Akcija za socijalnu pravdu (ASP) uputila je danas komentare na izmjene Zakona o radu, kojim je predložila da se minimalna zarada u zemlji utvrđuje godišnje, da do transformacije ugovora o radu sa određenog na neodređeno vrijeme dolazi nakon 18 mjeseci, kao i da radni odnos prestaje po sili zakona sa navršenih 65 godina života.

Foto: Ilustracija/ Pixabay

Akcija za socijalnu pravdu (ASP) saopštila je da je uputila danas komentare na izmjene Zakona o radu, kojim je predložila da se minimalna zarada u zemlji utvrđuje godišnje, da do transformacije ugovora o radu sa određenog na neodređeno vrijeme dolazi nakon 18 mjeseci, kao i da radni odnos prestaje po sili zakona sa navršenih 65 godina života.

Napominju da je javna rasprava za Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu završena danas.

“U pogledu utvrđivanja minimalne zarade, ASP je preporučila da to bude na godišnjem nivou, jer cijeni da bi predloženi rok od dvije godine bio nedopustivo dug i na štetu zaposlenih, naročito u situaciji kada u zemlji postoje brojna monopolska djelovanja u najbitnijim privrednim oblastima (nabavke namirnica, lijekova, kreditni uslovi, stambeni uslovi…). Sve to često dovodi do stvaranja vještačke inflacije i time pogoršanja životnih uslova zaposlenih i ukupno građanstva, pa bi u tom smislu „zakucavanje“ minimalne zarade na dvogodišnje periode imalo direktno negativan uticaj na zaposlene u zemlji”, ističu iz ASP. 

ASP je, kako se dodaje u saopštenju, predložila da umjesto 24 mjeseca, koliko je po sadašnjem Zakonu o radu, do transformacije ugovora o radu na određeno vrijeme u ugovor na neodređeno dolazi poslije 18 mjeseci, što bi bilo u cilju veće zaštite zaposlenih i izbjegavanja raširene prakse da se zaposleni što duže drže na ovoj vrsti ugovora, a čime gube neke od mogućnosti u svakodnevnom životu, poput recimo dobijanja kredita kod bankarskih institucija.

“Umjesto sadašnjih 66 godina i 15 godina staža osiguranja za prestanak radnog odnosa po sili zakona, ASP je predložila nižu starosnu granicu od 65 godina života, što cijeni znatno optimalnijim rješenjem dominantno sa aspekta radne produktivnosti osobe u toj životnoj dobi, ali i imajući u vidu period post tranzicionog ciklusa u zemlji, koji i dalje traje i u velikoj mjeri nije bio naklonjen zaposlenima”, ukazali su.

Kako su kazali, jedan od predloga ASP-a jeste i da se razmotri mogućnost zakonskog normiranja o nedozvoljenosti zaključivanja ugovora o djelu između poslodavca i zaposlenog za radna mjesta, koja su utvrđena aktom o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, a u cilju sprječavanja ove široke rasprostranjene nedozvoljene prakse.

“ASP je predložila i da zaposleni kome je isplaćena otpremnina po osnovu sporazumnog prestanka radnog odnosa u privrednom društvu, javnoj ustanovi i drugoj javnoj službi, čiji je većinski vlasnik država ili opština ne može da zasnuje radni odnos u javnom sektoru u periodu od osam godina od dana isplate otpremnine.Sadašnji rok je pet godina, a veći rok ASP predlaže iz razloga što su brojni primjeri u praksi pokazali da je ovo zakonsko rješenje postalo model da zaposleni po osnovu sporazumnog prestanka radnog odnosa u javnom sektoru uzmu velike otpremnine, a potom se ponovno zapošljavaju upravo u javnom sektoru, tj. samo promijene radno mjesto”, naglasili su.

Zaključuju da je ASP zbog loše evidencije o osobama, koje su uzele otpremnine, a u cilju izbjegavanja zloupotreba, predložila da se formuliše dodatni stav kojim bi se propisala obaveza ovog zaposlenog da prilikom ponovnog zapošljavanja novom poslodavcu podnese i dokaz da je protekao zakonski rok od isplate otpremine, ili da je vratio dobijenu otpremninu.