Novinar i autor Piter Lovenhajm u svojoj knjizi The Attachment Effect, piše da je rana povezanost koju djeca imaju sa roditeljima ono što određuje šta će i kakvi će oni postati.

Foto: Ilustracija/Pexels.com 

Istraživanje je pokazalo da su prve dvije godine života najvažnije kao odrednice za uspjeh djeteta, jer se upravo u tom periodu formira povezanost sa roditeljima. Kako je to moguće?

Stvar je u tome da se čitav život ljudi zasniva na međuljudskim vezama, a nova istraživanja su pokazala da veze koje se oforme u prve dvije godine života imaju dubok efekta na to kako se dijete kasnije, kada odraste, ponaša u različitim ljudskim odnosima, u kontektu ljubavi, posla, politike.

Lovenhajm je godinama istraživao važnost povezanosti deteta sa roditeljima, razgovarao je sa brojnim naučnicima o ovoj temi, i evo do kojih je zaključaka došao.

On je na početku objasnio i šta se krije iza nauke o povezanosti.

"Nauka o povezanosti je izgrađena na idejama Džona Bolbija, britanskog psihologa koji je radio u vremenu nakon Drugog svjetskog rata. On je razvio teoriju povezanosti, koja u suštini kaže da ljudska bića rođena bespomoćna, te da su programirana od rođenja da pronađu i povežu se sa kompetentnom i pouzdanom osobom radi zaštite".

Lovenhajm je istakao da je ta prva osoba sa kojom se dijete povezuje najčešće majka, ali ne mora nužno da bude, već to može da bude i tata, baka, deka ili neka druga odrasla osoba.

"Ali, kvalitet te prve povezanosti, da li je ta veza stabilna, puna ljubavi ili je nedosljedna, čak odsutna, oblikovaće mozak koji se tek razvija i uticaće na to kako se osoba ponaša u odnosu sa drugima. Rekao bih da, sekundarno, takođe utiče i na to kako osoba reaguje na stres ili opasnost", objasnio je Lovenhajm za YourTango.

On ističe da efekat te prve povezanosti ne traje samo u djetinjstvu, već tokom cijelog života.

"Uticaće na to kako se ta osoba, kada odraste, odnosi prema deci i starijima, ljubavnim partnerima, supružniku, najbližim prijateljima, kolegama na poslu, saigračima u sportskim timovima, pa čak i na to kako se odnosi prema politici ili prema Bogu. Dakle, to je doživotni efekat".

U skladu sa tim, on smatra da je najvažniji zadatak svakog roditelja da sa djetetom izgradi siguran odnos ili sigurnu povezanost.

"Da bi se izgradila takva veza, potrebno je da roditelji bude dosljedni, da brinu o djetetu i da budu dovoljno osjetljivi da na pravi način reaguju i pročitaju signale koje dijete šalje, kako bi na njegove potrebe odgovorili onako kako treba", kaže Lovenhajm, dodajući da za početak mame i tate treba da nauče da razlikuju djetetov plač – kada plače jer je gladno, kada želi samo zagrljaj i slično.

"Da bismo to uradili generalno moramo da budemo blizu svoje djece, da naučimo da pravilno prepoznajemo njihove signale".

On je objasnio i šta kažu istraživanja o uticaju sigurne povezanosti.

"Istraživanja pokazuju da djeca koja u ranom uzrastu uspostave blisku povezanost dobijaju veliku nagradu. Oni generalno lakše vjeruju drugima, prijatno im je da budu bliski sa drugima. Kada naiđu na izazove u životu – bolesti, povrede, gubitak posla, gubitak voljene osobe, generalno su mnogo otporniji i mogu bolje da se izbore sa tim. Na kraju, sposobni su i da imaju stabilne, zdravlje veze, a to je zaista dosta", zaključuje Lovenhajm.