Adam Marušić je simbol Lacija i simbol crnogorske reprezentacije.

Foto: Fudbalski savez Crne Gore FSCG, Youtube screenshot

Prošlo je deset i po godina otkada je Marušić obukao dres “hrabrih skola”, a osam i po otkada nosi dres nebesko-plavog rimskog kluba, jednog od najvećih u Italiji.

I navijači crnogorske reprezentacije i navijači Lacija u njemu prepoznaju velikog borca, momka koji se ne štedi, koji uvijek daje sve što ima…

U razgovoru za Meridiansport, na pitanje po čemu bi volio da ga navijači pamte kada jednog dana završi karijeru, 33-godišnji Beograđanin navodi baš to:

“Volio bih da me pamte kao nekog ko je uvijek davao sve od sebe, kako na treninzima tako i na utakmicama”.

Njegov debi za crnogorsku reprezentaciju bio je “nezaboravan”, ali u negativnom smislu – prekid utakmice sa Rusijom.

Sjeća se dobro tog marta 2015, kada je kao igrač belgijskog Kortrijka stigao kao veliko osvježenje u crnogorski tim.

“Sjećam se, naravno, i jesam u sebi pomislio – ‘šta je ovo, šta se ovo dešava’. Nije mi taj momenat ostao baš u lijepom sjećanju, ni meni ni nikom drugom, ali doživio sam nakon toga mnogo lijepih trenutaka u reprezentaciji i nadam se da će ih u budućnosti biti još”, kaže Marušić.

Reprezentacija Crne Gore mu je puno dala, ali dao je i on njoj, možda i još više…

“Definitivno mi je mnogo pomoglo igranje u reprezentaciji, utakmice na reprezentativnom nivou su nisu isto kao one na klupskom, mislim da se više prate i da su značajnije”.

Nije, naravno, prekid meča sa Rusijom obilježio njegovu reprezentativnu karijeru, njegovih 66 mečeva i pet golova u crvenom dresu.

Četvrti je po broju nastupa, u vrhu čak i po broju golova – kada bi moglo da se rangira njegovo zalaganje i pripadnost crnogorskom dresu, bio bi takođe u vrhu.

I vratio se u nacionalni tim nakon što je propustio tri posljednja okupljanja – u junu, septembru i okrtobru. Igrao je u Gibraltaru prije četiri dana, večeras je jedan od aduta protiv Hrvatske.

“Nisam igrao od marta, imao sam povrede i neke probleme u klubu, ali nakon dužeg vremena ponovo sam tu i nadam se da mogu da pomognem”.

Sa Marušićem u timu, Crna Gora je bila blizu baraža za Mundijal 2018, kasnije i ne tako blizu…

“Imali smo uspone i padove, ali mislim da trenutno moramo da vratimo vjeru kod navijača, da ih natjeramo da dođu na stadion, da nas podržavaju. I mi moramo da budemo realni, da znamo gdje nam je mjesto, da znamo da fudbal jednostavno napreduje, da nema više lakih utakmica i lakih protivnika, da ako ne uđeš koncentrisano u meč teško možeš ikog da dobiješ. Težak je period iza nas, mislim da smo mogli više i u ovim kvalifikacijama, ostala je utakmica protiv Hrvatske da pokušamo da popravimo utisak”.

U Laciju je, kaže, pronašao sreću i mir.

“Nemam želju da promijenim sredinu – eto kako se osjećam, Nadam se, i vjerujem, da ću u Laciju ostati do kraja karijere”.

Stigao je u Rim sada već daleke 2017.

“Nisam mogao ni da sanjam da ću se zadržati toliko u klubu kao što je Lacio. Vodio sam se time da dam maksimum na svakom trening, na svakoj utrakmici, da budem pošten i prema sebi i prema ljudkima koji su me doveli – evo igram devetu sezonu, devet fantastičnig godina. Samo sam 2019. imao povredu koja me malo duže odvojila od terena, svake sezone odigram i po 40 utakmica i zaista sam preponosan”.

Njegovu pripadnost primjećuju i navijači – prija mu, kako kaže, kada ga sretnu na ulici, kada mu čestitaju, kada mu odaju priznanje.

“Nije lako igrati za Lacio, mnogo velikih igrača je prošlo kroz taj klub, pritisak je veliki, ali kad daš sve od sebe – pa dobio ili izgubio – navijači to osjete i znaju da cijene”.

Rođen u Beogradu, Marušić je stigao do najveće scene tako što je zaobišao Zvezdu i Partizan – malo neobičan put.

“Prošao sam sve mlađe kategorije Partizana, a onda prešao u Voždovac, u kojem sam igrao i Prvu ligu i Superligu Srbije. Iz Voždovca sam otišao pravo u Belgiju, u Kortrijk. Jeste se Zvezda tada interesovala, ali ja sam se odlučio za inostranstvo, što je očigledno bio dobar, jer sam nakon tri godine u Belgiji otišao u veliki klub kao što je Lacio”.

Desni bek, desno krilo, lijevi bek – Marušić je igrač za više uloga.

“Šta trener želi od mene ja ću to uraditi na svakoj utakmici; spreman da pružim sve što je do mene, a na njemu da odluči. Igrao sam na više pozicija i to je sigurno plus za mene”.

Od 14 golova koje je postigao za Lacio, posebno pamti prošlogodišnji, Juventusu, iako je pogađao i protiv Intera, Milana.

“Definitivno jedan od najbitnijih, jer je stigao za pobjedu, u 92. minutu. Prelijep je osjećaj srušti Juventus pred svojim navijačima”.

Za rimski derbi kaže da je to jedan od najvećih debija na svijetu.

“Pričao sa dosta igrača koji su igrali za Inter, ili Milan, kažu da ne mogu da se porede debriji na sjeveru i na jugu. Rimski derbi je, jednostavno, utakmica koja obilježava sezonu, o kojoj se priča 14 dana unaprijed. Ako pobijediš, rastrećenije ulaziš u nastavak sezone, ako izgubiš pritisak postaje još veći. Sve što navijači žele jeste da se ta utakmica ne izgubi”.