Najnovija odluka Višeg suda da policiji precizno naloži 24-časovni nadzor nad Vesnom Medenicom potvrđuje da problem u primjeni mjera nadzora nije u radu policije, već u nepreciznim i nedosljednim sudskim nalozima, saopštio je poslanik Demokrata Momčilo Leković.

 

 

Foto: Ilustracija /Pixabay

“Najnovije činjenice objavljene u vezi sa sprovođenjem sudskih mjera nadzora u predmetu Vesne Medenice nedvosmisleno su potvrdile ono na šta je direktor Uprave policije Lazar Šćepanović upozoravao od samog početka, da policija ne kreira niti tumači sudske mjere, već ih izvršava isključivo u granicama jasno definisanih sudskih naloga. Odgovornost za njihovu preciznost, sadržaj i posljedice leži isključivo na sudu”, naveo je Leković.

Kako je dodao, pisani nalog kojim Viši sud po prvi put u jednom visokoprofilnom predmetu (Vesne Medenice) detaljno instruira policiju da sprovodi 24-časovni nadzor predstavlja jasno priznanje da prethodna praksa nije bila dovoljno određena ni operativno primjenjiva.

“Time je praktično potvrđeno da bez jasnih sudskih instrukcija nema ni efikasne kontrole mjera što je upravo ono na šta je Uprava policije kontinuirano ukazivala”, dodaje Leković.

Statistika, ističe on, dodatno razotkriva razmjere problema.

“Policija je čak 350 puta obavještavala sudove o kršenju mjera nadzora od strane 93 okrivljena lica, dok je sud reagovao pritvorom u svega četiri slučaja. Takav nesrazmjer ne može se relativizovati, on govori o ozbiljnom sistemskom propustu u sudskoj reakciji na sopstvene odluke”, kazao je Leković.

Zakon, ističe, jasno obavezuje sud da redovno preispituje mjere nadzora i reaguje kada se one krše.

“Kada policija evidentira ponovljena kršenja, a izostaje odlučna sudska reakcija ili čak zahtjev za izvještajem, odgovornost se ne može preusmjeravati na izvršni organ. Policija nema zakonsko ovlašćenje da pooštrava mjere, ona postupa isključivo po nalogu suda”, kazao je Leković.

Prema njegovim riječima, aktuelni slučaj, kao i raniji primjeri ukidanja ili ublažavanja mjera uprkos zabilježenim kršenjima, pokazuju da ključni izazov nije u sprovođenju, već u sudskom odlučivanju. Svaka nepreciznost ili nedosljednost sudske prakse direktno proizvodi operativne, bezbjednosne i institucionalne posljedice.

“Pokušaji da se odgovornost za takve ishode prebaci na policiju predstavljaju skretanje pažnje sa suštine, sud je taj koji određuje pravila postupanja i snosi odgovornost za njihove efekte. Ovaj slučaj je zato jasna potvrda da insistiranje na preciznim sudskim nalozima nije bilo formalno pitanje, već pitanje zakonitosti, efikasnosti i javne bezbjednosti. Vrijeme je da se otvoreno konstatuje: efikasnost mjera nadzora zavisi prije svega od odlučne, precizne i dosljedne odluke suda. Bez toga, svaka rasprava o sprovođenju mjera ostaje površna”, kazao je Leković.

Posebno, naglašava, zabrinjava činjenica da ni nakon gotovo 15 dana od hitne žalbe Specijalnog državnog tužilaštva, kojom je zatražen zatvorski pritvor za Vesnu Medenicu, još uvijek nema odluke Apelacionog suda.

“Umjesto hitnog postupanja, javnost svjedoči proceduralnom „ping-pongu“ sa spisima između sudova, uz peripetije koje stvaraju dodatne rizike i pravnu nesigurnost. Postavlja se jednostavno pitanje, ako sistem ne može brzo da odluči u predmetu označenom kao hitan, šta onda zapravo znači hitnost u pravosuđu? Svako dalje odlaganje šalje poruku da proceduralne prepreke imaju prednost nad efikasnom primjenom zakona, a to je luksuz koji pravni sistem ne može sebi da priušti, posebno u predmetu koji već nosi ozbiljne bezbjednosne implikacije”, zaključio je Leković.