Odbrana strateških resursa pitanje je nacionalne bezbjednosti i dostojanstva jedne države, a ne tržišne cijene, kazao je predsjednik Atlantskog saveza Crne Gore (ASCG) Savo Kentera.

 Foto: MediaBiro 

On je to rekao na okruglom stolu pod nazivom „Kritična infrastruktura kao instrument meke moći“, koji je organizovao ASCG.

Kentera je poručio da je odbrana strateških resursa pitanje nacionalne bezbjednosti, a ne tržišne cijene.

„To je pitanje dostojanstva jedne države“, istakao je Kentera.

On je kazao da su male zemlje, poput Crne Gore, posebno ranjive, jer im se često nude investicije koji u suštini znače gubitak suvereniteta.

„Ne smijemo dozvoliti da ono što je kičma naše države postane alat u rutkama tuđe politike. Moramo imati jasnu crvenu liniju. Strateški resursi se čuvaju, štite i razvijaju u interesu građana Crne Gore, a ne prodaju na rasprodaji pod pritiskom, ili iz kratkoročnih interesa“, naveo je Kentera.

On je naglasio da ovo nije pitanje samo ekonomije, već pitanje identiteta i slobode.

„Ako predamo kontrolu nad našom infrastrukturom, predali smo i kontrolu nad samim sobom“, kazao je Kentera.

On je rekao da Crna Gora jeste geografski mala država, ali da ima nešto što mnogi veći nemaju.

„Imamo jasnu svijest o tome ko smo i šta smo, gdje pripadamo i za šta se borimo. Naša snaga nije u veličini, već u jasnoj viziji“, naveo je Kentera.

On je kazao da „naša budućnost nije u zavisnosti, već u savezništvu sa onima koji dijele naše vrijednosti“.

„Sa pravim, iskrenim prijateljima i partnerima. I zato želim da poručim: Ko kontroliše našu infrastrukturu, kontroliše našu zemlju. A Crna Gora to ne smije nikada nikome dozvoliti“, istakao je Kentera.

Kako se kazao, kada se govori o kritičnoj infrastrukturi, nije riječ samo o dalekovodima, lukama, telekomunikacijama.

Foto: MediaBiro 

„Mi govorimo o srcu jedne države. Ako to srce prestane da kuca, prestaje i država da diše“, dodao je Kentera.

Kritična infrastruktura, kako je istakao, više nije samo tehničko pitanje, ona je postala političko oružje i instrument meke moći.

„Danas neprijatelj ne mora da šalje vojsku. Dovoljno je da zavrne ventil gas“, kazao je Kentera.

On je dodao da tu ne misli na Crnu Goru, već globalno.

„Dovoljno je da isključi mreže, dovoljno je da presječe tok informacije. I mi ostajemo automatski paralizovani“, rekao je Kentera.

On je ocijenio da se u Crnoj Gori to osjeća na više nivoa.

„Mi nemamo gas, ali zavisimo od uvoza električne energije. Istina, u nekim mjesecima imamo i za izvoz. Ali generalno, nemamo stabilnost. Jedan poremećaj na tržištu i cijela ekonomija postaje talac“, naveo je Kentera.

On je kazao da naša digitalna infrastruktura zavisi od globalnih platformi, čije se odluke donose daleko od Podgorice.

„Neke dalje od Podgorice, neke bliže, a možda te koje su bliže, možda su i opasnije. Naša saobraćajna i energetska mreža često je u rukama aktera koji ne dijele uvijek naše interese“, rekao je Kentera.

Kako je naveo, ko kontroliše infrastrukturu, kontroliše i budućnost, i to je nova realnost.

Kentera je poručio da za Crnu Goru postoje tri imperativa, a prvi je energetska nezavisnost.

„Moramo graditi obnovljive izvore, ulagati u sunce, vjetar, more, vodu. Energetika mora ostati u rukama države i njenih građana“, kazao je Kentera.

Foto: MediaBiro 

On je poručio da Elektroprivreda Crne Gore (EPCG) nije samo kompanija.

„Ona je krvotok naše privrede i našeg društva. Ako EPCG ikad dođe u ruke stranog kapitala koji se vodi tuđim interesima, izgubili bismo sposobnost da sami odlučujemo o sopstvenoj budućnosti“, naveo je Kentera.

EPCG, kako je istakao, ne smije nikad postati moneta za političku trgovinu, niti predmet kratkoročnih finansijskih kalkulacija.

Kentera je naglasio da EPCG mora ostati nacionalni stub i garant stabilnosti i sigurnosti.

„Drugo, digitalni suverenitet. Ko kontroliše naše podatke, taj kontroliše i nas. Zato moramo čuvati naše mreže, razvijati kapacitete i povezivati se sa partnerima kojima vjerujemo i koji dijele iste one vrijednosti za koje se mi zalažemo“, naveo je Kentera.

Treći prioritet, kako je kazao, odnosi se na zaštitu strateških resursa.

„Naše vode, luke, naše energetske kompanije - to nijesu samo preduzeće. To nijesu robe koje se iznose na tržište kao svaka druga“, rekao je Kentera.

On je poručio da je „to temelj našeg opstanka“.

„Ako luke i aerodromi pređu u ruke stranog kapitala koji se vodi tuđim interesima, gubimo kontrolu nad svojim morem i nad svojom ekonomijom“, kazao je Kentera.

Foto: MediaBiro 

On je rekao da, ako energetska preduzeća postanu predmet političkih igara i stranih kalkulacija, „gubimo sposobnost da sami odlučujemo o svjetlu i toplini u našim domovima“.

„Ako dopustimo da se naši izvori vode pretvore u privatnu imovinu, jednog dana naši građani mogu plaćati najskuplje cijene za resurse koji su rođeni u našoj zemlji“, naveo je Kentera.

Direktor Centra za jačanje otpornosti kritične infrastrukture ASCG, Zoran Keković, kazao je da se pojam kritične infrastrukture prvi put pojavljuje u istoriji za vrijeme administracije američkog predsjednika Bila Klintona kao posljedica terorističkih napada na federalnu zgradu u Oklahomi.

On je rekao da su tada počeli neprekidni i intenzivni napori vlada zapadnih zemalja, a prije svega Evropske unije (EU), da uspostave i osnaže sveobuhvatan okvir zaštite kritične infrastrukture.

U međuvremenu, kako je naveo Keković, kritična infrastruktura i pristup tom fenomenu evoluirao je od zaštite ka otpornosti.

On je istakao da kritična infrastruktura nije samo ekonomsko i bezbjednostno pitanje, nego i političko, geopolitičko, pravno i sociopsihološko, odnosno da je pitanje zaštite kritične infrastrukture i jačanje njene otpornosti multidisciplinarno pitanje, koje zahtijeva multidisciplinarni pristup.

“Bez simbioze društvenih, prirodnih i tehničkih nauka ne možemo govoriti o sveobuhvatnom pristupu zaštite i kritične infrastrukture i jačanju njene otpornosti, barem u tom akademskom smislu”, zaključio je Keković.