Branka Jokanović, alumnista Univerziteta Crne Gore i nekadašnja studentkinja Elektrotehničkog fakulteta, danas je globalni arhitekta rješenja u automobilskoj industriji, gdje radi na razvoju naprednih sistema pomoći vozačima (ADAS) u jednoj od vodećih kompanija u SAD-u. 

Foto: ucg.ac.me

Kao gost ovogodišnjih Dana naučne dijaspore u okviru Festivala umjetnosti, nauke i kulture (FUNK), organizovanih od Instituta za interdisciplinarne i multidisciplinarne studije UCG, Branka Jokanović je podijelila svoja iskustva i uvide o tome kako inovacije u automobilskoj industriji mogu poboljšati bezbjednost na putevima. Razgovarali smo o njenom profesionalnom putu, radu na ADAS tehnologijama, kao i o njenim vezama sa Univerzitetom Crne Gore i mogućnostima za buduću saradnju sa istraživačima u domovini.

Intervju sa sajta Univerziteta Crne Gore, prenosimo u cjelosti:

UCG: Vaše istraživanje i rad u industriji fokusiraju se na napredne sisteme za pomoć vozačima (ADAS). Možete li nam objasniti kako ovi sistemi funkcionišu i zašto su važni za bezbjednost na putevima?

JOKANOVIĆ: ADAS sistemi koriste različite senzore, poput radara, kamera i lasera, da prate okruženje oko vozila u realnom vremenu. Oni mogu da detektuju potencijalne opasnosti i da upozore vozača ili čak da preduzmu automatske korektivne akcije, poput kočenja ili skretanja, kako bi spriječili nesreću. Ovi sistemi mogu značajno da smanje broj saobraćajnih nezgoda i da zaštite živote vozača, pješaka i ostalih učesnika u saobraćaju, i na taj način doprinose većoj bezbjednosti i sigurnijem saobraćaju za sve.

UCG: Studirali ste na Elektrotehničkom fakultetu Univerziteta Crne Gore, a zatim ste nastavili svoje školovanje i karijeru u Sjedinjenim Američkim Državama. Kako su Vaša iskustva iz Crne Gore uticala na Vaš dalji razvoj i usmjerila Vas na automobilsku industriju?

JOKANOVIĆ: Moje obrazovanje na Elektrotehničkom fakultetu Univerziteta Crne Gore pružilo mi je čvrstu teorijsku osnovu u oblasti elektrotehnike, elektronike i obrade signala, što je bilo ključno za moj dalji razvoj. Tokom studija u Crnoj Gori, imala sam priliku da se bavim istraživanjem u oblasti obrade signala, i to iskustvo je bilo odlična početna tačka za moje dalje obrazovanje u Sjedinjenim Američkim Državama gdje sam se specijalizovala za radarske sisteme. Radarski sistemi imaju primjene u raznim industrijama, uključujući i automobilsku industriju tako da moj rad na razvoju ADAS sistema predstavlja logičan nastavak mog prethodnog obrazovanja i istraživačkog rada. Crna Gora mi je pružila čvrstu osnovu, a moje iskustvo u SAD-u mi je omogućilo da to znanje primijenim u rješenjima za automobilsku industriju.

UCG: Trenutno radite kao globalni arhitekta rješenja za automobilsku industriju u SAD-u. Kako je tekao taj put? Koliko je bilo teško ili lako ostvariti uspjeh u Americi, posebno u oblasti naprednih tehnologija i automobilske industrije?

JOKANOVIĆ: Moj put do pozicije globalnog arhitekte rješenja za automobilsku industriju nije bio lak, ali smatram rad u ovoj oblasti izuzetno ispunjavajućim, pa su samim tim i prepreke bile lakše za prebroditi.

