Pisanje rukom sve je rjeđe. Mnogi đaci više ne mogu da pišu duže tekstove bez zamora. Prema mišljenju stručnjaka, pisanje rukom pomaže kao sredstvo učenja i razmišljanja.

Foto: Ilustracija/ Pixabay

Slovo po slovo, Melisa Hofman debelim flomasterom ispisuje riječ „razvoj“ na roze papiriću. Lijepo, čitko, kaligrafskim rukopisom, za plakat na času biologije. „Lijepo izgleda i dolazi iz srca. Nekako je ličnije kad se piše rukom“, kaže učenica devetog razreda škole u Kempen u.

Pored nje u klupi sjedi Džesika. I ona voli da piše rukom i zato svjesno odlaže mobilni telefon. „Volim da isprobavam nove stilove pisanja. Obožavam da pišem prava pisma, o kojima mogu da razmislim“, priča ona. „Jednostavno volim da pišem.“

Ali svakodnevica učenika u Kempen u sve je digitalnija: mobilni, tablet, konzola. Samuel ne voli da piše rukom i smatra da je digitalno pisanje znatno efikasnije. „Bolji sam na računaru, tamo može brže da se piše“, kaže on. „Nije toliko naporno za šake. Za svoj rukopis nikad nisam dobio kompliment.“

Pisanje rukom je važna vježba za mozak

Ne postoji pravo učenje preko tastature. Nekle Bulut predaje na Univerzitetu u Minsteru i doktorirala je na temi razvoja pravopisa kod djece u osnovnoj školi. „Kada se uporede ta dva procesa, pisanje rukom i pisanje na tastaturi, primjećuje se da preko tastature možemo gotovo doslovno da hvatamo bilješke“, kaže ona. „To je potpuno drugačija brzina nego kod pisanja rukom.“

I opterećenje je drugačije: prema studiji Udruženja za obrazovanje i vaspitanje, u srednjim školama ni polovina učenika ne može da piše duže od pola sata bez grčenja ili zamora. Jer rukopis znači i vježbu – a nje je u digitalnom svijetu sve manje.

Pisanje rukom, pritom, pomaže pri učenju. „Kada nam prsti lete preko tastature, zapravo ne učimo kako treba“, kaže Nekle Bulut. Kod pisanja rukom, naprotiv, svjesno biramo koje ćemo informacije zabilježiti. Tako ljudi mogu trajnije da usvoje sadržaje i bolje ih zapamte.

„Kod pisanja rukom moram da ispišem svako pojedinačno slovo. Ti pokreti ostavljaju tragove u mozgu“, objašnjava istraživačica. „Studije pokazuju da djeca u osnovnoj školi bolje pamte slova kada su ih pisala rukom.“

Iz ruke u glavu

I u školi u Kempen u rukopisu se pridaje veliki značaj. „Postoji izreka: ‘iz ruke u glavu’. Kod učenja riječi važno je da se one ispišu, kako bi se i složenije stvari u višim razredima lakše pam tile, jer su zaista napisane“, kaže nastavnica Verena Šepan. Bez digitalnog učenja više se ne može – ali isto tako ne može ni bez analognih metoda.

Da bi podstakli pisanje rukom, u školi u Kempen u se do devetog razreda svjesno odustaje od tableta na nastavi. Verena Šepan se zalaže za srednji put: „U ovoj školi pridajemo značaj rukopisu, ali radimo i sa tabletima“, kaže ona. „Djeca često funkcionišu hibridno. Pišu rukom, ali paralelno imaju iPad na raspolaganju za istraživanje.“

Pisanje rukom je trening za mozak

Takvu kombinaciju, kada djeca, na primjer, pišu rukom takozvanim pametnim olovkama po tabletu, pozitivno ocjenjuje i istraživačica Nekle Bulut. „Neke studije pokazuju da je površina tableta glađa od papira i zato pokreti moraju da budu kontrolisaniji“, kaže ona. Za učenike kod kojih je rukopis uglavnom automatizovan, to obično ne predstavlja veliki problem. Ako su još u razvojnoj fazi, ima smisla da to najprije uče na klasičan način.

Prema mišljenju stručnjaka, pisanje rukom donosi ogroman obrazovni dobitak: ko redovno uzima olovku u ruke, pravi manje pravopisnih grešaka, čita tečnije i bolje pamti sadržaje. Već samo držanje olovke u šaci i njeno vođenje aktivira brojne mišiće, zglobove i moždane regije.