Postoji li tačno određeni trenutak u danu kada se osjećamo najradosnije ili najpodložnije melanholiji? Nova studija sa University College London kaže: da – i to precizno kao časovnik.

Foto: Ilustracija/ Pixabay

Već znamo da se naše raspoloženje mijenja u skladu sa godišnjim dobima, danima u nedjelji, pa čak i najmanjim događajima iz svakodnevice. "Blue Monday", treći ponedeljak januara, poznat je kao najdepresivniji dan u godini. Ponedeljci, kao po nekom nepisanom pravilu, obavijeni su tugom. Petak i subota, s druge strane, mirišu na slavlje – makar i tiho, jer obaveze na kratko staju.

Ali, šta je sa satima tokom dana? Da li postoji određeni dio dana kada se generalno osjećamo srećnije – ili obrnuto, najusamljenije i najmelanholičnije?

Istraživači sa University College London kažu: postoji. I to sa gotovo zapanjujućom tačnošću. U analizi svakodnevnih psiholoških stanja – depresije, anksioznosti, blagostanja i osjećaja usamljenosti – objavljenoj u prestižnom časopisu BMJ Mental Health, istraživači su došli do fascinantnih otkrića.

Kako su mjerili sreću na satu?

Studija, koja je obuhvatila 49.218 odraslih osoba, pratila je njihove odgovore tokom dvije godine (mart 2020 – mart 2022), kroz svakodnevna pitanja poput:

Koliko ste se srećno osjećali tokom protekle nedjelje?

Koliko ste zadovoljni svojim životom?

U kojoj mjeri mislite da ono što radite ima smisla?

Analiza je uzela u obzir i godine, zdravstveno stanje, kao i profesionalni status ispitanika. I rezultati su bili jasni: naše raspoloženje oscilira ne samo s godišnjim dobima i danima u nedjelji – već i sa satima u danu.

Najviši nivoi sreće i zadovoljstva zabeleženi su ponedjeljkom i petkom – zanimljivo, više nego nedjeljom. Mentalno blagostanje generalno je bilo najbolje tokom ljeta, kada duži dani i sunčeva svjetlost pozitivno utiču na hormone sreće.

Najradosniji i najtužniji čas u danu

Prema istraživanju, jutro – posebno ubrzo nakon buđenja – nosi najviši nivo psihološke svježine i pozitivnog raspoloženja. Biološki razlog? Hormon kortizol, koji daje energiju i pojačava budnost, tada dostiže svoj vrhunac. Telo je odmorno, um bistar, dan tek počinje – puni smo potencijala.

S druge strane, kasni večernji sati, neposredno prije odlaska na spavanje, donose pad raspoloženja. Umor, usamljenost, refleksije o danu koji je prošao... Sve se vraća u unutrašnji svijet. Nije slučajno da najveći broj egzistencijalnih kriza počinje rečenicom „Šta ja radim sa svojim životom?“ – negdje oko 23:37.

Zašto se sve mikenja iz časa u čas?

Naučnici naglašavaju da su te promene direktno povezane sa cirkadijalnim ritmom, našim unutrašnjim biološkim satom. Naše emocije u 9 ujutro i u 9 uveče nisu iste – jer to nisu ni naši hormoni, energija, niti ritam dana. Vikendi mogu blago izmijeniti ovu krivulju, ali osnovna dinamika ostaje.

Ako se i vi osjećate vedrije u 9 ujutro, uz šoljicu kafe i prve zrake sunca – a potištenije u tišini noći kada gasite svijetlo – niste jedini. Sreća i tuga imaju svoje vrijeme. I iako ih ne možemo uvijek precizno isprogramirati, možemo ih bolje razumjeti. Možda, na kraju, sreća nije trajno stanje – već samo dio dana.

U tome se, čini se, krije i tajna života: prihvatiti ritam, razumeti padove, i slaviti trenutke kada duša prirodno raste. Kao kad se probudite i jednostavno znate – danas je dobar dan.