Da mi je neko prije dvadeset godina rekao da evropski put Crne Gore vodi preko fekalija i da se radi o civilizacijskom iskoraku, vjerovatno bih mu odgovorio da onda manje treba koristiti WC šolje. Ovako, nama je objašnjeno da pošto su te WC šolje već duže vremena začepljene u Podgorici, opština Zeta treba da bude "dobrovoljac" i da ih otčepi, tako što će pristati na instaliranje sistema za prečišćavanje otpadnih voda (kolektor) na svojoj teritoriji.

Foto: Skupština Crne Gore/ F. Burzanović 

To je u intervjuu za Novosti izjavio lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević i dodao da nigdje u svijetu, osim u Crnoj Gori, ne postoji primjer da je jedna opština na teritoriji druge instalirala kolektor, ignorišući referendumsku volju 98,5 odsto građana Zete koji su glasali protiv izgradnje tog postrojenja.

"Niko u Zeti nema ništa protiv da se kolektor gradi, ali na teritoriji Podgorice. A svi smo protiv toga da Zeta postane septička jama Podgorice i da nas još ubjeđuju kako je to za naše dobro. I da dodatno lažu da od kolektora zavisi zatvaranje pregovaračkog poglavlja 27 (životna sredina) sa Evropskom unijom. Kad ovako lažu prije ulaska u EU, mogu zamisliti kako će tek lagati ako nekad uđemo u Uniju. A kad im tražite da pokažu taj dokument u kom piše da od Botuna i Zete zavisi zatvaranje poglavlja 27, oni vam odgovore pitanjem: "Je li te to Vučić naučio da tražiš?!" I tako, dok mi tražimo pravdu na ulici, oni traže Vučića u Botunu, mi možda pravdu i nađemo, a oni će Vučića početi da sanjaju, ako već nisu",  dodao je Knežević.

Put Crne Gore u EU koče organizovani kriminal i korupcija

I kad bi nam tužilaštvo i sudovi mnogo bolje radili, smatra Knežević, vjerovatno bi poglavlja 23 i 24 dosad bila zatvorena.

"Mene niko ne može optužiti da kočim evropski put Crne Gore time što tražim da većinski jezik bude službeni i da imamo još jednu zastavu. To vam je isto kao da Francuzima kažete da koče evropske integracije time što govore francuskim jezikom ili što imaju trikolorku kao svoju zastavu. Ili Njemcima. Znači, radi se o notornim glupostima i pravima koja su i Francuska i Njemačka kao glavne članice EU definisale još u 18. i 19. vijeku, a nama ne daju da završimo u 21. vijeku, a radi se o osnovnim građanskim pravima. Mogao bih sad da pitam da li se u Crnoj Gori radi o lingvističkom aparthejdu, da je lingvistička manjina u Ustavu normirana i koncipirana kao službeni jezik koji je kroz jedan politički inženjering stvarao Krivokapić zajedno sa Đukanovićem", naveo je Knežević.

Zbog Botuna se trese vlast u Podgorici ali i Vlada Milojka Spajića. Sa nestrpljenjem se čeka prva sjednica Vlade Crne Gore na kojoj će predstavnici DNP vicepremijer Milun Zogović i ministarka saobraćaja Maja Vukićević iznijeti inicijativu o rješavanju identitetskih pitanja. To podrazumijeva ustavne promjene o normiranju srpskog jezika kao službenog, izmjene zakona o državljanstvu i propisa o državnim simbolima kako bi trobojka bila proglašena narodnom zastavom.

"Srpski jezik, dvojno državljanstvo, trobojka, razgovor sa građanima Botuna, mnogo je manje od onog što Hrvatska traži od Crne Gore, a ona joj nesebično daje. Ako ništa drugo, nisam gori od Grlić Radmana da bi me odbila Vlada koju smo podržavali. Tim prije, što u Vladi nikad nije bilo više Srba. Samo neka nas podrže oni koji se javno i tajno legitimišu kao Srbi, ove inicijative će proći. Međutim, ukoliko budemo morali prije toga da pitamo pojedine ambasadore, bojim se da će umjesto srpskog, njemački postati službeni jezik. Spajićeva vlada bi u slučaju našeg izlaska i dalje imala stabilnu većinu. U tome je sva čarolija ove političke borbe. Zato nas niko ne može nazvati ucjenjivačima, jer će većina nastaviti da funkcioniše i bez nas. Za razliku od onih koji tvrde da je važno da Srbi budu na mjestima odlučivanja, a da se suštinski ne pitaju ništa, ja se zalažem za pristup da Srbi stvarno odlučuju o svojoj budućnosti", rekao je Knežević.

Ako je nekom vrhunac srpstva, smatra on, što je svoju ženu ili ljubavnicu izgurao na određene funkcije u sistemu, onda se ne radi o strateškim razlikama, već o tome da neko poziciju svoje žene ili ljubavnice poistovjećuje sa opštim interesom srpskog naroda.

"I tako srpstvo traje dok traje funkcija. Kad prestane funkcija, prvo se gasi ljubav, a onda i srpstvo. U slučaju izlaska iz parlamentarne većine formalno i dalje postoji većina, ali suštinski više ništa ne bi bilo isto, jer će neminovno doći do polarizacije političke scene koja može u jednom trenutku rezultirati i rekonstrukcijom Vlade. Crna Gora je jedina država čija opozicija ne želi vanredne izbore kako bi došla na vlast, već kroz rekonstrukciju pokušava da uđe u nju",  naveo je Knežević.

