Petog februara 2011. godine ruski predsjednik Dmitrij Medvedev i američki predsjednik Barack Obama ratificirali sporazum Novi Start kao posljednji sporazum o ograničavanju nuklearnih arsenala obiju zemalja. Za 24 sata će ovaj sporazum isteći čime će prestati važiti i njegove odredbe.

Foto: Ilustracija /Pixabay

Proces kontrole i smanjenja nuklearnih arsenala započet prije 50 godina trebao je osigurati miran suživot nuklearnih bojevih glava između ideološki zaraćenih strana.

Od 1972. godine i prvog sporazuma o ograničavanju nuklearnog oružja (SALT 1) sve do 2011. godine kroz nekoliko sporazuma ograničeno je povećanje nuklearnih arsenala Rusije i SAD‑a.

U naredna 24 sata isteći će i posljednji sporazum potpisan 2010., a ratificiran 2011. godine nazvan kao Novi START kojim je uspostavljen najdetaljniji sistem kontrole i nadzora nuklearnog oružja poslije Hladnog rata.

Kako je i zbog čega dogovoren Novi START

Politika harmonizacije odnosa SAD-a i Rusije koju je tadašnji predsjednik Barack Obama nazvao "Ruski reset" omogućila je povoljnije preduslove za pregovore Washingtona i Moskve. Dmitrij Medvedev nakon ruske agresije na Gruziju isto kao i Barack Obama s ožiljcima američke invazije Iraka, trebali su sporazum koji bi međunarodnoj sigurnosti dao novu nadu.

S tim u vezi krajem 2009. godine istekao je i sporazum START I kojim su nuklearni arsenali Sovjetskog saveza i SAD-a ograničeni na 6.000 nuklearnih bojevih glava i 1.600 nosača (rakete, bombarderi). Također, utvrđene su i stroge mjere verifikacije i inspekcije u obje države uz satelitski nadzor.

U tom pogledu START I poslužio je kao model za Novi START koji je u odnosu na prvi sporazum potpisan krajem Hladnog rata, sada trebao kao nikad smanjiti nuklearne arsenale. U aprilu 2009. godine Prag je odabran kao lokacija za prvi susret Medvedeva i Obame pri čemu je na prvom susretu dogovoreno da se u pravcu novog sporazuma krene što hitnije zbog isticanja sporazuma START 1.

Pregovarački timovi tokom pregovora u Ženevi tokom ljeta 2009. godine nastoje usaglasiti sistem nadzora i inspekcije pri čemu američka strana insistira na strožijem režimu dok ruska delegacija traži labaviji pristup.

Uprkos žestokom protivljenju američke javnosti, usaglašena su ograničenja nuklearnih snaga prema kojima niti jedna strana ne može imati raspoređeno više od 700 interkontinentalnih balističkih raketa (ICBM), balističkih raketa lansiranih s podmornica (SLBM) i raspoređenih teških bombardera opremljenih za nuklearno naoružanje.

Ukupno je dogovoreno da obje strane ne smiju imati raspoređeno više od 1.550 nuklearnih bojevih glava na raspoređenim nosačima nuklearnog oružja.

Također, sporazum Novi START predviđa 18 inspekcija na licu mjesta godišnje za američke i ruske inspekcijske timove. Na terenu je to značilo dozvolu za ulazak timova obiju država na lokacije na kojima su raspoređene balističke rakete i nuklearne bojeve glave.

Međutim, sporazum potpisan 2011. godine s 10 godina trajanja produžen je za pet godina 2021. čime je za konačni datum isteka sporazuma dogovoren 5. februar 2026. godine.

Nuklearna stabilnost i sutra

Sutrašnjim danom ističe sporazum Novi START uprkos intenziviranim razgovorima pojedinačnih zvaničnika iz SAD-a i Rusije o njegovom produženju.

Šire posmatrano, političke relacije Moskve i Washingtona djeluju dovoljno benevolentno s Putinom i Trumpom da se novi sporazum potencijalno i može dogovoriti.

Međutim, stvarno je pitanje kakav sporazum žele kako u Moskvi tako i u Washingtonu. Naziru se dva strateška puta od kojih svaki ima svoje prednosti i nedostatke. Prvi scenarij jeste produženje sporazuma Novi START bez kvantitativnih ili kvalitativnih ograničenja, tek da se zadrži postojeće stanje.

A drugi i manje vjerovatan scenarij jeste kreiranje novog sporazuma kojim bi se kvantitativno smanjio broj nuklearnih bojevih glava ispod 1.550, ali uz uvođenje ograničenja određenih tehnologija kao što je tehnologija hipersoničnog oružja.

Iz evropske perspektive, još prije sedam godina je istekao sporazum o ograničenju raketa srednjeg dometa (INF), kojim se onemogućava ugrožavanje evropske sigurnosti.

U svakom slučaju ubrzo ćemo saznati koliko daleko u jačanju globalne sigurnosti ruku pod ruku mogu i slično misle Donald Trump i Vladimir Putin pri čemu dosadašnja iskustva nepredvidivosti i bogatog iskustva u zaobilaženju sporazuma ne ulijevaju povjerenje u uspjeh.