Nakon doktorskih studija, imala sam priliku da se pridružim timu koji radi na razvoju ADAS sistema u jednoj od vodećih kompanija za proizvodnju radara u Sjedinjenim Američkim Državama. Iako je prelazak iz akademije u industriju bio izazovan, moje prethodno obrazovanje i istraživački rad u Crnoj Gori i SAD-u pružili su mi čvrstu tehničku osnovu, koju sam mogla da primijenim u ovom novom kontekstu. Uz upornost, marljivost i spremnost da stalno učim, uspješno sam se uklopila i napredovala u karijeri prvo u tom timu, a onda i dalje.

Što se tiče profesionalnog razvoja u Sjedinjenim Američkim Državama, smatram da je zemlja koja pruža brojne mogućnosti. Iako dolazak u novo okruženje donosi izazove, uz pozitivan stav i uporan rad moguće je ostvariti uspjeh, posebno u oblastima naprednih tehnologija.

UCG: Kako održavate veze sa kolegama i zajednicom sa Balkana u novom poslovnom okruženju?

JOKANOVIĆ: Iako nemam zvaničnu saradnju sa institucijama sa Balkana, održavam bliske veze sa svojim prijateljima i bivšim kolegama koji tamo rade. Kada sam u mogućnosti, rado se odazovem događajima i predavanjima na kojima mogu da podijelim svoja iskustva stečena tokom obrazovanja i rada u inostranstvu.

UCG: Kakva je Vaša veza sa Univerzitetom Crne Gore i da li postoje mogućnosti za saradnju sa istraživačkom zajednicom u Crnoj Gori?

JOKANOVIĆ: Budući da nemam zvaničnu saradnju sa Univerzitetom Crne Gore, moja veza se zasniva na ličnim kontaktima i razmjeni ideja sa mojim prijateljima koji tamo rade. Redovno razgovaram s njima o najnovijim trendovima u automobilskoj industriji i mašinskom učenju, i o tome kako bi se ta znanja mogla primijeniti u obrazovnim i istraživačkim programima na Univerzitetu. Nadam se da će u budućnosti doći do formalnih programa razmjene gdje naučna dijaspora Crne Gore može doprinijeti razvoju nauke i određenih industrija u Crnoj Gori.

UCG: Tokom Vaše karijere, prelazili ste iz akademskog istraživanja u industrijski sektor. Koje su ključne lekcije koje ste naučili u ovom prelazu i kako se akademsko istraživanje može praktično primijeniti u automobilskoj industriji?

JOKANOVIĆ: Prelazak iz akademskog istraživanja u sektor automobilske industrije bio je izazovan, ali veoma koristan za moj profesionalni razvoj. Prva lekcija koju sam naučila tokom ovog prelaza je da prilagodim svoj način razmišljanja i pristup problemima. U akademskom okruženju, fokus je često na teorijskim istraživanjima i objavljivanju radova. Međutim, u industriji rješenja moraju biti primjenjiva u realnom svijetu. Drugo, shvatila sam koliko je važna komunikacija i timski rad. U industriji, veoma često je potrebno sarađivati sa stručnjacima iz različitih disciplina kako bismo postigli zajednički cilj. Treće, u industriji ograničenost sa vremenom je tipična pojava tako da je bitno imati sposobnost brzog prilagođavanja promjenama i novim izazovima. Na kraju, sve ono što sam naučila u akademskom okruženju - temeljno razumijevanje teorije, sposobnost kritičkog razmišljanja i istraživačke vještine - pokazalo se veoma korisno u industriji pri rješavanju problema na inovativan i efikasan način.

UCG: Napomenuli ste da ADAS sistemi u velikoj mjeri zavise od obrade podataka sa senzora, ali imaju hardverska ograničenja. Kako vidite budućnost ovih sistema, posebno sa primjenom tehnologija poput obrade podataka u "oblaku" (cloud computing)?

