Vrijeme kada jedemo jednako je značajno kao i ono što jedemo, prema rezultatima nove studije. S tim u vezi, što kasnije jedemo veće su šanse za debljanje.

Foto: Ilustracija/Pixabay.com 

Cirkadijalni ritmovi imaju dubok uticaj na mnoge aspekte našeg zdravlja, od sna do metabolizma. Dijeta koju uspostavljamo u djetinjstvu i adolescenciji može postaviti temelj za cjeloživotno zdravlje, ali debljanje i gojaznost se obično pripisuju samo lošoj ishrani i nedostatku vježbanja, ne uzimajući u obzir uticaj cirkadijalnih ritmova.

Novo istraživanje pokazuje da je vrijeme kada jedemo jednako značajno kao i ono što jedemo. Istraživači počinju shvatati kako naš vlastiti biološki sat kontroliše glad i sitost.

Tim istraživača sa Warren Alpert Medical School i Mass General Brighama krenuo je da istražuje zamršen odnos između cirkadijalnih ritmova, metabolizma i ukupnog zdravlja. Stručnjaci su se fokusirali na adolescente, grupu koja je posebno podložna razvoju dugoročnih zdravstvenih problema na osnovu njihovog ponašanja u ishrani.

Istraživači su otkrili korelaciju između potrošnje kalorija kod adolescenata sa prekomjernom težinom ili gojaznošću i vremena njihovog obroka. Otkrili su da su mladi s višim indeksom tjelesne mase imali tendenciju da konzumiraju veći dio svog dnevnog kalorijskog unosa kasnije tokom dana u poređenju sa svojim vršnjacima sa zdravijom težinom.

Vodeći istraživač Meri Karskadon, profesor psihijatrije i ljudskog ponašanja u Warren Alpert, podijelila je svoja zapažanja.

Naš cirkadijalni sistem je u suštini mreža bezbrojnih "satova" prisutnih u skoro svakom dijelu našeg tijela. Ovi satovi nam pomažu da se prilagodimo promjenjivim zahtjevima tokom dana i noći. Međutim, ovaj sistem varira od osobe do osobe zbog više faktora uključujući genetiku, ponašanje i uticaja okoline.

Jedinstvenost ove studije, prema autoru Davidu Barkeru, leži u preciznom mjerenju unosa hrane i kontroli uticaja okoline i ponašanja.

Foto: Ilustracija/Pexels.com 

Studija je sprovedena u kontrolisanom okruženju, u nedostatku bilo kakvih vanjskih vremenskih znakova, kako bi se osiguralo da rezultati odražavaju samo cirkadijalne uticaje na ponašanje u ishrani.

U istraživanju je učestvovala grupa od 51 volontera, starosti od 12 do 18 godina. Podijeljeni su u tri grupe na osnovu indeksa tjelesne mase. Eksperiment je osmišljen kako bi se održao 28-satni ciklus spavanja i buđenja, nešto duži od uobičajenog 24-satnog dana.

Tinejdžeri su živjeli u istom prostoru 11 dana i 10 noći, pod pažljivo upravljanim svjetlosnim postavkama. Imajući šest mogućnosti da jedu u određeno vrijeme, mogli su slobodno da konzumiraju onoliko koliko su željeli.

Istraživači su pažljivo pratili unos hrane i broj kalorija. Zanimljivo je da su rezultati pokazali da su oni u grupama sa prekomjernom težinom ili gojaznošću jeli više svojih dnevnih kalorija u popodnevnim i ranim večernjim satima, u poređenju sa učesnicima u grupi zdrave težine.

Ovo ukazuje na to da naš unutrašnji biološki sat uvelike utiče na naše obrasce ishrane i da vrijeme kada jedemo može uticati na našu sklonost debljanju.

Uvidi poput ovih mogli bi biti nevjerovatno korisni u osmišljavanju strategija upravljanja težinom za adolescente.

Na primjer, na uticaj cirkadijalnog ritma može uticati isključivanje svijetla kasno u toku dana i pojačavanje jakog svjetla ujutro, posebno tokom vježbanja. To bi moglo pomoći da se stvore zdrave navike.