Vlada je juče donijela odluku o privremenim mjerama za ograničavanje cijena osnovnih životnih namirnica i higijenskih proizvoda – Limitirane cijene. Cilj je zaštita životnog standarda građana usljed rasta troškova života i inflacije, uz očuvanje stabilnosti tržišta i sprečavanje neosnovanog poskupljenja.
Foto: Arhva/MediaBiro
Pitali smo građane šta misle o ovim mjerama i kako one utiču na njihov svakodnevni budžet.
“Pozdravljamo svaku odluku da se limitiraju cijene, bez obzira o kojim se artiklima radi. Ima ih dosta, možda čak i previše, pa bi bilo dobro da se svedu na neku razumnu cijenu – da svi ljudi mogu da kupuju, ne samo oni koji imaju dobre zarade ili su u boljoj imovinskoj situaciji”, kazao je Drago iz Podgorice za portal Kolektiv.me.
Prema njegovom mišljenju, bilo bi dobro i da se ta lista proširi, da se redovno objavljuje i kontroliše.
“Ranije je, recimo, hljeb bio 70 centi, a poslije nekoliko mjeseci – euro. Za nas su to male razlike, ali za proizvođače i trgovce ogromni profiti. Na kraju, običnom radniku ne ostane ništa, osim da spusti glavu i ćuti. Zato svaku akciju kojom se pokušava pomoći građanima podržavam – bilo da se radi o cijenama ili nečemu drugom”, dodao je Drago.
Smatra da ova mjera neće značajno uticati na budžet.
“To su sitnice, ali bi trebalo razmišljati šire – o gorivu, dječjim dodacima, vrtićima, računima. Ne možemo gledati samo hljeb i osnovne namirnice. Ako, na primjer, kupujemo patike, one su skuplje, a računi za struju i telefon rastu – sve to ulazi u troškove. Ova mjera je mali, ali dobar korak. Korak po korak, stepenik po stepenik.”
Sa druge strane, sugrađanka Slađana nije zadovoljna listom proizvoda koji su obuhvaćeni limitiranim cijenama.
“Mislim da bi trebalo da se ta lista proširi. Treba uključiti voće, povrće, ali i više sredstava za domaćinstvo i ličnu higijenu. Što se tiče uticaja na budžet, to je, iskreno, neprimjetno”, naglasila je Slađana za portal Kolektiv.me
Slavica kaže da kupuje ono što joj treba, ali ne vidi veliki uticaj limitiranih cijena:
“Kupim šta treba, jer rešim šta ću. Ako mi sada treba burek da pojedem, šta da radim – moram ga kupiti. Cijene su limitirane, ali to mnogo ne mijenja situaciju.”
Vesko iz Podgorice kaže da mu limitirane cijene ne prave veliku razliku u svakodnevnom budžetu:
“Dobro je što postoji neka kontrola cijena, ali iskreno, meni se mnogo ne osjeti. I dalje moram da pazim koliko trošim, a za veće kupovine poput patika ili računa za struju, ove mjere praktično ne pomažu.”
ČITAJTE DETALJNIJE!
KOMENTARI (0)