JOKANOVIĆ: Smatram da budućnost ovih tehnologija leži u sve većoj primjeni naprednih metoda obrade podataka. Trenutno, ADAS sistemi oslanjaju se na senzore instalirane u samom vozilu, što ograničava njihove mogućnosti zbog hardverskih ograničenja vezanih za memoriju i obradu signala. Međutim, sa razvojem cloud computing-a i 5G mreža, ADAS sistemi će moći da pristupaju ogromnim količinama podataka i snažnim računarskim resursima koji se nalaze u "oblaku". To će im omogućiti da primjenjuju napredne algoritme mašinskog učenja i duboke analize za još preciznije i brže donošenje odluka.

UCG: Kao neko ko je imao priliku da radi na naprednim tehnologijama, koji savjet biste dali mladim inženjerima i istraživačima sa Univerziteta Crne Gore koji žele da se uključe u oblast autonomnih vozila i sistema za pomoć vozačima?

JOKANOVIĆ: Prvo i najvažnije, savjetujem im da ne smatraju za prepreku to što Crna Gora nema razvijenu industriju na nivou nekih drugih zemalja. Ključno je steći temeljno znanje u oblastima poput elektrotehnike, elektronike, automatike i obrade signala, jer to predstavlja osnovu za dalji razvoj. Ukoliko žele da se usavršavaju, postoje brojne stipendije i prilike na stranim univerzitetima, koje im omogućavaju rad na naprednim tehnologijama, uključujući autonomna vozila i sisteme za pomoć vozačima. Takođe, za istraživače na univerzitetima u Crnoj Gori ključno je da se povezuju sa stranim univerzitetima i kompanijama, kako bi kroz zajedničke projekte stekli znanja koja će im omogućiti dalji razvoj i istraživanja u ovoj oblasti unutar zemlje. Preporučujem im da tokom ovog procesa budu fleksibilni i što se tiče oblasti kao i uloge koju bi obavljali. Bitno je ne odustati, jer veoma je rijetko da karijera ide linearnom putanjom, i nekad spoljašnji faktori ne dozvoljavaju razvoj kakav bi željeli.

UCG: Učestvovali ste na događaju Dani naučne dijaspore u okviru Festivala umjetnosti, nauke i kulture. Kako ovakvi skupovi mogu pomoći u povezivanju naučnika iz dijaspore sa lokalnim istraživačima i unaprijediti istraživanja i inovacije u Crnoj Gori?

JOKANOVIĆ: Veoma mi je drago što sam imala priliku da učestvujem na događaju "Dani naučne dijaspore" u Crnoj Gori. Smatram da ovakvi skupovi mogu odigrati ključnu ulogu u povezivanju naučnika iz dijaspore sa lokalnim istraživačima i u unapređenju istraživanja u našoj domovini. Kroz razmjenu ideja, zajedničke projekte i mentorstvo, može se premostiti jaz između akademskog i industrijskog okruženja. Naučnici iz dijaspore mogu da pruže uvid u to kako se najnovija istraživanja primjenjuju u praksi, dok lokalni istraživači mogu da doprinesu novim teorijskim i eksperimentalnim pristupima. Pored toga, ovaj tip saradnje će pomoći da se talenti iz Crne Gore bolje pozicioniraju na globalnom tržištu rada i da doprinesu razvoju naše zemlje.

UCG: S obzirom na to da ste autorka visoko citiranih publikacija i nosilac patenata, kako smatrate da Vaš rad može doprinijeti globalnoj industriji autonomnih vozila, ali i imati značaj za inženjersku zajednicu u Crnoj Gori?

JOKANOVIĆ: Na globalnom planu, kroz objavljivanje inovativnih rješenja i dijeljenje znanja sa širom stručnom javnošću putem publikacija i patenata, nastojim da unaprijedim bezbjednost i efikasnost sistema u automobilskoj industriji. Ovi sistemi mogu imati značajan uticaj na poboljšanje kvaliteta života ljudi širom svijeta. Istovremeno, kao inženjer iz Crne Gore na globalnoj sceni, smatram da imam odgovornost da budem ambasador naše inženjerske zajednice, i da moj rad i dostignuća mogu da služe kao dokaz da Crna Gora ima inženjerske kapacitete koji mogu da se takmiče na globalnom nivou.