Iako se u javnosti često govori o „najtraženijoj“ krvnoj grupi, stručnjaci podsjećaju da takva podjela ne postoji. Potrebe se mijenjaju iz dana u dan, u zavisnosti od pacijenata i njihovog zdravstvenog stanja.

Foto: Ustupljena fotografija /Nela Eraković

Upravo na toj činjenici, načelnica Službe za kolekciju krvi Zavoda za transfuziju krvi Crne Gore dr Nela Eraković, zasniva jedno od ključnih objašnjenja o funkcionisanju sistema.

„Ne postoji najtraženija krvna grupa – sve su podjednako važne. Količina potrebne krvi određene krvne grupe zavisi isključivo od broja pacijenata primljenih tog dana u zdravstvene ustanove, njihove krvne grupe i prirode bolesti. Prema tim potrebama određuje se koje će se krvne komponente najviše koristiti, pa se samim tim te krvne grupe smatraju i najpotrebnijim u tom trenutku", navodi dr Nela Eraković za portal Kolektiv. 

Ipak, jedna krvna grupa ima poseban značaj, naročito u hitnim i nepredvidivim situacijama, kada se odluke donose u minutima.

Riječ je o 0 negativnoj krvnoj grupi, poznatoj kao univerzalni davalac.

„0 negativna krvna grupa može sigurno biti data svakom pacijentu, bez obzira na njegovu krvnu grupu. To je čini izuzetno važnom u urgentnim situacijama kada nema vremena za dodatna testiranja kompatibilnosti. Upravo zbog svoje primjene u rijetkim, ali kritičnim slučajevima, ona se često izdvaja kao krv koja može doslovno spasiti život u presudnim minutama", dodaje Eraković.

Dobrovoljno davanje krvi dostupno je velikom broju građana, ali uz jasno definisane zdravstvene kriterijume koji garantuju bezbjednost i davaoca i primaoca.

„Davalac krvi može biti svaka zdrava, odrasla osoba starosti od 18 do 65 godina, nakon obavljenog ljekarskog i laboratorijskog pregleda. Neophodno je da je osoba dobrog opšteg zdravstvenog stanja, teža od 50 kilograma, sa tjelesnom temperaturom ispod 37 stepeni, urednim pulsom i krvnim pritiskom. Davalac ne smije biti prehlađen niti bolovati od bolesti srca i pluća, a limfne žlijezde, jetra i slezina ne smiju biti uvećane. Posebno se vodi računa o vrijednostima hemoglobina, koje moraju biti iznad propisanih granica", kaže ona za naš portal.

Važno je i poštovati preporučene razmake između dva darivanja, kako bi se organizam u potpunosti oporavio.

„Muškarci mogu darivati krv svaka tri mjeseca, dok se ženama preporučuje pauza od četiri mjeseca. Taj period je sasvim dovoljan da se organizam regeneriše i nadoknadi sve elemente krvi", pojašnjava Eraković.

Edukacija, naročito mladih, predstavlja jedan od najvažnijih stubova održivog sistema dobrovoljnog davalaštva. Kada shvate koliko je njihov doprinos značajan, spremnost da se uključe znatno raste.

„Kada mladi ljudi saznaju da jedno darivanje krvi može spasiti i do tri života, njihova motivacija se višestruko povećava. Zato sprovodimo edukativne posjete predškolskim ustanovama, školama i fakultetima, aktivni smo na društvenim mrežama, promovišemo lične priče donora i organizujemo grupne dolaske. Mladi vole osjećaj zajedništva i upravo takve akcije, u kojima zajedno s prijateljima daruju krv, daju izuzetne rezultate".

Foto: Zavod za transfuziju krvi Crne Gore

U nastojanju da se približi novim generacijama, Zavod za transfuziju krvi Crne Gore uvodi i savremene, inovativne pristupe, oslanjajući se na tehnologije koje su mladima bliske.

„Trudimo se da budemo u korak sa vremenom i interesovanjima mladih. Nedavno smo realizovali kampanju darivanja krvi uz upotrebu specijalno dizajnirane MR tehnologije i naočara, koje su omogućavale mladim ljudima da tokom darivanja igraju igrice ili se opuštaju u predivnom 3D okruženju. Cilj nam je bio da digitalne tehnologije stavimo u službu davalaštva i da mladi ovaj humani čin ne doživljavaju kao medicinski postupak, već kao pozitivno i prijatno iskustvo", naglašava Eraković u razgovoru za portal Kolektiv.me.

Uprkos svemu, i dalje postoje brojne zablude koje građane odvraćaju od darivanja krvi, iako su one, kako ističe dr Eraković, uglavnom neosnovane.

„Najčešće zablude su da darivanje boli, da oduzima mnogo vremena ili da može biti opasno. Istina je da se koristi sterilna i jednokratna oprema, da je proces potpuno bezbjedan, komplikacije su izuzetno rijetke, a samo darivanje traje svega nekoliko minuta. Takođe, darivanje krvi je korisno i za zdravlje samog davaoca.“

Posebno je važno razbiti, kako ističe, uvjerenje da su zalihe krvi uvijek dovoljne, jer praksa pokazuje suprotno.

„Često se misli da ‘ima dovoljno krvi’, ali realnost je da se zalihe redovno smanjuju, naročito tokom ljetnjih mjeseci i praznika. Zato moramo biti svjesni da je neophodno stalno darivati krv kako bi zalihe bile na zadovoljavajućem nivou. Sve krvne grupe su potrebne, bez izuzetka".

Na kraju, poruka je jasna i snažna – odgovornost je zajednička, a vrijeme koje je potrebno minimalno.

„Krv mora čekati pacijenta, ne smije biti obratno. Odvojimo 20 minuta svog vremena, posjetimo Zavod za transfuziju krvi i darujmo krv. Zakoračimo u Novu godinu na najljepši mogući način – sa saznanjem da smo nekome dali šansu za nastavak života", zaključuje dr Nela Eraković za portal Kolektiv.

Piše: Marko Kovačević