Šećer je ugljenihidrat koji prirodno zaslađuje mnoge naše namirnice, a takođe se dodaje mnogim prerađenim proizvodima kako bi poboljšao njihov ukus. 

Foto: Ilustracija/Pixabay.com 

Iako se smanjenje unosa šećera široko preporučuje za vaše zdravlje, važno je znati koje vrste šećera treba uživati, a koje ograničiti.

Postoje prirodni šećeri, poput fruktoze u voću i laktoze u mlijeku, koji dolaze u paketu s hranjivim  materija,  vlaknima i mineralima. S druge strane, dodani šećeri – koji mogu uključivati ​​konzumni šećer, sirovi šećer, kukuruzni sirup, kukuruzni sirup s visokim sadržajem fruktoze i drugi – unose se tokom obrade ili pripreme hrane. Ovi dodani šećeri daju slatkoću, ali nema nutritivnu vrijednost i, nažalost, čak i ugrožava zdravlje.

Džesika Tilton,  viši klinički dijetetičar s Univerziteta Teksasu, objašnjava da iako je šećer primarni izvor energije, tijelo obrađuje dodane šećere drugačije nego dodane šećere. Dodati šećeri se brzo troše za energiju, ili se brzo pretvaraju u skladište masti. To je u poređenju sa sporim oslobađanjem energije iz prirodnih šećera koji se nalaze u cjelovitoj hrani, koji podržavaju hormone, zdravlje srca i kostiju, pomažu probavu i doprinose uravnoteženoj ishrani. 

Unaprijed, klinički stručnjaci analiziraju koliko šećera trebate jesti dnevno kako biste smanjili rizik od hroničnih stanja poput dijabetesa i visokog krvnog pritiska.

Prema Smjernicama o  ishrani Amerikanaca 2020-2025, svi stariji od dvije godine trebali bi zadržati potrošnju dodanog šećera ispod 10 posto dnevnog unosa kalorija. Za nekoga ko slijedi dijetu od 2.000 kalorija, to znači ne više od 50 grama dodanog šećera, ili otprilike 12,5 kašičica dnevno.

Američko udruženje za srce kaže da je dnevna granica šećera još konzervativnija.

Muškarci ne bi trebali dnevno unositi više od 36 grama (ili devet kašičica, 150 kalorija) dodanog šećera.

Žene bi trebale nastojati da dnevno unose najviše 25 grama (ili šest kašičica, 100 kalorija) dodanog šećera.