I dok smo danas samo par klikova udaljeni od omiljene destinacije na drugom kraju svijeta, teško je uopšte zamisliti kako su putovanja izgledala u prošlosti, kada nije bilo aviona, zdravstvenog osiguranja, vodiča i silnih preporulka na internetu, a harale su razne zarazne bolesti i mnoge druge opasnosti.
Foto: Ilustracija/ Pixabay.com
Putovanje u srednjem vijeku nije bilo samo šetnja – hodočasnici, krstaši i putnici svih vrsta suočavali su se sa mnogim opasnostima, na koje su upozoravali mudraci kao što je francuski propovhednik Žak de Vitri u 13. vijeku.
Pored fizičkih prijetnji, bilo je i opasnosti po zdravlje, kao što su razne bolesti, loša ishrana i kontaminirana voda, razne nezgode.
Putnici srednjeg vijeka morali su da budu kreativni u pokušajima da sačuvaju svoje zdravlje tokom putovanja, piše Punkufer.hr.
Kako su izgledali prvi vodiči za putovanja?
„Jedan od posebno zanimljivih medicinskih priručnika za putnike je ‘De regimine et via itineris et fine peregrinatium‘ (‘O režimu i načinu putovanja za putnike‘), koji je Adam od Kremone napisao oko 1227-1228 za njemačkog cara Fridriha II, koji se spremao za krstaški rat“, piše CNN i dodaje:
„Adam je preporučivao puštanje krvi pijre carevog puta, a zatim redovno tokom putovanja, u zavisnosti od volje i raspoloženja zvijezda. Puštanje krvi je bilo od suštinskog značaja u srednjovjekovnoj medicinskoj praksi, upotrebom pijavica ili oštrih instrumenata. Adam je u svom tekstu posvetio čak 25 poglavlja flebotomiji, oslanjajući se na tadašnju medicinsku teoriju o četiri tjelesne tečnosti (krv, žuta žuč, crna žuč i sluz), pri čemu je puštanje krvi trebalo da ukloni loše tečnosti i uravnoteži tijelo za zdravo putovanje. Dao je i detaljna uputstva za desalinizaciju vode, ishranu (što sličniju onoj kod kuće, sa puno voća i povrća), važnost odmora i kvalitetnog sna i redovno kupanje. Dizenterija je bila uobičajena opasnost na putovanjima, posebno među krstašima, a Adamov vodič odražava univerzalnu želju svih putnika da sačuvaju zdravlje digestivnog trakta“.
Putnici su takođe morali da vode računa o zdravlju svojih stopala. U 13. vijeku, Vinsent od Bove savjetovao je upotrebu obloga od ulja, bilja i žive za spriječavanje i likečenje plihova – uobičajene bolesti hodočasnika koji putuju na velike udaljenosti. Adam iz Kremone preporučio im je da prilagode tempo hodanja, posebno na nepoznatim i neravnim putevima.
Putnici tog vremena nosili su protivotrov za ujede zmija, i pažljivo slušali savjete kako da se odbrane od krokodila. Proje puta su ispovijedali svoje grijehe, tražili blagoslov za zaštitu imovine i prtljaga, a sa sobom su nosili amajlije i talismane za koje se vjerovalo da obezbeđuju zdravlje tijela i zaštitu duše. U svakom slučaju, nije im bilo lako.
KOMENTARI (0)