Godine 1959., vlasnici Volkswagena Bube mogli su, bar u teoriji, skuvati kafu tokom vožnje. Zahvaljujući dodatku nazvanom Hertella Auto Kaffeemaschine, instrument-tabla ovog legendarnog automobila postajala je improvizovani kafić na točkovima.

Foto: Ilustracija/ Pixabay

Postoje izumi koji djeluju predobro da bi bili istiniti, a Hertella Auto Kaffeemaschine je upravo takav primjer. Volkswagen je 1959. godine vlasnicima kultne Bube (Beetle) omogućavao da skuvaju kafu direktno u automobilu, pomoću aparata montiranog na instrument-tablu, koji se priključivao na upaljač za cigarete.

Rezultat je bio dodatak koji je istovremeno bio neobičan i ispred svog vremena, ali i nepraktičan. Kafa koju je pravio bila je upitnog kvaliteta, a cijena visoka, što objašnjava zašto se gotovo nije prodavao. Uz to, nije bio naročito bezbjedan, ali je imao određenu dozu šarma.

Šezdeset godina kasnije, upravo ta neobičnost učinila ga je jednim od najtraženijih kolekcionarskih dodataka za Volkswagen. Krajem pedesetih godina Volkswagen Buba već je bila mnogo više od običnog automobila. Bila je najpopularniji auto u Evropi i počela je da osvaja svijet. Jednostavan dizajn i pristupačna cijena učinili su je ikonom, ali i savršenom osnovom za razne dodatke koji su omogućavali personalizaciju. Među hromiranim pepeljarama, prenosivim radio-uređajima i koferima rađenim po mjeri, pojavila se i Hertella Auto Kaffeemaschine, vjerovatno najčudniji dodatak od svih.

Dok je u Sjedinjenim Američkim Državama počinjala opsesija držačima za čaše, u Evropi se osmislio izum koji je s druge strane Atlantika bio gotovo nezamisliv — aparat za kafu ugrađen u instrument-tablu automobila.

Hertella je radila na vrlo prost način. Rezervoar se punio vodom, kafa se stavljala u dvoslojni filter, a čim bi se aparat priključio na upaljač, grijač bi odmah počeo da grije, bez ikakvog prekidača.

Kako je zapisao Peter Holderith za magazin The Drive:

„Čim bi je uključio, počela bi da se grije… i morao si biti prilično očajan za kofeinom da bi je koristio.“

Iako je kafa bila skromnog kvaliteta, aparat je imao i pametna rješenja. Porculanske šolje imale su metalne diskove na dnu, koji su se magnetno fiksirali kako bi se smanjilo prosipanje tokom vožnje.

Proizvodnja Hertella Auto Kaffeemaschine bila je vrlo ograničena i danas je poznat tek mali broj sačuvanih primjeraka. Na tržištu se tokom godina pojavilo svega nekoliko komada, što jasno govori o njihovoj rijetkosti.

Ni u svoje vrijeme dodatak nije bio jeftin — koštao je oko 136 dolara u današnjoj vrijednosti. Danas rijetki primjerci na aukcijama dostižu cijene i do 900 dolara, postavši pravi dragulji među kolekcionarima Volkswagena.

Bez obzira na skroman kvalitet kafe, Hertella Auto Kaffeemaschine ostaje upečatljiv primjer automobilske kreativnosti pedesetih godina — spoj domišljatosti i ekscentričnosti kakav se danas rijetko viđa.