Dodao je da su Andrija Mandić i on gotovo deceniju i po na čelu njihovog koalicionog saveza.

"U prošlosti smo zajedno sa Nebojšom Medojevićem vodili bespoštednu borbu sa režimom Mila Đukanovića. U toj borbi smo bili hapšeni, optuživani, presuđivani i nijedna politička odluka Mandića ili moja, ne može da ugrozi naše prijateljske odnose. Obojica vodimo partije koji imaju slične ideološke i programske principe, ali ne moramo oko svega da se složimo i imamo identičan koncept. Spoljna politika Crne Gore naslonjena je na onu koju je vodio režim DPS. Sankcije prema Rusiji se pojačavaju, kao i negativni narativi prema Republici Srpskoj", dodao je Knežević.

Kosovo je i dalje čvrst saveznik Podgorice, dok god predstavnici srpskog naroda u nekoj budućoj vladi ne budu imali većinu ili zapaženu ulogu, rekao je Knežević i dodao da treba podsjetiti da je koalicija Za budućnost Crne Gore osvojila 15 odsto podrške na izborima 2023.

"To najbolje govori o tome da je nemali broj građana srpske nacionalnosti glasao za partije koje podržavaju nezavisno Kosovo, sankcije Rusiji i ovakvu spoljnu politiku. To je, nažalost, stvarnost koju moramo priznati i koju možemo ispraviti na sljedećim izborima. Koncept srpstva zasnovan na anacionalnosti gori je od koncepta antisrpstva. Nemam monopol na srpske glasove u Crnoj Gori, ali se nikad neću pomiriti sa činjenicom da je jednom Srbinu iz Crne Gore bliža partija kojoj je prioritet nastavak spoljne politike iz najgorih vremena Mila Đukanovića i Ranka Krivokapića. Zato, ako ne mogu ništa da promijenim, onda biram da ne budem (ne)voljni saučesnik u izvođenju kata za najobičnija prava mog naroda",  kazao je lider DNP-a.

U žižu svjetske javnosti dospio je Grenland. Predsjednik Jakov Milatović je saopštio stav da želi cjelovitu Kraljevinu Dansku sa tim ostrvom. Sa Kosovom je druga priča i nema povlačenja priznanja.

"Samo se nadam da Milatoviću i zvaničnoj Crnoj Gori neće pasti na pamet da šalje vojnike na Grenland i brani suverenitet Danske. Doduše, kad smo mogli poslati satelit u svemir, možda možemo odbraniti i Grenland. Mislim da zasad imamo sreće što Tramp pojma nema gdje je Crna Gora, jer bi nam se poslije ovakvih Milatovićevih izjava moglo desiti da nam zatraži Boku kotorsku. E, onda nemam dilemu da bismo odmah Srbiju zvali u pomoć, jer kad zagusti i zasvrbi onda su nam braća Srbi",  dodao je Knežević.

"Prošli vikend sam proveo sa svojim sinom u Beogradu, od toga su pojedini kvaziportali i kvazimediji napravili senzaciju, da je ispalo da sam išao za atomsku bombu kod Vučića. Kad oni idu u Zagreb, Tiranu, Sarajevo i to na konsultacije i dogovore sa liderima Albanije, Hrvatske i tzv. Kosova, onda je to regionalni iskorak. A kad ja povedem svog sina od dvije godine u igraonicu u "Ada molu", onda je to zavjera s Andrićevog venca odakle Vučić komanduje mještanima Botuna. Pola Banovog brda me vidjelo sa sinom, a pola Crne Gore sa Vučićem",  izjavio je Knežević.

Na to je, smatra on, teško bilo šta odgovoriti ili komentarisati.

"A pošto im se Vučić toliko priviđa, zaista bih volio da posjeti Crnu Goru i bude naš gost za Dan opštine Zete 8. februara, posebno jer nam je pozitivno odgovorio na moju molbu da nam Srbija pomogne finansiranje glavne gradske ulice, nakon što je ovaj projekat izbačen iz crnogorskog budžeta. Bila bi to prilika da mu se i lično zahvalimo, ali i da onima kojima se priviđa, omogućimo da ga uživo vide",  rekao je Knežević.

Hrvatskoj dajemo sve što nam je tražila

Knežević je napomenuo da smo mi odlučili da Hrvatskoj damo sve što nam bude tražila.

"Možda to nije loša strategija jer je zasnovana na tome da zvaničnoj Hrvatskoj dosadi da nas i dalje ponižava. Čak mislim da smo imali i sreće, mogli su nam tražiti da priznamo Zagreb za prijestonicu Crne Gore. Ne mogu oni toliko tražiti koliko mi možemo davati. Dobiće što su tražili, a daćemo im i što nisu",  dodao je Knežević.

Knežević je kazao i da "udari na SPC u Hrvatskoj i tzv. Kosovu samo su kontinuitet viševjekovne hajke ne bi li nam se zatrli duhovni tragovi.

"I u najtežim vremenima okupacija SPC je bila iskra vjere i otpora oko koje se okupljao naš narod. Ali sam čvrsto uvjeren da će i naša crkva i naš narod izdržati iskušenja koja živimo. U 17. vijeku selili smo se sa moštima naših svetaca slijedeći naše patrijarhe i što bi rekao Crnjanski, sanjajući beskrajni plavi krug i u njemu zvijezdu. Neće ni ovo njihovo dovijeka, ispratili smo mnoge, a bilo je teže, nekima se više ni imena ne zna, kao što sam uvjeren da današnje okupatore i tlačitelje čeka zaborav",  rekao je Knežević.