Crna Gora ne mora da brine za budućnost dokumentarnog filma, jer sve više mladih autora njeguje ovu formu koja, iako ne mijenja stvarnost, uspijeva da je proziva, potkazuje, pa i stavlja na optuženičku klupu, sve zadržavajući društvenu odgovornost. To je ocijenio selektor selekcije dokumentarnog filma, reditelj Vladimir Perović, koji je kazao da i ovogodišnja selekcija u okviru 38. Filmskog festivala u Herceg Novom ponovo potvrđuje da je ključna riječ – kvalitet.

Foto: PR Centar 

„Možda ta riječ zvuči izlizano, ali ona podrazumijeva da dokumentarni film nađe pravu srazmjeru između aktuelnosti sadržaja, njegove društvene relevantnosti, promišljenosti... i forme u koju ga je autor upakovao“, kazao je Perović u izjavi za PR Centar.

Selekcija dokumentarnog filma u okviru FFHN trajeće od 24. do 28. avgusta, a početak projekcija zakazan je svake večeri za 21 čas u bašti Kuće nobelovca Iva Andrića, koja se već nekoliko godina unazad pokazala kao sjajan ambijent za uživanje u dokumentarnim filmovima i druženje sa autorima.

Tokom pet dana biće prikazana 22 filma autora iz cijelog svijeta, od kojih 21 u takmičarskoj selekciji, i jedna specijalna projekcija – „Stanić, stoljeće“ reditelja Andra Martinovića, film o jednom od najvećih crnogorskih slikara, Voju Staniću, koji je Herceg Novi birao za svoj dom

Perović je da pojasnio da aktuelnost sama po sebi nije dovoljna da bi film bio uvršten u selekciju.

„Može biti ne znam kako važan događaj na svijetu, ako je oslikan samo reporterski, ako je urađen na način koji bi mogla da uradi nadzorna kamera ili slučajno upaljena, izgubljena kamera, to nije za naš festival“, naveo je Perović.

Prema njegovim riječima, festival koji on selektuje prati pravac modernog dokumentarizma, onaj koji uvijek uključuje umjetničku dimenziju, pojašnjavajući da forma nosi jednaku težinu kao i sam sadržaj.

Podsjetio je da je tokom ranijih godina u okviru FFHN, kada bi se za to ukazala prilika, pravio tematske večeri, vezane uz određene motive – žene, planine, društvene turbulencije.

„Ove godine to nisam mogao uraditi, ali to ne znači da nema zajedničkih tema“, dodao je Perović.

Kazao je da je jedna od najvidljivijih tema koja prožima ovogodišnju selekciju jeste nasilje.

„Od genocida izraelske države nad palestinskom populacijom, ali naravno ne iskazane direktno kroz razaranje i ubijanje, do „Muškog svijeta“ u Gruziji u kome dominacija tradicionalnih normi, nametnutih od muškaraca, a održavanih od žena, prosto steže jedinku da se ne osjeća slobodnom“, naveo je Perović.

Ukazao je da zapaženo mjesto u selekciji zauzima i film jednog autora iz Srbije, koji na izuzetno moderan, a istovremeno težak način, promišlja rat koji mu je bio nametnut.

„Onda, recimo, nasilje nad ženama, gdje imamo dva zanimljiva filma. Naša autorka, sjajna Mateja Raičković, i slučajnost je htjela da se i jedna slovačka autorka bavi sličnim problemom, koji obje hrabro uspijevaju da artikulišu. Ima tu još tema koje se provlače...“, naveo je Perović.

Ocijenio je da su ove godine mladi autori iz regiona pokazali visoku umjetničku i tematsku zrelost.

Pored Raičković, Perović ističe Aleksu Bujišića kao „novi glas crnogorskog dokumentarizma“, a ukazuje i na Zuka Garagića, mladog autora iz Bosne, koji studira u Americi.

Kazao je da su u selekciji i Ilir Hasanaj sa Kosova sa filmom Radnička krila, kao i David Lušićić iz Hrvatske koji na zanimljiv način promišlja brod Galeb, simbol nekadašnje Jugoslavije, i kroz njega daje fine reminiscencije na onu lijepu zemlju.

„Mladih autora je puno i ja s ponosom moram da kažem da Crna Gora, sem ovo dvoje koji su na ovogodišnjem festivalu, ima zaista još nekoliko vrijednih autora koji su ili već izgradili svoje ime u dokumentarnom prostoru ili ga grade sigurnim koracima“, rekao je Perović.

Dokumentarni film je, kako je istakao, u posljednjih tridesetak godina dobio status koji mu pripada – priznanje da jeste umjetnost.

