Porodice žrtava dva masakra na Cetinju i grupa građana reagovale su na odluku o profesionalnom unapređenju Gorana Jokića, čovjeka, kako su kazali, odgovornog za nesprečavanje masovnih ubistava na Cetinju, "čiju smo smjenu izričito tražili 11 mjeseci".

Foto: arhiva, Kolektiv.me

Njihovo saopštenje prenosimo integralno:

"Porodice žrtava dva masakra na Cetinju, zajedno sa građanima Cetinja i Crne Gore, obraćaju se međunarodnoj javnosti, medijima, organizacijama za zaštitu ljudskih prava i svim relevantnim institucijama koje prate stanje vladavine prava i bezbjednosti u Crnoj Gori.

Jedanaest mjeseci smo svakodnevno, mirno i dostojanstveno, blokirali saobraćaj na raskrsnici Kruševo Ždrijelo, tražeći samo jedno – istinu i pravdu za nevino stradale. Naš protest nije bio politički, niti usmjeren ka sticanju bilo kakve materijalne koristi. Tražili smo odgovornost za sistemske propuste koji su doveli do toga da se dva masovna ubistva dogode u maloj zajednici kakva je Cetinje.

U pet javno saopštenih zahtjeva, ključni je bio zahtjev za utvrđivanje odgovornosti i smjene u sistemu bezbjednosti. Nakon smjene načelnika Regionalnog centra bezbjednosti „Centar“, Gorana Jokića, pokazali smo dobru volju i obustavili svakodnevne blokade, vjerujući da će institucije konačno preuzeti odgovornost i da će se epilog ovih zločina tražiti u sudnicama, a ne na ulici.

Danas saznajemo da se Goranu Jokiću traži ili mu je već obezbijeđeno novo radno mjesto unutar sistema. Takav potez doživljavamo kao direktnu uvredu porodicama žrtava i kao grubo obesmišljavanje svakog pokušaja da se uspostavi odgovornost.

Posebno zabrinjava činjenica da, uprkos brojnim medijskim navodima o imovini koju je Goran Jokić stekao, javnost nikada nije dobila jasno i transparentno objašnjenje o porijeklu te imovine. Riječ je o imovini koja, prema dostupnim informacijama, višestruko prevazilazi okvire koje može obezbijediti plata jednog policijskog funkcionera u Crnoj Gori — plata koja je, u poređenju sa vrijednošću pomenute imovine, više nego skromna.

Umjesto sveobuhvatne i nezavisne provjere imovine i eventualne odgovornosti, svjedočimo pokušaju da se problem administrativno „premjesti“ i time zatvori. Takva praksa dodatno urušava povjerenje građana u institucije i otvara ozbiljna pitanja o postojanju političke zaštite unutar bezbjednosnog sektora.