetska kompanija Public Power i biznismen Viktor Restis, po kom osnovu bi se prihodovalo 608.084.959€ ili sveukupno za 173.274.276€ više nego što je ponudila A2A, ostalo je nerazjašnjeno do današnjeg dana. Izgubili su i dražava i EPCG. Ali zato je neko dobio Sveti Stefan, a i Prva banka je odjednom postala najlikvidnija banka u državi (iako je 2008 godine država spasila Prvu banku sa 44 miliona evra), a ni vlasnicima fondova nije krivi dio.

Foto: EPCG

Finansijske transakcije koje su ugrožavale likvidnost i dovodile do umanjenja kapitala

Osim privatizacije, odnosno dokapitalizacije,  još neke odluke se nikako ne mogu smatrati korisnim za EPCGmi građane. Ukazaćemo na neke od njih. EPCG je na svojim žiro računima na dan 01.01.2017. godine imala 232,326,991.88€, a na dan 01.01.2021. godine stanje na žiro računima je iznosilo 39,596,540.93€, -(minus) 192.730.451M).

Samo dvije transakcije koje su suštinski predstavljale čist trošak kompanije u iznosu –(minus)136.937.251€, i to 104,524,861€ miliona evra (-51,657,280€ i -52,867,581€) za kupovinu akcija od A2A i 32,412,435€ za kupovinu akcija Rudnika uglja Pljevlja. Po osnovu kupovine sopstvenih akcija, a zatim njihovog poništenja došlo je do smanjenja kapitala kompanije za 140.576.831€. Do smanjenja kapitala EPCG je došlo i 2017. godine, zbog pokrića nagomilanih gubitaka, i to za iznos od –(minus)148.380.692€. U decembru 2021. godine nakon okončanja stečajnog postupka u KAP-u, EPCG nijesu priznata potraživanja po osnovu isporučene električne energije iz 2012. godine u iznosu od 43.651.998€. Od ovog iznosa kroz PDV prijavu od decebra 2021. godine priznat nam je obračunati iznos PDV na ove fakture vrijednosti 5.614.236€ i gubitak po ovom osnovu iznosi –(minus) 38.037.762€.

Osim ovih finansijskih akrobacija, EPCG se značajno opteretila i neposlovnim, bolje reći političko-ekonomskim transakcijama.

Montenegrobonus je ostao dužan po osnovu isporučene električne energije KAP-u iznos od –(minus)13.412.118€.

KAP-u je otpisano -(minus)16.940.025€ duga za električnu energiju preko takozvanih CO2 kredita, ( Odluka Vlade i prethodnog Odbora direktora, protiv kojih je EPCG podnijela krivičnu prijavu SDT-u), umjesto da taj novac završi u EKO-Fond. Takođe i po osnovu faktura iz 2021. godine KAP je ostao dužan EPCG -(minus) 5.392.873€.

Samo po osnovu ovih nekoliko transakcija, zahvaljujući odlukama tadašnjeg poslovodstva i vladajuće strukture, EPCG je ostala gubitak od  -(minus)195,720,076€ i kapital je umanjen za 288.957.523€.

Foto: EPCG

Iz ove tabele se primjećuje, zelena slova (14.999.999 i 5.614.236), da je novo poslovodstvo uspjelo da umanji štetu za 20,614,235€, a takođe je postignut dogovor da Vlada preuzme dug Montenegrobonusa.

Ovdje je, kao primjere značajnog odlliva finansijskih sredstava, neophodno istaći još neke procese koji opterećuju poslovanje EPCG. Tu se prije svega misli na uspostavljeni sistem koji je dodjeljivao status, takozvanim, povlašćenim proizvođačim električne energije, koji su već pomenuti u ovom tekstu. Takođe ćemo razmotriti i poslovni odnos EPCG prema KAP-u. Ova dva poslovna procesa biće posebno obrađena.

Povlašćeni proizvođači

Prije analize poslovnog odnosa sa povlašćenom proizvođačima, neophodno je građane upoznati šta to znači kad neko dobije status povlašćenog proizvođača električne energije. To je pravno ili fizičko lice, koje gradi  izvore električne energije, mini hidroelektrane, vjetro elektrane ili solarne elektrane. To fizičko ili pravno lice podnosi  Zahtjev Regulatornoj agenciji za energetiku da dobije status povlašćenog proizvođača. Po dobijanju tog statusa, Vlada odnosno Crnogorski operator tržišta električne energije(COTEE) zaključuje sa tim subjektom ugovor o otkupu proizvedene električne energije, po podsticajnim cijenama(gotovo 3 puta veće nego na berzi) na period od, najčešće, 12 godina. Za dostavljanje te energije do potrošača koristi se državna, CGES-ova i CEDIS-ova,  prenosna mreža. Balansna odgovornost, da se proizvede onoliko koliko se najavi inače plaća se kazna, je na teret džvne energetske kompanije, odnosno EPCG. Malo pojednostavljeno, ali nadam se da je donekle pojašnjenjeno šta znači dobiti status povlašćenog proizvođača električne energije. Velika sreća za onoga ko ga dobije, a za građane i EPCG velika šteta. Poslednju konstataciju potkrijepićemo jednom analizom.

