Odgovor na pitanje gdje su u Evropi najskuplji stanovi za najam leži na sudaru triju sila: goleme potražnje (radna mjesta, studenti, iseljenici), ograničene ponude (malo novogradnje, stroge urbanističke politike) te pritiska turizma i kratkoročnog najma koji "pojede“ stanove s tržišta dugoročnih najmova.

Foto:ILustracija/Pixabay.com 

Eurostat već godinama bilježi stabilan rast najamnina u EU-u, a od 2010. do kraja 2024. najamnine su u prosjeku porasle 26,7 %, što je dovoljno da i prosječan stan postane luksuz u gradovima s najjačom potražnjom.
Gradovi u kojima najamnina "pojede“ platu.

Na samom vrhu evropske ljestvice često je – Monako, gdje se najam jednosobnog stana procjenjuje na oko 6.500 eura mjesečno.
 
Među "velikim“ gradovima London ostaje simbol krize najma, s oko 2.680 eura mjesečno za jednosoban stan prema medijanu oglašenih cijena, dok britanska službena statistika pokazuje da je London regija s najvišim prosječnim najamninama, a u najskupljim dijelovima poput Kansingtona i Čelsija prosjeci dosežu i do 3.520 funti mjesečno.

U istoj  grupi su i gradovi koji su postali magnet za visoko plaćene međunarodne poslove i finansije, poput  Cirihas oko 2.570 eura mjesečno za jednosoban stan.

Amsterdam je već godinama evropski primjer kako "idealna“ ekonomija i ograničena ponuda stanova stvaraju eksploziju najamnina – oko 2.255 eura mjesečno za jednosoban stan prema medijanu oglašenih cijena, dok HousingAnywhere za namještene stanove navodi oko 2.100 eura mjesečno u četvrtom tromjesečju 2024.
 
Zanimljivo je da se visoko kotira i Rejkjavik  s oko 2.250 eura za jednosoban stan, što zvuči kao iznimka dok se ne shvati da mala tržišta, kada imaju ograničenu gradnju i snažan turistički i useljenički pritisak, puno brže "pucaju“ nego veliki sistema.

Dublin, koji je posljednjih godina privukao tehnološke divove i valove radne migracije, bilježi oko 2.000 eura mjesečno za jednosoban stan.

Paris je i dalje Paris – oko 1.900 eura mjesečno za jednosoban stan – a iznad njega stoje posebna tržišna pravila: golema studentska potražnja, globalna privlačnost i mala ponuda u „dobrim“ arondismanima.
 
Kopenhagen je često pri vrhu skandinavskog dijela ljestvice, s oko 1.795 eura za jednosoban stan, uz tipičan problem velikog broja mladih i međunarodnih radnika na ograničenom stambenom fondu.

Zašto su baš ondje najamnine najviše

Prvi je razlog tržište rada. Gradovi s globalnim kompanijama, financijama, IT sektorom i međunarodnim institucijama "uvoze“ potražnju. Kada u grad dolaze ljudi s plaćama višima od lokalnog prosjeka, najam postaje svojevrsna aukcija u kojoj pobjeđuje onaj tko može platiti više, što brzo podiže "normalu“ i za starosjedioce.

Drugi je razlog ponuda, odnosno činjenica da stanovi ne nastaju brzinom kojom raste potražnja.
 
Treći je razlog turizam i kratkoročni najam. U gradovima s velikim turističkim tokovima dio stanova prelazi u režim kratkoročnog iznajmljivanja, što izravno smanjuje ponudu dugoročnog najma i dodatno gura cijene prema gore.