"Kapaciteti Sigurne ženske kuće u potpunosti su popunjeni – 17 mjesta zauzeto je do posljednjeg", potvrdili su za portal Kolektiv.me iz ove organizacije.

Foto: Ilustracija/Pixabay

Samo u toku 2025. godine kroz sklonište je prošlo 26 žena i 24 djece, najčešće onih koje su preživjele višestruko nasilje i kojima je bezbjednost bila neposredno ugrožena. Prosječan boravak traje od pola godine do devet mjeseci, vrijeme potrebno da pronađu posao, pokrenu razvod ili privedu kraju postupak protiv nasilnika.

Ko su žene koje dolaze po pomoć?

Sagovornice iz Sigurne ženske kuće poručuju da se godišnje javi oko 650 žena i djevojaka, tražeći različite oblike podrške – od pravne i psihološke, do pratnje povjerljivog lica. U sklonište najčešće dolaze majke sa malom djecom, ekonomski zavisne i bez podrške primarne porodice.

„Naše klijentkinje su žene sa iskustvom različitih oblika partnerskog nasilja. U sklonište smještamo one čija je bezbjednost ozbiljno ugrožena,“ saopštili su iz organizacije za portal Kolektiv.me

Nasilnici nastavljaju pritiske – čak i na zaposlene

Iako napuste nasilnika, žene ni tada nijesu bezbjedne. Iz Sigurne ženske kuće navode da nasilnici često pokušavaju da uspostave kontrolu kontaktima preko porodice, ucjenama i prijetnjama.

„Dešavalo se da prijete i našim zaposlenima, tokom postupaka pred institucijama ili telefonom, kriveći nas zato što ih je žena napustila“, upozoravaju iz Sigurne ženske kuće.

Institucije i dalje zakažu – “svake nedjelje po jedan slučaj”

Uprkos vidnom napretku saradnje sa policijom i centrima za socijalni rad u odnosu na stanje prije deset godina, problemi su i dalje značajni.

„Saradnja je bolja, ali nerijetko zavisi od ličnih kontakata. Još je prisutna praksa da predstavnici institucija ne postupaju jednako posvećeno u svim slučajevima, posebno kada ih ne prati naša organizacija,“ navode iz Sigurne ženske kuće.

Na pitanje da li institucije nekad ne urade svoj posao – odgovor je jasan:

„Nažalost, takvih situacija ima na nedjeljnom nivou. Koristimo sve mehanizme da smanjimo štetu i obezbijedimo ženi adekvatnu pomoć,“ pojašnjavaju iz ove organizacije za portal Kolektiv.me. Dio problema rješava se i kroz multisektorski Operativni tim za borbu protiv nasilja nad ženama, čije su članice.

Da problem nije samo na terenu, već i na nivou sistema, potvrđuju i članice Ženskog kluba Nove srpske demokratije, koje u razgovoru za portal Kolektiv poručuju da Crna Gora „već ima dobra zakonska rješenja, ali da je primjena zakona osnovni problem“. Kako navode, "procesi se često sporo odvijaju, a brojni slučajevi nasilja zahtijevaju brže i koordinisanije reakcije".

Predrasude još uvijek drže žene u tišini

Iz Sigurne ženske kuće naglašavaju da naše društvo ostaje duboko tradicionalno, što ženama otežava da potraže pomoć.

„Osuda sredine, stid i osjećaj da im niko neće vjerovati – to je ono što najviše blokira žene,“ objašnjavaju.

Na isto ukazuju i članice Ženskog kluba, naglašavajući da pored zakonskih mehanizama mora postojati i rad na „ukorijenjenom, običajnom elementu“ koji održava nasilje u tišini.

Ipak, primjećuju i pomak: informisanost je veća, pa i sve više žena odlučuje da prekine tišinu i zatraži podršku.

Foto: Ilustracija/AI generated

Tri hitne promjene koje bi spasile živote

Kada bi mogle odmah promijeniti tri ključne stvari u sistemu, iz Sigurne ženske kuće poručuju:

1. Dosljedna primjena zakona u svakom prijavljenom slučaju nasilja.
2. Da zaposleni u institucijama prestanu procjenjivati žrtve kroz stereotipe i predrasude.
3. Sankcionisanje svih u sistemu koji ne postupaju u skladu sa principom dužne pažnje.

Sagovornice za portal Kolektiv.me zaključuju da bi ove promjene žrtvama zaista obezbijedile sigurnost.