Odbornik Evropskog saveza u Skupštini Glavnog grada Miloš Ðuričković, obratio se javnosti sopštenjem u vezi stanja u Crnoj Gori i periodom koji predstoji građanima.

Foto: Evropski savez 

Saopštenje prenosimo integralno:

Teško je izabrati riječi za period koji predstoji građanima, a da ne zvučim oštro i vulgarno. Najblaže kako bih mogao opisati naredni period je splačinijada, sezona 2025/26.

Dakle, uveliko teku bazične pripreme za novu sezonu splačinijade 2025/26, u kojoj će građani svjedočiti besomučnoj trgovini među konstituentima vlasti na državnom, ali i na lokalnom nivou u Podgorici. Čitavu tu situaciju prouzrokovaće najavljena rekonstrukcija Vlade, koja je prouzrokovana ne kako mislite EU putem, već činjenicom da su preostale još samo dvije sezone splačinijade do izbora 2027. godine, tj. pokušajem dijela konstituenata vlasti da se održi privid normalnosti.

Sistem se polako raspada, turistička sezona se raspala, gotovo da ne postoji dan da se u nekom dijelu sektora, tj. sistema, ne najavljuju protesti i radikalne mjere. Takođe, svima je već postalo jasno da od ulaska u Evropsku uniju do 2028. godine nema ništa. Baš kao što nema ništa i od useljenja u stanove na Velje brdo do kraja 2027. godine.

Lako im je bilo da vas lažu 2023. i 2024. godine, jer su obećani datumi ulaska u EU i useljenja u novoizgrađene stanove bili dovoljno daleko da građanstvu djeluju realistično. Vrijeme je prošlo i sada kreće još jedan krug spinovanja, a potom i bježanje partija vlasti od sopstvenih obećanja.

Toga su svjesni i u vladajućim partijama, zato su i krenuli s obračunima, ucjenjivanjima i kopanjem sopstvenih rovova, tj. brloga. Mnogo toga se odvija iza očiju javnosti, premnogo je uticaja iz raznih centara, ali je možda situaciju, barem djelimično, najlakše približiti kroz primjer vlasti u Glavnom gradu.

Trenutno u Glavnom gradu ne postoji vladajuća većina. Niko nema 31 odbornika. To je jasno pokazano i kroz nemogućnost obezbjeđivanja kvoruma za Skupštinu Glavnog grada u više navrata. Najavljena sjednica za 28. avgust, tj. najavljeni kvorum, predstavlja tek minimum dogovora da se održi privid normalnosti.

DNP – odbornici i gradski funkcioneri Milana Kneževića ne obavljaju svoje dužnosti i odbijaju svaku saradnju sa svojim kolegama i partnerima, dok se čitava situacija u vezi izgradnje kolektora u Botunu ne završi u njihovu korist. Šta za njih znači “u njihovu korist” je relativno. Može biti odustajanje od gradnje kolektora, a može biti i veći broj apanaža. U čitavu kombinatoriku treba dodati i da čekaju kako će proći najavljena rekonstrukcija Vlade i šta će iz te rekonstrukcije dobiti. DNP-ove poluge za ucjenjivanje su radikalizacija građana Botuna i obaranje vlasti u Podgorici. U slučaju DNP-a postoji i još jedan nepredvidivi faktor. Riječ je o političkom subjektu koji se svojski trudi dokazati kao dostojan podanik režima Aleksandra Vučića. Obzirom da je riječ o političkom subjektu koji nije uspio namaknuti relevantnu snagu prilikom formiranja 44. Vlade, koliko god smiješno zvučalo, upravo kolektor u Botunu je možda njihova životna šansa da se dokažu gazdi Vučiću.

Naime, ukoliko do 1. decembra izostane početak gradnje kolektora u Botunu, to može nanijeti ozbiljne posljedice za proces evropskih integracija. Ukoliko Milan Knežević dobije poziv iz Beograda, nemojte sumnjati da će uraditi sve što je u njegovoj moći (a ne treba mu mnogo) da zaustavi gradnju kolektora u Botunu. Bez obzira na darove koje mu bude nudio Milojko Spajić.