Po osnovu takozvanih  povlašćenih proizvođača do sada su, od 01.01.2017. godine do 30.06.2024. godine,  EPCG i potrošači platili COTEE-u(Crnogorski operater tržišta električne energije) 269.909.761€, od čega EPCG 168.716.674€, a potrošači, odnosno građani, 101.193.087€.

Od 01.01.2017. godine do 31.12.2020. godine, period 4 godine, EPCG i građani  platili su 96.063.466€(građani 52.756.881€, a EPCG 43.306.586€), a od 01.01.2021. godine do 30.06.2024. godine, period od 3 ipo godine, 173.846.294€ (građani 48.436.206€, a EPCG 125.410.088€). Lako je uočljivo, da u poslednje 3 ipo godine, najveći teret plaćanja električne energije, COTEE-u, a samim tim povlašćenim proizvođačima ide na teret EPCG.

Foto: EPCG

Zakonom je definisano da EPCG ne može, povlašćenim proizvođačima, da plaća veću cijenu od one po kojoj prodaje građanima, 43€/MWh, na žalost Vlada je 2019. godine donijela Uredbu kojom je poništila Zakon. EPCG i građani plaćaju povlašćenom proizvođačima oko 120€/MWh, a onda tu istu električnu energiju tim istim građanima EPCG prodaje po 43€/MWh. Pametnom dosta. Nevjerovatno igra Vlade i Regulatorne agencije za energetiku, jedni daju status povlašćenog, a drugi cijenu, a EPCG i građani to plaćaju. Danas su ti isti, kreatori sistema povlašćenih proizvođača, najveći,  kritičari projekata Solari 3000+/500+ i Solari 5000+.  Ovdje neću posebno analizirati, više nego jasne, koruptivne i kriminalne radnje, već to ostavljam SDT-u.

Postavićemo elementarno pitanje, zbog čega EPCG nije gradila ove objekte. Zbog čega su građani i EPCG morali da plate do sada 269,909,761€, a do kraja 2024. godine ovaj iznos će biti 291,704,383€. Do kraja ugovorenog perioda, računajući odobreni, zbog inflacije,  rast otkupnih cijena od minimum 3% godišnje, za povlašćene proizvođače EPCG i građani će izdvojiti još 345.363.729€, što će u ukupnom predstavljati izdvajanje od nevjerovatnih 637.068.112€ ???!!!

Istu tu energiju EPCG prodaje građanima za prosječno 42€/MWh. Korisno je prikazati i tu analizu. I ovdje ćemo, radi korektne analize, predpostaviti  da će se cijene električne energije povećavati 3% na godišnjem nivou, počev od 01.01.2025. godine, što će značiti da će prosječna cijena, u periodu od 2025 do 2030. godine, iznositi 46,64€/MWh.

Foto: EPCG

Zašto smo nekome omogućili da se enormno obogati, da nam zauzme prenosne kapacitete, da na EPCG prebaci balansnu odgovornost. Od dosada datog novca mogli smo izgraditi sve ove objekte, i već bi ih otplatili, i počeli da zarađujemo. Zbog čega se nije mogao primijeniti model koji se sada primjenjuje za izgradnju vjetroparka Gvozd? Zbog čega izgradnju ovih objekata nije realizovala EPCG? Dati svoj prostor, dati svoj prenosni sistem i platiti energiju 650M, a istu prodati za 250M, zaista je za Riplija.  Da se primijenio model, Gvozda, ili da je EPCG gradila te objekte, ušteda bi iznosila gotovo 400M evra. Posmatrajući na ovaj način, status povlašćenih, odnosno privilegovanih,  proizvođača, i imajući u vidu činjenicu da ćemo još najmanje 6 godina,  nevoljno, biti dio ovog aranžmana, sa aspekta građana i EPCG možemo slobodno reći da će iznos, od 400M, predstavljati čist gubitak. Ovdje je važno podsjetiti da su početne cijene za povlašćene proizvođače bile gotovo 2 puta veće od tadašnjih cijena na berzi. Dobro bi bilo da neko pokuša da ospori ovakav način razmišljanja, i biće lako dokazivo da je ova ogromna šteta, prikazana minimalnim brojevima, iz razloga da analiza bude nesporna. Ovdje izbjegavamo upoređivanje sa berzanskim cijenama električne energije, iako je to berzanska roba, jer data analiza odgovora na pitanje šta bi bilo da je EPCG to radila i gradila. Logika povlašćenih proizvođača je bila, da im se garantuje otkupna cijena proizvedene električne energije, sa godišnjim uvećanjem cijene,  za rast inflacije, bez obzira na kretanje cijena na berzama. Institucije su se pravdale da  na ovaj način afirmišu energetsku tranziciju. Povlašćenim proizvođačima je takođe omogućeno da izađu iz sistema garantovanih cijena, kad god to požele, i da se okušaju na tržištu. Ako im se tržište ne svidi ponovo mogu da se vrate na  sistem garantovanih otkupnih cijena električne energije. Zanemarljiv broj njih je,  posle 2022. godine kada je došlo do eksplozije cijena električne energije na berzama, izašao iz sistema garantovanih cijena, ali vrlo brzo očekujemo njihov povratak. Sigurno je sigurno, bolje da EPCG i građani trpe štetu, nego da oni rizikuju na berzama.

