Naučnici upozoravaju na opasnosti od kontaminacije štetnim hemikalijama

Foto: Ilustracija/ Pixabay

Konzerviranje se tradicionalno smatra bezbjednim načinom čuvanja hrane, a posljednjih decenija postalo je gotovo neizbježan dio svakodnevnog života ljudi širom svijeta. Konzerviranje se tradicionalno smatra bezbjednim načinom čuvanja hrane, a posljednjih decenija postalo je gotovo neizbježan dio svakodnevnog života ljudi širom svijeta.

Međutim, naučnici upozoravaju na opasnosti od kontaminacije štetnim hemikalijama.

Ovaj metod konzerviranja se koristi decenijama, a jedna od njegovih mnogih prednosti je to što metalne konzerve mogu godinama da stoje u našim ostavama, a da se ne pokvare.

Ovo je tradicionalno navodilo ljude da konzerve doživljavaju kao bezbjedan način čuvanja hrane. Međutim, da bismo zaista osigurali njihovu bezbjednost, moramo bolje razumjeti moguće hemijske interakcije između ambalaže i hrane.

Opasna oštećenja

Ako ne primijetite nikakva oštećenja ili rđu na konzerviranoj robi, možete biti sigurni da je sadržaj bezbjedan, izvještava The Conversation, studija Instituta za farmaciju Univerziteta u Santijago de Komposteli.

Mnogi ljudi, s pravom, izbjegavaju udubljene konzerve jer udubljenja mogu izazvati male pukotine koje nisu uvijek vidljive golim okom. Bakterije mogu ući kroz takve otvore i potencijalno kontaminirati hranu unutar konzerve, prenosi N1 Zagreb.

Međutim, bezbjednosna pitanja koja proizilaze iz samih komponenti konzervi često se zanemaruju ili barem nedovoljno razmatraju. To uključuje, na primjer, moguće povećano izlaganje štetnim supstancama prilikom začinjavanja salate uljem iz konzerve tunjevine.

Ponovno podgrijavanje konzervirane hrane?

U testiranim pićima (alkoholna pića, energetska pića, bezalkoholna pića i mineralna voda), utvrđeno je da je migracija jedinjenja izvedenih iz bisfenola A niska. Međutim, viši nivoi migracije su primijećeni u konzerviranoj hrani, posebno onoj sa visokim sadržajem masti.

Koncentracije drugog jedinjenja, ciklo-DI-badža, bile su veće u konzervisanoj tuni koja sadrži paradajz, marinadu ili ulje nego u običnoj tuni. Za razliku od BPA, ovo jedinjenje još uvijek nije regulisano, uglavnom zbog nedostatka toksikoloških podataka.

Na osnovu ovog nalaza, ne smatra se dobrom praksom ponovna upotreba konzervisanih tečnosti – na primjer, za začinjavanje testenine ili salate – jer to može povećati izloženost ovim supstancama, napominju naučnici.

Takođe je primijećeno da zagrijavanje hrane direktno u konzervi – što se obično radi u posebnim okolnostima kao što je kampovanje – može povećati migraciju ovih jedinjenja. To je zato što toplota ubrzava prenos supstanci sa sluznice konzerve na hranu, potencijalno povećavajući zdravstvene rizike.