Demokrate – su s razlogom odmah iza DNP-a u ovom tekstu. Njihovi odbornici i gradski funkcioneri takođe odbijaju svaku dalju saradnju sa ostatkom vladajuće većine u Glavnom gradu, nezadovoljni najavljenom sječom njihovih ministara u Vladi Crne Gore. Njihova ucjenjivačka poluga je obaranje vlasti u Podgorici i upotreba policije i represivnih metoda kako bi se obezbijedila gradnja kolektora.

Upravo je policijski aparat trenutna tačka spajanja Demokrata i Milana Kneževića, tj. izostanak istog. Dokle god Demokrate odbijaju da stave policiju u službu zaštite interesa građana Podgorice, ali i države, Milan Knežević je siguran da kroz radikalizaciju Botunjana drži najveću batinu u ruci.

Uprkos emotivnim izjavama gotovo svih funkcionera vlasti, prije svih gradonačelnika Podgorice, upotreba policije protiv građana im nije strana. Prije svega, to se moglo vidjeti na primjeru Belvedera, ali i protesta ispred vile Gorica prilikom dodjele Trinaestojulske nagrade Bećiru Vukoviću.

Ukoliko bi Demokrate sačuvale svoje fotelje, uvjeren sam da bi policija zakucala na vrata Milana Kneževića i Botunjana. No, koliko god ova podgorička drama izgledala zamršeno, poprilično je jednostavna naspram onoga što se dešava na državnom nivou.  Stanje u Crnoj Gori na današnji dan može se objasniti jednom riječju – IZDAJA. Za objasniti sve uloge, radnje i procese koji se odvijaju, bile bi potrebne stranice i stranice.

 
Ako me pitate: Da li su za ovaj stepen operacija i haosa sposobne vladajuće strukture, sa svim državnim aparatom, službama, glupošću i štetnim namjerama? Reći ću vam – nijesu. Ovaj stepen operacija i haosa može se izvesti samo uz pomoć većih i ozbiljnijih stranih službi. I neće proći dugo kada će se proteklih par godina i narednih par godina u Crnoj Gori izučavati na univerzitetima i obrađivati kroz studije i radove kao primjer hibridnog djelovanja sa ciljem urušavanja države i društva.

Naredne dvije godine biće izuzetno mučne za Crnu Goru, ali i za njene evropske integracije. Neka pregovaračka poglavlja će se zatvarati, baš kao i u prethodne dvije godine, ali će članstvo u Evropskoj uniji biti sve dalje. Pregovaračka poglavlja suštinski ne zatvara Crna Gora, već Evropska unija kao dio svoje agende odbrane svojih spoljnih granica i sfere uticaja. Dakle, pokušava Crnu Goru spasiti od nje same i, prije svega, pokušava spasiti ovo parče teritorije da ne postane dio ruskog ili nekog drugog svijeta. I da ne bude zabune, to radi jako loše.

Ukoliko je PES-u i premijeru Spajiću motiv za rekonstrukciju Vlade spašavanje evropskog puta Crne Gore, onda u toj Vladi ne može biti mjesta za funkcionere NSD-a, Demokrata i DNP-a.

Ako pogledamo dublje i analiziramo najavljenu rekonstrukciju, jasno možemo zaključiti da je u PES-u i dalje omiljena uzrečica:„Nije problem Mandić i NSD.“ Pravo je pitanje: Zašto premijera Spajića i kolege iz PES-a mnogo nervira antievropsko i antidržavno ponašanje Demokrata i DNP-a, a, recimo, nijednu riječ zamjerke nemaju na identično štetno ponašanje Andrije Mandića i NSD-a?

Odgovor možemo naći u analizi njihovog poslaničkog kluba i vrha partije. Značajan dio poslaničkog kluba (gotovo 70%) i rukovodstva partije čine bivši kadrovi i simpatizeri nekadašnjeg Demokratskog fronta. Onaj mali dio koji bi možda i želio otklon od NSD-a i ekipe – nema hrabrosti, volje i snage da se odupre. Njihova volja i hrabrost da pokušaju preuzeti stvari u svoje ruke najbolje se može izmjeriti činjenicom da svoje stavove i intimna razmišljanja ne smiju pokazati čak ni u formi objave na društvenim mrežama. Dakle, sva njihova hrabrost i osjećaj odgovornosti počinu i završavaju unutar njihova četiri zida. Takva situacija potvrđuje već rasprostranjenu tezu: PES = DF.