Posebna je priča kako su se formirale početne cijene za povlašćene proizvođače. Osnovni elementi po toj metodologiji su bili uložena sredstva za izgradnju OIE i vrijeme povrata te investicije. Bilo bi dobro da se na uvid dobije ta dokumentacija. SDT je na potezu.

Poslovni odnos EPCG – KAP prije 2021. godine

Vrlo je interesantno analizirati poslovni odnos EPCG i Kombinata aluminijuma Podgorica.Iako je poslovni odnos sa KAP-om obilježio prethodni period od gotovo 20 godina, i taj odnos je uticao na gotovo sve segmente poslovanja EPCG,  u ovom dijelu analize ograničićemo se na period od 2017. godine, i privilegovani položaj koje je imalo jedno privatno preduzeće. U narednim poglavljima ćemo vidjeti šta je za EPCG značilo donošenje odluke o prelasku na, djelimično, tržišni način poslovanja sa ovim privrednim subjektom. Matematika je vrlo jednostavna, KAP je u periodu od 01.01.2017. do 31.12.2021.godine (ugovor sa prethodnim  menadžmentom) proizveo gubitak za EPCG od –(minus)50,325,005€.  Sve je detaljno objašnjeno u sledećoj tabeli

Foto: EPCG

Da je EPCG tu energiju izvozila, ili smanjeno uvozila ostvarila bi dodatni profit, odnosno ne bi imala gubitak, od 50,325,005€. Na mjesečnom nivou EPCG  bi bila u plusu 838,750€. Od ovih sredstava mogla je da se finasira plata za 1.071 radno mjesto. U tom periodu prosječna bruto zarada iznosila je maksimum 783€(novembar 2020), a ne sjećamo se da je u KAP-u u ovom periodu radilo više od 600 radnika.

Osim ovog gubitka koji  je nastao usled netržišnog načina poslovanja, odnosno favorizovanja KAP-a na štetu EPCG,  još jednom ćemo podsjetiti i na ostale poslovne procese u kojima je poslovni odnos sa KAP-om nanosio štetu EPCG i drugim državnim subjektima. Ovdje ćemo sumirati ukupnu štetu koja je nastala u poslovanju sa KAP-om zaključno sa 2021. godinom.

Foto: EPCG

Ovdje ćemo još napomenuti da iznosom -124.107.784€ nijesu obuhvaćene svi gubici, subvencije i garancije, koje su dale EPCG i država, za period od 2005.  do 2009.  godine. Vlada je 2009. godine čuvenim Sporazumom o poravnanju, dala subvencije za električnu energiju od 60.000.000€ i garancije za kredite u iznosu od 135.000.000€, koje su na kraju platili građani Crne Gore.

I pored svih ovih minusa i gubitaka, ostali smo i bez imovine i bez izvanredne energetske infrastrukture, a neko je sve to dobio za 20.000.000€. Da ne govorimo o tome da je u lancu KAP-a i Rudnika Boksita nekada bilo zaposleno gotovo  6.000 radnika, a danas ih ima svega nekoliko stotina.

Odlukom Odbora direktora, EPCG je, od 01.01.2022. godine  raskinut je ugovor sa KAP-om, prešlo se  na tržišni način poslovanja, a efekti ove Odluke biće detaljnije objašnjeni u poglavju gdje će biti prikazano šta je to sve urađeno od početka 2021. godine, odnosno od dolaska novog Odbora direktora, prvog u kojem nije bilo  DPS kadrova.

Samo ovih nekoliko opisanih procesa nanijeli su štetu građanima, EPCG, Budžetu i EKO-fondu od –(minus)711,023,740€ (slovima preko 700 miliona evra).

Foto: EPCG

Kao što vidite, riječ je o nizu odluka, koje su usvajane i realizovane prije 2021. godine, a koje su ugrožavale i, snagom produženog dejstva, i dalje imaju negativne posljedice i po EPCG i po građane. Novo poslovodstvo se, nakon preuzimanja kontrole nad kompanijom, 2021, posvetilo zaštiti interesa kompanije i građana.

U sljedećem tekstu ćemo se pozabaviti Termoelektranom “Pljevlja”.

^{PR objava}