Slučaj deportacije bosanskohercegovačkih izbjeglica iz 1992. godine i dalje predstavlja jedno od najtežih nerazriješenih pitanja suočavanja Crne Gore s prošlošću. Dosadašnji sudski epilog, obilježen spornom pravnom kvalifikacijom, ostavio je otvorena pitanja odgovornosti i izostanak pune pravne i društvene satisfakcije za žrtve i njihove porodice, poručeno je na trećem od sedam edukativnih vebinara, ovog puta o slučaju „Deportacija”, koje je danas organizovao Centar za građansko obrazovanje (CGO).

Foto: Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore, arhiva

Policija Crne Gore je u maju 1992. nezakonito uhapsila najmanje 66 civila, muslimanske vjeroispovjesti, starosti od 18 do 66 godina, koji su u Crnu Goru izbjegli od rata koji je već buktao u Bosni i Hercegovini, i da ih je kao taoce predala vojsci bosanskih Srba pod vođstvom Radovana Karadžića i Ratka Mladića da im posluže za razmjenu ratnih zarobljenika. Svi izručeni iz Herceg-Novog 27. maja 1992. su neposredno nakon toga ubijeni, dok je druga grupa 25. maja 1992. upućena u koncentracioni logor u Foču (KPD), i od njih je samo nekolicina preživjela. Još uvijek nisu pronađena tijela svih žrtava deportovanih iz Herceg-Novog, niti se pouzdano zna mjesto na kome su stradali. Takođe, najmanje 33 osobe srpske nacionalnosti iz BiH su, takođe, uhapšene i izručene vojsci Srpske Republike (kasnije nazvana Republika Srpska) u cilju mobilizacije, a nije poznato da li je neko od njih stradao.

„Dosadašnji epilog ovog slučaja može se ocijeniti kao krajnje neadekvatan i pravno problematičan”, istakla je aktivistkinja Tamara Milaš, koja je vodila vebinar.

Posebno je, kako je pojasnila, sporna pravna kvalifikacija događaja u postupku pred Višim sudom u Podgorici, gdje je sukob okarakterisan kao nemeđunarodni, što je imalo direktne implikacije na primjenu međunarodnog humanitarnog prava i krivičnopravnu odgovornost.

„Takva kvalifikacija zanemaruje širi kontekst međunarodnog oružanog sukoba na teritoriji Bosne i Hercegovine u relevantnom periodu, kao i činjenicu da crnogorska policija nije imala status strane u oružanom sukobu u smislu međunarodnog humanitarnog prava. Policija je djelovala kao organ vlasti koji je lišio slobode civile i predao ih snagama koje su učestvovale u sukobu. Ovakav pristup suzio je prostor za utvrđivanje individualne krivične odgovornosti i doveo do oslobađajućih presuda, čime je izostala puna pravna i društvena satisfakcija za žrtve i njihove porodice“, kazala je Milaš.

Milaš je ocijenila da nije pokazana dosljedna i proaktivna spremnost institucija da se utvrde puna istina i odgovornost.

„Iako su preduzeti određeni koraci, uključujući sudski postupak i naknadne isplate odštete porodicama žrtava u parničnim postupcima, izostala je odlučna krivičnopravna reakcija koja bi rasvijetlila sve okolnosti i eventualno utvrdila komandnu odgovornost. Takođe, nije sprovedena sveobuhvatna institucionalna analiza niti je otvoren širi društveni dijalog zasnovan na utvrđenim činjenicama“, navela je Milaš.

„Efikasna i nepristrasna krivična istraga, uz mogućnost ponovnog preispitivanja pravne kvalifikacije djela u svjetlu međunarodnog prava i prakse međunarodnih sudova, predstavljaju ključne korake ka pravdi i pomirenju“, poručila je Milaš.

„Krivična pravda je temelj svakog istinskog procesa tranzicione pravde, jer bez individualizacije odgovornosti nema ni pune rehabilitacije žrtava. Uz to, neophodno je sistemsko njegovanje kulture sjećanja, uključujući podizanje adekvatnog spomen-obilježja, institucionalno obilježavanje godišnjica, kao i uvrštavanje ove teme u obrazovne i javne politike“, zaključila je Milaš.

Učesnici su se osvrnuli i na postupak reparacija u crnogorskom zakonodavstvu, kojim je obuhvaćeno 66 porodica žrtava.

„Neke žrtve nijesu pristale na poravnanje, već su nastavile postupke pred Osnovnim sudom u Podgorici, kao u slučaju Alena Bajrovića. Postoje i oni koji nijesu bili upoznati sa postupcima, jer u vrijeme njihovog pokretanja nijesu boravili u Crnoj Gori, pa su to pravo ostvarili naknadno“, pojasnila je Milaš.

Ovaj vebinar predstavlja praktičnu nadogradnju CGO priručnika „Ratni zločini 90-ih u presudama crnogorskog pravosuđa“, omogućavajući dublju analizu i diskusiju o sudskim presudama koje su dostupne u publikaciji „Proces suočavanja sa prošlošću u Crnoj Gori – slučaj “Deportacija”.

Cilj serije vebinara je da zainteresovanoj javnosti omogući pristup provjerenim i verifikovanim informacijama o ratnim zločinima, kroz analizu sudskih presuda, relevantnih dokaza, svjedočanstava i uloge institucija. Naredni vebinar vodiće pravnik Damir Suljević, 16. marta 2026. godine, a biće posvećen slučaju „Zmajević“.

Serija vebinara realizuje se u okviru CGO projekta „Razumijevanjem prošlosti do izgradnje povjerenja i tranzicione pravde“, kroz regionalni program “Podrška EU izgradnji povjerenja na Zapadnom Balkanu”, koji je finansiran od strane Evropske unije, a koji sprovodi Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP). Sadržaj ovog vebinara isključiva je odgovornost autora i ne odražava nužno stavove CGO-a, EU-a ili UNDP-a.


Foto: CGO