Smješten u nekadašnjoj vili pored luksuznog hotela „Dorčester“, u londonskom okrugu Vest End nalazi se jedan od najbjezbednijih privatnih trezora u Evropi, ako ne i u svijetu.

Foto: Ilustracija/Pexels.com 

Od zidova obloženih čelikom do višeslojnog biometrijskog bezbjednosnog sistema, složene mere koje se preduzimaju u zaštiti jedne zgrade djeluju kao da su u rangu sa onima koje se pojavljuju u krimi trileru Spajka Lija Čovek iznutra ili filmu Velika iluzija, u kojem glume Džesi Ajzenberg i Mark Rafalo. Osim što ovde neće biti uspješnih provala, prenosi RTS.

Ulaz u zgradu je uvijek zaključan, a najmanje jedan policajac čuva stepenište koje vodi do sefova, gdje se nalaze napredna obezbeđenja, uključujući skener otiska prsta i dužice oka i elektronski čitač kartica. Sva tri identifikatora moraju biti važeća da bi neko prošao kroz ono što Šon Hoi, direktor objekta starog pet godina, kojim upravlja "IBV International Vaults", naziva „zamkom za ljude“, gdje se od posetilaca traži da čekaju između dvije kapije i neprobojnog stakla koje može da izdrži vatru iz AK-47.

U objektu se nalaze i kamere za video nadzor koje rade 24 sata dnevno sa četiri odvojene stanice za praćenje (jedna na licu mesta, tri spoljne), alarmi za provalu i detektori poplave instalirani u podovima, plafonima i zidovima.

„Ako ovde ima bilo kakvog pokreta, nekoliko nas zna za to. Ništa neželjeno se ne može dogoditi, a da niko nije obavješten. Čak i ako je napolju samo lisica noću, mi znamo za to“, rekao je Hoi za CNN.

Složeni mehanizmi zaključavanja i bezbjednosni sistemi mogu zvučati ekstremno, ali su imperativ za zaštitu vrijednih stvari unutra, za koje Hoi procjenjuje da „vrede između 54 do 81 milion dolara“.
 
Dragocjenosti

Kada neko pomisli na sef, mogao bi da zamisli njihov sadržaj kao gomilu gotovine ili zlata. Ima ih mnogo u trezorima IBV-a širom svijeta, ali i dragocenosti poput umetničkih dela ili „Hermes“ i „Šanel“ tašni, dodaje Hoi. Jedna luksuzna kompanija za proizvodnju parfema koristi ovakve objekte za čuvanje retkih mirisa na kojima rade, kao i dragocjene predmete koje su im poklonili članovi kraljevske porodice.

Ali u sefu se čuvaju i neke neočekivane stvari. One koje su najviše iznenadile Hoija imaju malu novčanu vrednost, ali su vlasnicima nezamjenljive, kao što su porodične relikvije, fotografije i neke memorabilije, poput Pokemon kartica ograničenog izdanja i kolekcionarskih igračaka. „Znam da je jedan klijent čuvao igračke vojnike, dok je drugi čuvao prvo izdanje knjige koju je želio da sačuva u besprekornom stanju“, prisjetio se.

„Takođe imate ljude koji kriju stvari od drugih, poput muža koji krije nešto od svoje žene, ili obrnuto. Neki ljudi tamo stavljaju stvari za koje ne žele da drugi znaju dok ne preminu“, napominje Hoi, kao što su tapija za nekretnine, testamenti i drugi pravni dokumenti.
 
Hoijevo znanje o tome šta se nalazi u nekim trezorima dolazi iz ležernih razgovora koje vodi sa klijentima. Bio je škrt u vezi sa deljenjem specifičnih detalja, napominjući da „vrsta ljudi koji ovde dolaze zaista varira. „Imamo poznate ličnosti, sportske zvijezde, članove kraljevskih porodica iz celog sveta, milionere i milijardere.“

Korisnici sefa takođe mogu biti obični ljudi koji rade obične poslove. S obzirom na to da u Velikoj Britaniji posluje dosta stranaca, znači da mnogi klijenti dolaze iz svih krajeva svieta, iz zemalja poput Kine, Dubaija, Indije i Sjedinjenih Država.
Klijentima se veruje na reč da sadržaj nije kriminalnog porijekla

Manji sefovi kompanije, čiji najam staje od 1.350 dolara godišnje, veličine su poluspljoštene kutije za cipele, i trenutno su svi zauzeti. Dostupno je samo nekoliko srednjih do velikih sefova, dovoljno velikih da u njih stane teški kofer i koji koštaju čak 20.300 dolara godišnje.
 