„On je to i bio, da se ne lažemo, još od Flahertyja, Vertova, Vigoa… Ali je žurnalizam preovladao, posebno u zapadnoj dokumentaristici, i stvar je do jedne mjere banalizovana“, smatra Perović.

Uprkos tome, savremeni dokumentarizam, ili kako ga Perović naziva „kreativni dokumentarac“, nije izgubio svoju društvenu odgovornost.

„Nisu to premudrovanja umjetnička koja razumije troje ljudi, nego su direktna obraćanja društvu. Tu su prozivke, ili što bi Duško Kovačević rekao, potkazivanja društva – ukazivanja na određene negativnosti koje u njemu postoje“, rekao je Perović.

Dokumentarni film, kako je pojasnio Perović, ne može da nudi rješenja, „ali postavljanjem milion pitanja i ukazivanjem na probleme, on budi društvenu svijest i poziva na akciju“.

„Ako jedan antiratni film probudi svijest u jednom čovjeku da to na šta je on natjeran (izuzimamo oslobodilačke ratove) nije dobro, da on ubija nekog živog stvora, taj dokumentarni film je postigao svoj cilj. Ako jedan ekološki film probudi svijest u jednom gledaocu da odnos prema prirodi ne može biti ovako divljački kako to čine korporacije, a bogami i građani, onda je naš cilj postignut, film je djelovao“, naveo je Perović.

Istakao je da dokumentarac ne može da mijenja stvarnost, ali može da je „postavlja na optuženičku klupu“.

„Sa zadovoljstvom mogu da kažem da mlada generacija kreće da stvara i da gradi jedan divan prostor, uključuje se u veliko bratstvo dokumentarista i kreativnog dokumentarca. Mislim da Crna Gora za svoj dokumentarizam u budućnosti apsolutno ne mora da brine“, zaključio je Perović 

Takmičarski program dokumentarnog filma otvoriće u nedjelju, 24. avgusta ostvarenje „Vibracije iz Gaze“ palestinskog reditelja Rehaba Nazzala, „Selekcija Čilea“ italijanskog reditelja Giulia Pacinia, „Tramontana“ koju potpisuje španski reditelj Martí Madaula Esquirol, grčki film „9:30“ čiji autor je reditelj Constantine Venetopoulos i njemački „Zemlja muškaraca“ rediteljskog dua Mariam Bakacho Khatchvani i Teimuraz Chkhvimiani.

Dan kasnije, 25. avgusta pred publikom u bašti Kuće nobelovca biće: „Plavo“ - Ana Vijdea (Rumunija), „Radnička krila“ - Ilir Hasanaj (Kosovo), „Mjesto koje zovem dom“ - Parisa Aminolahi (Nizozemska), „Galeb“ - David Lušičić (Hrvatska) i „Samo ako beba zaplače“ - Shadab Farooq (Indija).

U utorak, 26. avgusta na programu su: „Autobiografija mog dijabetesa“ - Mathew Lancit (SAD), „Ritual“ - Mikhail Zheleznikov (Rusija, Izrael), „Izlaz kroz ludaru“ - Nikola Ilić (Srbija, Švajcarska), „Lavanda“ - Mateja Raičković (Crna Gora, Bosna i Hercegovina, Mađarska).

Za srijedu, 27. avgusta pred publikom će biti još četiri ostvarenja: „Ispovijest“ - Rebeka Bizubova (Slovačka), „Hrabrost“ - Star Bazancir,  Jasmina Pusök (Švedska), „Cvijeće stoji tiho, i svjedoči“ - Theo Panagopoulos,  Scottish Doc (SAD, UK), „Ipak, ostaje“ - Arwa Aburawa, Turab Shah (Alžir).

Posljednje večeri programa selekcije dokumentarnog filma, 28. avgusta biće prikazani: „Šapat koji čujem“ – Aleksa Bujisić (Crna Gora), „Anatomija izgubljenog zvuka“ – Zuko Garagić (Bosna i Hercegovina, Češka, SAD), „Ljupki duet“ - Azar Mehrabi (Iran), i u vantakmičarskom dijelu programa – „Stanić, stoljeće“ – Andro Martinović (Crna Gora).

Žiri koji će odlučivati o nagradama u okviru takmičarske selekcije dokumentarnog filma čine: Barbara Orlič-Sčipula, organizatorka filmskih događaja i predavačica na Univerzitetu u Krakovu, Ajzak Najts-Vošborn, filmski stvaralac sa Novog Zelanda, Valentina Jusufhodžajeva, filmska producentkinja, direktorka Nacionalnog filmskog centra Moldavije i članica Evropske filmske akademije, Božidar Kalezić, reditelj i Marija Ivanović-Nikičević, novinarka i filmska kritičarka, članica Federacije filmskih kritičara Evrope i Mediterana (FEDEORA).