Analitičar Marko Banović iz Digitalni forenzički centar ocijenio je da je neozbiljno što bezbjednosne službe ni nakon više od dvije sedmice nijesu u mogućnosti da javnosti ponude odgovore, potkrijepljene dokazima, o tome da li su snimci na kojima se navodno vidi odbjegli Miloš Medenica autentični ili su kreirani vještačkom inteligencijom.

Foto: X screenshot /Istina

– Nažalost, ovaj slučaj je pokazao slabost naših institucija i dodatno uticao na smanjenje povjerenja građana, koje, da budem potpuno iskren, nikada nije bilo veliko – rekao je Banović.

Istakao je da je DFC pratio pojavu i širenje više video-zapisa koji se dovode u vezu sa Milošem Medenicom i da je sproveo osnovne forenzičke provjere dostupnog materijala.

– Važno je naglasiti da ni za jedan od tih snimaka ne možemo sa potpunom sigurnošću potvrditi da li je riječ o sadržaju generisanom vještačkom inteligencijom, jer nijesmo raspolagali originalnim fajlovima sa izvornim metapodacima, već kopijama preuzetim sa društvenih mreža. Zbog toga se naši nalazi moraju tumačiti kao indikativni, a ne kao konačan dokaz – naveo je Banović.

Podsjetio je da su za prvi snimak, u trenutku kada se pojavio, rezultati provjera pokazivali oko 79 odsto vjerovatnoće, odnosno indikatora koji upućuju na AI-generisanje ili AI-manipulaciju, prema alatima koje su u DFC koristili i dostupnom kvalitetu fajla.

– Za naredni snimak koji se pojavio kasnije, provjere su ukazivale da nema jasnih indikatora upotrebe vještačke inteligencije, odnosno da alati u tom slučaju nijesu detektovali AI-intervenciju – kazao je Banović.

Govoreći o zakonskom okviru, Banović je rekao da Crna Gora nema eksplicitan i sveobuhvatan zakon koji reguliše ovakve situacije, što je, prema njegovim riječima, još jedan dokaz da se zakonodavstvo mora konstantno usklađivati sa tehnološkim izazovima.

– Nezahvalno je hipotetički govoriti o krivičnoj odgovornosti bez jasnih činjenica o samom slučaju. Samo kreiranje snimaka nije krivično djelo, što je naglasio i ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović tokom jednog televizijskog gostovanja – rekao je Banović.

Dodao je da, ukoliko bi se ispostavilo da je snimak kreiralo drugo lice, a ne Miloš Medenica, Medenica bi po članu 175 Krivičnog zakonika mogao podnijeti prijavu protiv NN lica zbog neovlašćenog objavljivanja portreta ili snimka.

– I tu postoje pravne začkoljice, jer nije riječ o pravom snimku, već o snimku generisanom vještačkom inteligencijom. Postavlja se i pitanje da li se ovaj slučaj može kvalifikovati kao ometanje istrage, što je regulisano članom 390 Krivičnog zakonika – pojasnio je on.

Naglasio je da konačnu pravnu kvalifikaciju uvijek utvrđuje tužilaštvo na osnovu konkretnih i utvrđenih činjenica.

Banović je objasnio da se u praksi brzo i pouzdano prepoznavanje deepfake ili drugih audio-vizuelnih manipulacija može izvršiti samo ako policija raspolaže originalnim fajlom sa metapodacima i tragovima obrade, jasnim lancem čuvanja dokaza, tehničkim kapacitetima za video-forenziku na nivou frejmova, kao i primjenom više nezavisnih metoda, a ne oslanjanjem na jedan AI-detektor.

– Ako se procjena zasniva pretežno na komercijalnim AI-detektorima nad kompresovanim klipovima sa društvenih mreža, tada je pouzdanost takvih nalaza ograničena – upozorio je Banović.

Napomenuo je da kod sadržaja preuzetih sa mreža dolazi do rekompresije, gubitka detalja, „smearing“ efekata i promjena u video i audio slojevima, što može i lažno povećati i lažno smanjiti indikatore vještačke inteligencije.

– Zbog toga indikatori mogu značajno varirati od snimka do snimka, a loš kvalitet materijala dodatno otežava donošenje pouzdanog zaključka – rekao je on.

Govoreći o eventualnom uplivu stranih bezbjednosnih službi, Banović je kazao da trenutno ne postoji nijedan dokaz koji bi omogućio odgovorno i profesionalno zaključivanje da iza objave ili distribucije spornih snimaka stoje strane službe.

– Svako takvo imenovanje bez čvrstih dokaza bilo bi spekulativno i neodgovorno – istakao je.

Ipak, naveo je da sa bezbjednosnog aspekta kompromitujući ili navodno kompromitujući audio-vizuelni sadržaji, bez obzira na to da li su autentični, montirani ili AI-generisani, predstavljaju poznat instrument hibridnog djelovanja.

– Takvi materijali se često koriste za diskreditaciju, destabilizaciju, pritisak ili reputaciono slabljenje pojedinaca i institucija, naročito u osjetljivim političkim momentima. Diskreditacija i destabilizacija su moguće samo ako institucije nijesu dovoljno snažne da se odupru hibridnim prijetnjama – zaključio je Banović.