Kompanija ne nalaže klijentima da otkriju sadržaj svojih sefova niti novčanu vrednost predmeta koje čuvaju, ali da bi postali članovi, moraju proći kroz opsežan proces provere i potpisati uslove korišćenja, koji zabranjuju skladištenje krijumčarene robe poput droge, opranog novca ili robe koja je široko zabranjena u trgovini, poput slonovih kljova, naglašava Hoi.

Međutim i dalje ostavlja mnogo prostora da se klijentima „vkeruje na reč“, što je navelo neke kritičare da se zapitaju da li kompanije poput "IBV International Vaults" nenamjerno pružaju utočište kriminalcima, jer se ne suočavaju sa istim nivoom kontrole i regulatornog nadzora kao tradicionalne banke.

Poznato je da je "US Private Vaults", koji nudi anonimno skladištenje dragocjenosti, zatvoren 2021. godine kada je FBI izvršio raciju na njihovu lokaciju u Beverli Hilsu i zaplenio preko 86 miliona dolara u gotovini i drugoj imovini, uključujući drogu.

Kompanija se kasnije izjasnila krivom za zaveru i pranje novca – iako su se stvari 2024. godine promenile kada je američki Savezni apelacioni sud presudio da je racija – koja je dovela do otvaranja i katalogizacije 1.400 sefova, uprkos tome što nije bilo pojedinačnih krivičnih naloga za svaki – prekršila ustavna prava njihovih vlasnika.
 
Hoi tvrdi da su njegovi klijenti pošteni i da je u nekim slučajevima ono što zaključavaju prilično iznenađujuće. „Ljudi čuvaju stvari koje im nešto znače“, čak i ako su neke od tih stvari „čudne“, rekao je.

Staromodan način čuvanja dragocjenosti

Neko će pomisliti da su sefovi zastarjeli koncept iz prošlosti, poput fiksnih telefona ili kasetofona. Kako se tehnologija poboljšava, skladištenje u takozvanom „klaudu“ i druge digitalne platforme olakšavaju čuvanje elektronskih zapisa testamenta, polisa osiguranja i drugih važnih dokumenata.
 
 Privatni sefovi sve više postaju zastarjeli. Najveća banka u SAD, "JP Morgan Chase", je među onima koje više ne dozvoljavaju novim klijentima da iznajmljuju sefove (iako nastavljaju da ih održavaju za postojeće klijente) navodeći da je njihovo održavanje preskupo. Neke druge su potpuno prestale da nude ovu uslugu: jedna procjena u Volstrit žurnalu je da postoji oko 20 odsto manje sefova u odnosu na 40 miliona koliko ih je postojalo prije samo šest godina.

Međutim, neki stručnjaci veruju da je potreba za privatnim trezorima veća nego ranije. Rob Burgeman, direktor i menadžer u "RBC Brewin Dolphin", firmi za upravljanje investicijama, ukazuje na neviđeni skok cene zlata i povećane isporuke u gradove poput Njujorka zbog straha da bi američki predsednik Donald Tramp mogao da uvede nova carinska pravila.

„Za većinu klijenata, pojsedovanje zlata je izuzetno problematično – barem za one koji ne poseduju sef“, navodi Burgeman.

Hoi je napomenuo da trezori nude pouzdano mesto za skladištenje imovine usred inflatornih i geopolitičkih rizika.

Mnogo je ljudi koji ne vjeruju svojim vladama. Na primer, mogli biste biti iz Rusije gdje je Putin vaš predsednik i možda niste sigurni da možete spriječiti pristup vašim stvarima.“

Hoi opisuje Veliku Britaniju kao jednu od zemalja koja je „prilično stabilna“, delom zbog strogih propisa o oružju koji sprečavaju stanovnike da posjeduju vatreno oružje. „Da, u Londonu postoji kriminal, ali mi nemamo vatreno oružje. Ljudi ne hodaju okolo sa oružjem kao na nekim drugim mjestima.“

I za razliku od nekih banaka i kompanija, IBV ne čuva rezervni ključ za hitne slučajeve. Pravi se samo jedan ključ po klijentu, naglašava Hoi. „Ako ga klijent izgubi, morali bismo da angažujemo specijalizovanog bravara da izbuši bravu. Nemoguće je da mi, ili bilo ko drugi, pristupimo sefu, osim samog klijenta.“