Nasilje, krađe, razbojništva za koja se sumnjiče maloljetnici, nažalost, redovna su tema u crnogorskim medijima.

Foto: Ilustracija/ Pexels

Poražavajuća je činjenica da se i na društvenim mrežama često objavljuju video-snimci brutalnih fizičkih obračuna među učenicima, kao i stravičnog ponižavanja i omalovažavanja. Prema nezvaničnim saznanjima iz policije, u nekoliko navrata dešavalo se da se isti maloljetnici sumnjiče da su više puta vršili određena krivična djela. Kako u stručnoj, tako i u laičkoj javnosti često se čuju komentari da je takvo ponašanje djece uglavnom posledica vaspitanja, odnosno greška roditelja. I dok maltene svakodnevno raste broj krivičnih djela koja vrše maloljetna lica, broj roditelja koji odgovaraju zbog krivičnih djela svoje djece izuzetno je mali.

Podaci Uprave policije pokazuju da je tokom prošle godine zabilježeno 431 krivično djelo za koja se sumnjiči 415 maloljetnika, od kojih njih 18 nije krivično odgovaralo zbog toga što su mlađi od 14 godina. Nijedan roditelj nije krivično odgovarao zbog nezakonitog ponašanja svog djeteta. Podnijete su 282 prekršajne prijave protiv roditelja zbog zanemarivanja djece.

"Tokom 2025. godine na teritoriji Crne Gore registrovano je ukupno 431 krivično djelo za koja su osumnjičena maloljetna lica. Od tog broja, 178 krivičnih djela, odnosno 41,29 odsto, evidentirano je na području opštine Podgorica. Krivična djela u 2025. godini počinilo je 415 maloljetnih lica. Od tog broja, 18 izvršilaca, starosti do 14 godina, nijesu krivično odgovaralo zbog krivične neodgovornosti uslovljene uzrastom. Preostalih 397 maloljetnika – od čega 160 uzrasta od 14 do 16 godina i 237 uzrasta od 16 do 18 godina – procesuirani su, odnosno protiv njih su podnijete krivične prijave", naveli su iz Uprave policije u odgovoru na pitanje "Dana".

Kao i prethodnih godina, maloljetnici su i tokom prošle godine u najvećem broju slučajeva bili osumnjičeni za krivična djela iz oblasti imovinskog kriminaliteta. Od ukupnog broja krivičnih djela počinjenih od strane maloljetnih lica, 240 djela, odnosno 55,68 odsto, odnosi se upravo na tu vrstu kriminaliteta. Iz policije navode i da su, u skladu sa članom 37 Zakona o zaštiti od nasilja u porodici, podnijeli 282 prekršajne prijave protiv roditelja zbog zanemarivanja djece.

"Odgovornost roditelja u pogledu člana 37 zakona odnosi se na zanemarivanje djeteta u pogledu podizanja i vaspitanja, nedovoljnu brigu o ishrani, higijeni, odijevanju ili medicinskoj zaštiti, neredovno pohađanje škole, kao i nepreduzimanje mjera radi sprečavanja djeteta u štetnom druženju, skitnji, prosjačenju ili vršenju krađa. Od ukupnog broja prijava, 28 je podnijeto u Podgorici", saopštili su nam iz policije.

Na osnovu podataka da je tokom 2025. godine izvršeno 431 krivično djelo za koja se terete maloljetnici, od čega 178 u Podgorici, kao i o broju procesuiranih roditelja i djece, može se zaključiti da institucije prate broj krivičnih djela i izricanje kazni maloljetnicima i roditeljima, kazala je za "Dan" Lepa Žunjić iz Udruženja "Roditelji". Ipak, kako ukazuje, nemamo podatke o dodatnim mjerama koje se primjenjuju da bi se zaista uticalo na ponašanje maloljetnih delinkvenata i njihovih porodica.

"Drugim riječima, imamo statistiku i sankcije, ali nemamo pokazatelje da li same kazne doprinose prevenciji i pozitivnoj promjeni ponašanja. Kada pričamo o adekvatnim kaznama, važno je razumjeti šta to znači. Kazna je prvi korak koji mora postojati, jer djeca moraju da znaju šta ne smiju raditi. Ali, ako kazna ostane jedina mjera, što je kod nas najčešća praksa, onda te kazne nijesu adekvatne po pitanju korekcije ponašanja. One same po sebi rijetko vode do promjene – potrebna je dodatna podrška, rad sa porodicama i djecom, kao i mjere koje adresiraju uzroke problema", ističe Žunjić.

Kad je u pitanju rad sa djecom, kako napominje, važno je naglasiti da njihov razvoj i oblikovanje ponašanja zahtijevaju više od same zakonske kazne.

Među djecom i devet povratnika

U Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici formirano je 188 predmeta protiv 294 maloljetna lica, koliko ih je i procesuirano.

"Maloljetna lica su optuživana za krivična djela: teška krađa iz čl. 240 Krivičnog zakonika Crne Gore – 37 lica; nasilničko ponašanje iz čl. 399 Krivičnog zakonika Crne Gore – 27 lica; krađa iz čl. 239 Krivičnog zakonika Crne Gore – 26 lica; ugrožavanje javnog saobraćaja iz čl. 339 Krivičnog zakonika Crne Gore – 15 lica; oduzimanje vozila iz čl. 248 Krivičnog zakonika Crne Gore – 10 lica", saopšteno je "Danu" u odgovorima koje potpisuje Duško Milanović, rukovodilac ODT-a Podgorica.

