Jedan od najcjenjenijih izvođača pop muzike, Hari Varešanović, poznatiji kao Hari Mata Hari, nije mnogo medijima govorio o svojoj privatnosti.

Foto: harimatahariofficial, Instagram screenshot

O privatnom životu rijetko govori, ali je ipak napravio presedan i otkrio neke porodične tajne, a jedan od najzanimljivijih detalja je taj što ga je otac „ukrao“ iz bolnice.

“U Sarajevu je te godine bila izuzetno jaka zima. Novorođena djeca su masovno počela da umiru jer grijanja u bolnici nije bilo. Otac je donio mami pomorandže, a mene je bukvalno strpao u kesu i odnio u strahu da ne umrem od hladnoće. Stigao sam tako na zanimljiv način u topli dom”, ispričao je Hari detalje svog dolaska na svijet 1961. godine.

“Prvo što pamtim bio je zvuk violine, sevdalinska nošnja i puna kuća ljudi. Moj djeda Mehmed Aga Varešanović bio je čuveni pjevač sevdalinki, odrastao sam uz njegovu violinu i smatram da mi je on prenio iskrenu ljubav prema muzici. Kad god bi se okupila cijela familija, stavljali bi me na kaljevu peć da slušaju i gledaju čudo od djeteta jer sam pjevao sevdalinke i redovno pravio šou-program. Nekad je bila u našoj kući atmosfera kao u filmu „Ivkova slava“, otkrio je pjevač.

Šarmantni Sarajlija je otrkio i da je bio slab učenik u školi, ali i da je rano otrkiven njegov muzički talenat.

“U školi se nisam proslavio, jer sam bio slab učenik, ali sam zato već u prvom razredu osnovne škole bio poznato dijete koje pjeva i svira za Dan republike, Dan mladosti i Prvi maj, podrazumijevalo se da priredba ne može da se održi bez Harija. Čim bih nakupio dovoljno jedinica i neopravdanih izostanaka, na red bi došli i moji dani, to jest veliki praznici, tako da je automatski išla trgovina s razrednim vijećem. Na njihova prozivanja vječito sam koristio izgovor: „Ne mogu ja u isto vrijeme da se bavim muzikom i školom, morate malo da mi pomognete”, ispričao je Hari.

Uprkos nestašlucima koje je umio da pravi muzičar je odrastao u okruženju, u sarajevskom predgrađu Vratnik, u kojem se stvarali poznati muzičari: Goran Bregović, Emir Kusturica, Zdravko Čolić i Dino Merlin.

Grupa Hari Mata Hari je nastala u septembru 1985. godine, a nakon vrtoglave popularnosti i 300 koncerata od Vardara do Triglava koje su održali par godina kasnije, nije mu bilo lako nositi se s tim.

“Poslije tih 300 koncerata donio sam kući sto maraka, apsolutno ništa nismo zaradili, ali smo obišli čitavu Jugoslaviju i pokazali ljudima da nismo virtuelna televizijska pojava. Osvajanjem publike napravili smo najbolji posao. U godinama kada se stiče muškost i hrani ego, kao i svi drugi muškarci, bio sam blesav i gladan stvari koje nisam prošao, tako da sam plivao u hedonizmu. Jurili smo djevojke, dokazivali se sami sebi. Bile su to godine ludila uvijene u uspjeh. Život je bio tako lijep i neopterećen, a mi smo svake godine provodili po dva-tri mjeseca u hotelu „Park“ u Novom Sadu, dok smo u Beogradu na početku karijere imali stan u Molerovoj ulici”, otkrio je pjevač, a potom otkrio i zašto se danas ne druži sa osobama sa estradne scene.

“Nemam nijednog prijatelja na estradi. To je jedna vrsta glume – javne stvari. To je predstava za narod gdje ti pjevaš, glumiš. To je umjetnost. Ja to gledam kao svoj posao, uživam u njemu. Što se tiče kolega, kolege žive na svim krajevima svijeta i najčešće se srećemo na aerodromima, popijemo kaficu jednu prije leta i to je to”, zaključio je pjevač.