U tom brlogu najavljene rekonstrukcije, građani će svjedočiti nevjerovatnoj spoznaji koliko čovjek može nisko pasti. Stvoriće se privid da je neka vladajuća partija dobila, a neka druga izgubila. Suštinski, jedini gubitnici će biti građani, jer će sve što bude „plaćeno“ platiti građani Crne Gore, svojim vremenom, novcem i budućnošću njih i njihove djece.

U najavljenom procesu koji je počeo i koji će se intenzivirati od septembra, a u konačnici završiti u susret izborima 2027. godine, svi imaju svoje agende i ciljeve. Međutim, koliko god se činili bitnim ciljevi PES-a ili Demokrata, jedino su vrijedni pažnje ciljevi Andrije Mandića i NSD-a.

Njihov cilj je da nakon izbora 2027. godine budu dominantna politička snaga i da premijer države bude iz njihovih redova. Mislim da je suvišno i reći šta bi to značilo. Ipak, ako vam se ova teza čini nemogućom, kao crvenom linijom koja se ne može preći, hajde da napravimo kratak pregled pobrisanih crvenih linija iz proteklih pet godina:

– Andrija Mandić je danas predsjednik Skupštine Crne Gore, što je i u periodu od 2020. do 2023. godine, bila crvena linija za gotovo sve političke subjekte u Crnoj Gori ali i za međunarodnu zajednicu.

– Gotovo svi lokalni izbori u Crnoj Gori, održani u periodu od posljednjih parlamentarnih izbora (2023. godine) do danas, pokazuj trend rasta NSD-a, a pad podrške PES-a, Demokrata i drugih manjih partija.

– Andrija Mandić i NSD preuzeli su kontrolu nad Ustavnim sudom Crne Gore. Za njihove ciljeve i metode jako je važno da, uz pacifikovano Tužilaštvo, imaju kontrolu nad Ustavnim sudom.

– Andrija Mandić je uspostavio potpuno kontrolu nad Demokratama koje se sada bore za puko preživljavanje. Već smo pomenuli da ima i punu kontrolu nad najvećim dijelom PES-a.

– NSD danas suvereno i iznad zakona upravlja najvažnijim resursima u Crnoj Gori, poput energetskog sektora ali i Morskog dobra.

– Dodatno uredio i utegnuo odnose sa Beogradom i Crkvom Srbije.

– Kod zapadnih partnera je sproveo postupak legalizacije svog političkog subjekta. Izuzev Hrvatske, sa kojom mu je potreban sukob zarad rušenja evropskih integracija.

– NSD je uspješno koordinisao operacijom Rezolucije o Jasenovcu, urušavanja Ustavnog suda, promocijom fašističke i četničke ideologije koje su dobrano nanijele štetu evropskim integracijama. Cilj je bio nanijeti dovoljno štete, a ne navući gnijev, da se evropske integracije uspore i zakomplikuju da bi došlo do pomjeranja datuma ulaska i ostavilo dovoljno prostora za dalje maligne hibridne operacije.

Drugim riječima, Mandić je sproveo sve neophodne radnje i pripremu terena da uz povoljan rezultat na izborima, koji je nikad realniji, sa punim pravom zahtjeva da bude predsjednik Vlade Crne Gore. Ne samo što je pripremio da ima pravo da traži tako nešto već drugim političkim partnerima nije ostavio prostor ni mogućnost da ga odbiju.

I nakon svega što ste pročitali, vjerovatno postavljate pitanje: I šta ćemo da uradimo povodom svega navedenog?

O nama i odgovoru u sledećem tekstu, u prvoj sedmici septembra.

„Oni koji učine mirnu revoluciju nemogućom, čine nasilnu revoluciju neizbježnom.“ – John F. Kennedy.