Iz njihovih odgovora proizilazi da je među maloljetnim počiniocima krivičnih djela bilo i devet povratnika.

Iz tog tužilaštva su nam saopštili da ne posjeduju podatke o roditeljima koji su procesuirani zbog krivičnih djela svoje djece.

"Pored toga što zakon predviđa sankcije za određena djela, postoji i obaveza primjene mjera koje za cilj imaju promjenu ponašanja, usmjeravanje djece i otklanjanje uzroka koji su doveli do problema. Djeca koja pokazuju neprihvatljivo ponašanje uglavnom već znaju šta ne smiju da rade – kazna im samo potvrđuje tu granicu. Ali, ko se bavi time šta smiju, šta treba da rade i kako da se razvijaju na pravi način? Ko otklanja uzroke koji su doveli do takvog ponašanja? Bez obzira na to što godinama pričamo o velikom broju djece koja čine krivična djela, društvo se i dalje najviše oslanja na kazne. To je najlakše i najjednostavnije, dok ozbiljan rad sa porodicama i djecom – s resursima, kapacitetima i stručnom podrškom – ostaje na nivou konstatacije: Nemamo uslova, nemamo mogućnosti. Posljedica je da prevencija i rad na ponašanju ostaju zanemareni, a kazne ostaju primarna i najčešće jedina reakcija sistema", ocijenila je Žunjić.

Više prijava protiv majki, najčešće izricane novčane kazne

Prema evidenciji Suda za prekršaje u Podgorici, sa odjeljenjima u Nikšiću, Danilovgradu i odjeljenjem na Cetinju, tokom prošle godine pristiglo je 128 zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka iz oblasti Zakona o zaštiti od nasilja u porodici, a koji se odnose na zanemarivanje djece.

"U 64 predmeta podnijet je zahtjev protiv majke kao roditelja maloljetnog djeteta, u 57 predmeta protiv oca, a u sedam predmeta podnijeti su zahtjevi za pokretanje prekršajnog postupka protiv oba roditelja. Od navedenih predmeta 60 je okončano, i to: 46 predmeta novčanom kaznom, opomenom su riješena četiri predmeta, obustavom dva, a uslovnom osudom osam predmeta. U toku je postupak u preostalih 68 predmeta", navodi se u odgovorima dostavljenim "Danu", koje potpisuje predsjednik suda Branko Vujačić.

Psiholog Radmila Stupar Đurišić naglašava da kazne same po sebi (bilo za djecu ili roditelje) rijetko dugoročno smanjuju kriminalitet.

"One mogu privremeno zaustaviti neprimjereno ponašanje, ali ne rješavaju pitanje zbog čega se ono uopšte pojavilo. Iz psihološke perspektive, najviše efekta ima rana i višeslojna prevencija: rana identifikacija rizičnih faktora (zanemarivanje, nasilje u porodici, siromaštvo, školski neuspjeh, problemi s regulacijom emocija); psihosocijalna podrška djeci; rad na samokontroli, empatiji, rješavanju konflikata, osjećaju pripadnosti; škola kao zaštitni faktor, a ne samo represivni aparat, savjetnici, psiholozi, mentorski programi. Veoma je važna i alternativa ulici: sport, umjetnost, zajednički projekti", djeca treba da znaju gdje i s kim pripadaju. Kriminalitet kod maloljetnika je često simptom, ne uzrok – ukazala je Stupar Đurišić.

Stupar Đurišić: Kazna bez rehabilitacije daje kratkoročne rezultate

Psiholog Radmila Stupar Đurišić ističe da kazna bez rehabilitacije daje kratkoročne rezultate.

"Razvojno prilagođene mjere koje uključuju dijete, roditelje i sistem daju dugoročne promjene. Ključno pitanje nije samo ko je kriv već šta ovom djetetu, u ovoj razvojnoj fazi, nedostaje da bi se ponašalo drugačije. Dok to ne uspostavimo, pitanje da li je prekšajno ili krivično djelo, da li roditelj ili dijete "plaća" kaznu nije ni dobro ni loše. Jednostavno, to je sistem koji trenutno imamo i mislim da je važno da svi razumijemo da moramo da ga mijenjamo", naglašava ona.

Prema njenim riječima, prekršajne prijave za roditelje uglavnom nisu dovoljne, a ponekad su i kontraproduktivne.

"Roditelji svakako snose dio odgovornosti, ali mislim da prekršajna prijava ne uči roditelja kako bolje odgajati dijete, već povećava stres, finansijski pritisak i defanzivnost, a često pogorša porodičnu dinamiku. Ali ima smisla ako je dio šireg sistema, npr. obavezno savjetovanje/roditeljski trening, nadzor Centra za socijalni rad i jasni i konkretni zahtjevi, a ne samo kazna. Zdrava poruka društva nije "roditelji su krivi", nego "roditelji su odgovorni, ali i podržani". Jer, dijete koje krši zakon često je emocionalno zanemareno, loše reguliše bijes i impuls, traži moć, pripadnost ili granice koje kod kuće nisu jasne", istakla je Stupar Đurišić.