Nepostupanjem Višeg suda u Podgorici po zahtjevu za liječenje u Turskoj bivšeg direktora Uprave policije (UP) Veselina Veljovića može doći do povrede njegovog prava na život, ocijenjeno je u mišljenju Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, koji je utvrdio da je u ovom slučaju došlo do povrede prava na pristup sudu.

Foto: MediaBiro

U mišljenju je konstatovano da po Veljovićevom zahtjevu nije odlučivano osam mjeseci, odnosno od 31. januara.

Zahtjev za liječenje Veljovića u inostranstvu podnijet je 31. januara, a Viši sud i Apelacioni sud, kako je konstatovano, nisu odgovarali na zahtjeve i urgencije koje je potom slao njegov advokat zbog nerazmatranja i neodlučivanja u tom slučaju.

"Veljović je dio grupe okrivljenih kojima se sudi pred Specijalnim odjeljenjem Višeg suda u Podgorici zbog sumnje da su počinili krivična djela stvaranje kriminalne organizacije, krijumčarenje, pranje novca i zloupotreba službenog položaja. Nakon boravka u istražnom zatvoru, njemu je u julu prošle godine izrečena mjera nadzora – zabrana napuštanja stana, zbog koje ne može, i pored odluka konzilijuma ljekara Kliničkog centra Crne Gore (KCCG) i uputa Fonda za zdravstveno osiguranje (FZO), da liječenje nastavi u klinici u Istanbulu na koju je upućen zbog, kako je navedeno, teškog zdravstvenog stanja i zbog nemogućnosti daljeg adekvatnog liječenja u Crnoj Gori."

U pritužbi bivšeg direktora policije navedeno je da sudovi nepostupanjem po njegovim zahtjevima, osim što zanemaruju dužnost da donesu adekvatnu odluku u razumnom roku, krše pravo na život i pravo na pravično suđenje, uz ocjenu da sprečavanje njegovog hitnog liječenja nesporno poprima karakter mučenja i nečovječnog postupanja.

Viši sud u Podgorici obavijestio je Zaštitnika da je vijeće tog suda 18. jula 2024. godine ukinulo pritvor Veljoviću i odredilo mjeru nadzora – zabrana napuštanja stana, te da je to rješenje ukinuto rješenjem Apelacionog suda Crne Gore 10. septembra 2024. godine i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje. Ukazano je da je taj sud i dalje istog stanovišta – da se svrha pritvora u odnosu na Veljovića ostvaruje i blažom mjerom, odnosno zabranom napuštanja stana, ali su takva rješenja šest puta ukidana odlukama Apelacionog suda.

"Kako rješenje kojim je okrivljenom ukinut pritvor i određena mjera nadzora zabrana napuštanja stana do danas nije postalo pravosnažno, to predsjednica sudećeg vijeća nije bila u mogućnosti da razmatra mogućnost ukidanja mjere nadzora zabrana napuštanja stana, uz eventualno izricanje neke druge alternativne mjere." – objasnili su iz Višeg suda.

Iz Apelacionog suda su obavijestili ombudsmana da nije u nadležnosti tog suda da odlučuje o eventualnom izricanju mjera iz člana 167 Zakona o krivičnom postupku, zbog čega navode pritužbe u tom pravcu cijene neutemeljenim, dok je u odnosu na podnesak podnosioca pritužbe iz aprila odgovoreno da sud blagovremeno preduzima radnje iz svoje nadležnosti, pa i u tom dijelu navode pritužbe cijeni neosnovanim.

U mišljenju zamjenice ombudsmana Tatjane Radović Todorović navodi se da, kako rješenje o zabrani napuštanja stana još nije pravosnažno, Zaštitnik ne može postupiti na način što će sudu preporučiti donošenje odluke kojom će navedenu mjeru nadzora za određeno vrijeme ukinuti, jer bi na taj način prekoračio svoja ovlašćenja.

"Činjenica da sudsko vijeće Višeg suda u Podgorici nije bilo u mogućnosti da razmotri ukidanje mjere nadzora – zabrana napuštanja stana i eventualno izrekne neku drugu alternativnu mjeru, po ocjeni Zaštitnika, nije razlog da se u potpunosti skoro osam mjeseci ignoriše zahtjev podnosioca pritužbe za obezbjeđivanje uslova za liječenje optuženog od 31. januara, odnosno da se isti ne razmotri i podnosiocu dostavi odgovor. Ovo posebno kada se ima u vidu zdravstveno stanje optuženog, sa kojom činjenicom je podnosilac pritužbe i upoznao postupajući sud, dostavljajući medicinsku dokumentaciju." – ocijenila je Radović Todorović.

 
Ona smatra da je sud bio obavezan da odluči o zahtjevu podnosioca (za liječenje u inostranstvu) od 31. januara, kao i o kasnijim urgencijama.

"Nepostupanjem i nedostavljanjem bilo kakvog odgovora, Viši sud u Podgorici je onemogućio podnosioca da ostvari svoje pravo na sudsku zaštitu. Dakle, ovakvo nepostupanje znači da podnosilac nije imao stvarni i efektivan pristup sudu u pogledu zaštite svojih prava, čime je optuženi ostavljen u pravnoj nesigurnosti i faktički lišen pristupa sudu u pogledu zaštite zdravlja. Zaštitnik takođe konstatuje i pasivan odnos Apelacionog suda Crne Gore, koji nije odgovorio na podnesak podnosioca pritužbe od 4. aprila, naslovljen kao "kontrolni zahtjev", ne dajući Zaštitniku jasne razloge takvog nepostupanja, osim tvrdnji da blagovremeno preduzima radnje iz svoje nadležnosti, te da pritužbu smatra neosnovanom." – navodi se u mišljenju.

Zahtjev razmotriti bez odlaganja

Zaštitnik je Višem sudu u Podgorici preporučio da bez odlaganja razmotri zahtjev za obezbjeđenje uslova za liječenje Veljovića i o tome donese odluku. Apelacionom sudu je preporučeno da odgovori na podnesak – kontrolni zahtjev podnosioca pritužbe od 4. aprila.

Sudovima je preporučeno da u daljem toku postupka, budući da Zakonik o krivičnom postupku ne propisuje koliko puta se rješenje o ukidanju pritvora može ukidati i vraćati na ponovno odlučivanje, preduzmu sve radnje i mjere kako bi se postupak koji se odnosi na ukidanje pritvora i određivanje mjere nadzora – zabrana napuštanja stana prema okrivljenom Veljoviću pravosnažno okončao.

Zaštitnik smatra da je u interesu zaštite života i zdravlja optuženog neophodno djelovati na način da se ubrza i u što kraćem roku okonča postupak odlučivanja po podnijetom zahtjevu, nalazeći da se radi o izuzetnim okolnostima koje nalažu sveobuhvatnu procjenu od strane suda, pritom se ne upuštajući u potencijalnu odluku suda tim povodom.

Ocijenjeno je i da višestruko ukidanje odluka prvostepenog suda od strane instanciono višeg suda ima obilježja tzv. ping-pong prakse koju je Evropski sud za ljudska prava ocijenio kao sistemski problem, jer dovodi do pravne nesigurnosti i odugovlačenja sudskih postupaka, budući da okrivljenog onemogućava da zna status svoje slobode.