Vakcine protiv COVID-19 su odigrale ključnu ulogu u smanjenju uticaja pandemije, sprječavanju teških bolesti, hospitalizacija i smrti, i čini se da štite i od dugog kovida.

Foto: Ilustracija/Pixabay

Ali neka istraživanja pokazuju da u rijetkim slučajevima mogu izazvati hronične neželjene efekte slične dugotrajnom kovidu.

Nova studija je pokušala da pronađe uzroke i otkrije da li je moguće predvidjeti koji će ljudi razviti takve neželjene efekte.

Značaj studije

Studija je važna iz više razloga:

1) pokazuje da se neželjeni efekti, suprotno uvjerenju antivaksera, ne prikrivaju, već, naprotiv, nastavljaju da se marljivo istražuju;

2) takve studije otkrivaju mehanizme nastanka neželjenih efekata;

3) rezultati se mogu uporediti sa posledicama korone;

4) mogu se tražiti strategije za razvoj sigurnijih vakcina i rješavanje neželjenih efekata.

Vakcine su spasile oko 60 miliona života

Prema procjeni Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), zasnovanoj na analizama podataka različitih studija, vakcine protiv kovida-19 do danas su spriječile više od 60 miliona smrtnih slučajeva.

Štaviše, neke velike studije su pokazale da vakcine smanjuju smrtnost od svih uzroka jer značajno smanjuju rizik od teških oblika kovida, kao i od naknadnih komplikacija.

Hronični simptomi nakon vakcinacije

Međutim, neke osobe prijavljuju hronične simptome koji su se pojavili ubrzo nakon vakcinacije. Ovo neželjeno i dugotrajno stanje poznato je kao postvakcinacioni sindrom (PVS).

U novoj studiji, naučnici sa Univerziteta Jejl preduzeli su početne korake u karakterizaciji ovog stanja i otkrili potencijalne imunološke obrasce koji razlikuju ljude sa PVS od drugih. Nalazi su još uvijek u ranoj fazi i zahtijevaju dalju validaciju, ali bi na kraju mogli da pomognu u oblikovanju strategija za pomoć onima koji su pogođeni.

"Ovaj rad je još uvijek u ranoj fazi i moramo da potvrdimo ove nalaze", rekao je Akiko Ivasaki, profesor imunobiologije na Medicinskom fakultetu u Jejlu (ISM) i koautor studije objavljene na MedRkiv-u.

"Ali ovo nam daje nadu da bi moglo postojati nešto što možemo koristiti za dijagnozu i liječenje PVS-a u budućnosti", dodaje.

Simptomi PVS

Neki od najčešćih hroničnih simptoma PVS-a uključuju umor, maglu mozga, neuropatiju, netoleranciju na vježbanje, utrnulost, nesanicu, palpitacije, bol u mišićima, tinitus, glavobolje, osjećaj peckanja i vrtoglavicu.

Ovi simptomi se razvijaju jedan do dva dana nakon vakcinacije, ali mogu trajati duže. Potrebno je dodatno istraživanje da bi se razumjela učestalost PVS-a u vakcinisanoj populaciji. Za sada se zna samo da je veoma mala. Takođe će biti potrebno sprovesti dodatna istraživanja kako bi se utvrdila uzročno-posledična veza između PVS-a i vakcinacije.

"Jasno je da se neki pojedinci suočavaju sa značajnim izazovima nakon vakcinacije. Naša odgovornost kao naučnika i kliničara je da saslušamo njihova iskustva, temeljno istražimo osnovne uzroke i tražimo načine da pomognemo", rekao je koautor studije Harlan Krumholc, profesor medicine na ISM.

Faza 4 - klinička ispitivanja

Faza testiranja nakon puštanja lijeka na tržište naziva se četvrtom fazom kliničkih ispitivanja i tokom nje se u široj populaciji prati dugoročna bezbjednost, efikasnost i rijetki neželjeni efekti koji se ne mogu otkriti na uzorku od nekoliko desetina hiljada učesnika testiranja, što je uobičajeno u trećoj fazi.

Prema dostupnim podacima iz 2024. godine, do danas je globalno primijenjeno oko 13,5 milijardi doza vakcine protiv COVID-19, što pokriva oko 70,6% svjetske populacije.

Razlike između vakcinisanih i nevakcinisanih
Podaci za novu studiju prikupljeni su iz Jejlove studije Listen to Immune, Simptom, and Treatment Experiences Now (LISTEN), koju istraživači koriste da bolje razumiju dugoročni COVID-19 i PVS.

U njega su naučnici uključili podatke od 42 učesnika koji su prijavili simptome PVS-a i 22 osobe koje nisu prijavile nikakve simptome PVS-a.

Tražili su imunološke karakteristike u uzorcima krvi koje su se razlikovale između dve grupe. Otkrili su, između ostalog, da oni sa PVS-om imaju niže nivoe nekih podtipova CD4+ T ćelija i viši nivo TNF-alfa+ CD8 T ćelija, koje su vrste bijelih krvnih zrnaca.

Takođe su primijećene razlike u nivoima antitijela koje tijelo koristi za ciljanje SARS-CoV-2.