Svirepim ubistvom brata i sestre Jovana i Milanke Madžgalj, poremećen je miran i skladan život u našem Sokocu... Deseti je dan od kako policija ne ulazi u trag za osumnjičenom za ovaj gnusni zločin, pa mještani i dalje žive sa dozom straha, kaže za portal Kolektiv mještanin pomenutog sela Miodrag Čabarkapa.

Foto: Ministarstvo odbrane, arhiva

"Radijus kretanja je sveden uglavnom oko okućnice, iako je lijepa jesen je dozvolila da se mnogi radovi završe u polju, jer mještani uglavnom žive od poljoprivrede... Iako je ova jesen bila bogata šumskim plodovima, iz straha kretanja kroz šumu mještani nisu mogli dopuniti svoj budžet, što bi im u mnogome značilo".

Ono što ih, kako ističe Čabarkapa, posebno brine, je i dalja tendencija iseljavanja sela.

"Porodica stradalih Madžgalj je najavila da za njih više života u Sokolac nema, da će stoku rasprodati i napustiti selo, što ih u potpunosti razumijemo.. A šta da mislimo mi njihove komšije, da li i za nas ima mjesta više u Sokocu. Nije lako zanoćiti znajući da su vam prve komšije ubijene, a sledeće su na nekih četirsto metara zbog trenda iseljavanja. Mi smo bili selo za primjer, imali smo oko dvadesetak đaka u područnoj školi u Sokocu, sa tedencijom rasta stanovništva. Međutim, nemarom države i Opštine prema selu, mladi odlaze za boljim životom..."

Foto: Ministarstvo unutrašnjih poslova

Svjesni su, kaže Čabarkapa, da je svaki zločin nepredvidljiv, ali da je u Sokolac stanovnika kao što je bilo prije petnaest godina, možda bi, prema njegovim riječima, zločin bio i spriječen - "vjerovatno bi osumnjičeni bio primijećen na više lokacija, bilo bi više poziva ka nadležnim organima za njegovo hapšenje".

"Pored sve vojne i policijske tehnike koja je uključena u potragu za osumnjičenim, najviše bi pomoglo ljudstvo, ali ga nema po selima - ogromna su prostranastva koja su raseljena u kojima se osumnjičeni mogao uputiti", ističe Čabarkapa za portal Kolektiv.me.

Kako dodaje, mještane je strah i za budućnost - da li će opet neko bježeći od zakona naći utočište u ovim selima, znajući da ima dosta napuštenih kuća i da ostaje uglavnom nemoćno i staračko domaćinstvo?

"Ali kako zadržati mlade na selo? Daćemo samo primjer: put koji su nam uništili odvozeći naše šume, imali smo asfalt, sad imamo makadam. Bogami, bez seljaka nema jake države, ali ljudi koji vode državu i Opštinu neka rade po svojoj savjesti. Sto posto smo sigurni da je zakazala bezbjedonosna služba u sprečavanju zločina, za šta neko mora odgovarati. Mještani se zahvaljuju svakom pojedincu, pripadniku vojske i policije koji su na terenu, i ulažu napor da zločinca privedu pravdi, i nadamo njegovom skorom hapšenju. Sa tugom i bolom za Jovanom i Milankom, i strahom danas, ali i za neko novo sjutra, mi danas živimo život u Sokolcu", zaključio je Čabarkapa za portal Kolektiv.me.