Službenik policije OB Bijelo Polje Ćemal Ljuca (49) kazao je da nije nesavjesno radio prilikom postupanja prema Aliji Balijagiću prije nego je ovaj u Sokolcu 25. oktobra 2024. godine ubio brata i sestru Jovana i Milenku Madžgalj, za šta je osuđen u Višem sudu.

 

Foto: Arhiva, Uprava policije
 
On je to kazao u Osnovnom sudu pred kojim sa kolegom Borivojem Bulatovićem (60) odgovara zbog krivičnog djela nesavjestan rad u službi.

Sud je odbio predlog odbrane da se sa suđenja isključi javnost.

Policijskim službenicima se sudi po tužbi Osnovnog državnog tužilaštva, zbog više propusta u radu prilikom postupanja prema Aliji Balijagiću, prije nego što je u Sokocu kod Bijelog Polja, 25. oktobra 2024. godine ubio brata i sestru Jovana i Milenku, za šta je u toku postupak pred Višim sudom.

Sud je ranije odbio predlog punomoćnika oštećene porodice kao tužilaca advokata Miladina Joksimovića da se sa ovim objedini postupak protiv načelnika Regionalnog centra bezbjednosti Sjever Harisa Đurđevića i policijskog službenika Veselina Novovića, koji se odnosio na ista krivična djela, događaj i svjedoke.

Prema optužnom predlogu okrivljeni samostalni policijski službenik Ljuca je, u vremenu od 21. jula 2024. godine do 25. oktobra 2024. godine, u svojstvu službenog lica, prekšio zakon i druge propise, na način što je do dana 21. jula sačinio službenu zabilješku, očigledno nesavjesno postupao u vršenju službe o razgovoru sa Alijom Balijagićem u njegovoj kući u Banjem selu.

Nakon toga, dan kasnije inspektor je uputio dopis Centru za socijalni rad u tom gradu radi pružanja pomoći Balijagiću, u kojem je naveo da je Balijagić stupio u OB Bijelo Polje, što nije odgovaralo činjeničnom stanju, a u istom dopisu naveo je riječi Balijagića da “ako dođe u situaciju da nema izlaza, on ima spisak u svojoj glavi, da zna šta će uraditi i da se živ neće predati”. Ljuca je kazao da mu od postupajuće tužiteljke Danijele Đuković nije bilo omogućeno da kaže sve što je imao u vezi događaja, čime mu je povrijeđeno pravo na odbranu.

“Sasvim sam siguran da mi je to bilo omogućeno i da tužiteljka nije relativizovala moju odbranu, da bi konačan ishod bio sasvim drugačiji i ja ne bih bio optužen u ovom predmetu”, kazao je Ljuca.

Pojasnio je da je optužba protiv njega plod medijskog pritiska i satanizacije dok je on tokom karijere bio meta kriminalnih grupa, te da su, što je apsurd, upravo on i Bulatović najviše radili na otkrivanju i praćenju Balijagića.

On je istakao da je časno radio u službi i da mu je zbog postupanja u borbi sa organizovanim kriminalom u oktobru 2014. godine zapaljeno vozilo, kao i da je 2024. godine zbog rada i saznanja o izvršiocu člana jedne kriminalne grupe u septembru i oktobru dobio ozbiljne prijetnje prema njemu i djeci, o čemu je upoznat od strane načelnika Regionalnog centra i direktora UP, pri čemu je postojao razrađen plan postupanja članova jedne OKG prema njegovoj porodici u smislu nanošenja štete, zbog čega su njegovu porodicu nadzirale jedinice za tajnu pratnju.

Inspektor je naglasio da nije bio dužan, kako se tereti u optužnom aktu da bilo koga lično obavještava od kretanju operativno interesantnog lica Alije Balijagića, jer su svi podaci o OIL bili dostupni svim službenicima i načelniku kroz digitalni sistem “Info strim” i dnevne biltene.

Za Baligića je, kako je istakao, saznao 2015. godine, kada je počinio krivično djelo “silovanje”.

Ljuca se osvrnuo i na tezu optužbe da je on Centru za socijalni rad slao dopis u kojem traži pomoć za Balijagića, istakavši da nije on slao dopis, i da za odgovor Centra za socijalni rad policiji nije ni znao jer je bio na odmoru.

 
“Balijagića sam upoznao 24. juna u kancelariji komandira Stanice kriminalističke policije Veselina Novovića, kada sam čuo da se žalio da nema od čega da živi, nakon što je nedavno izašao iz zatvora. Uputili smo ga u Crveni krst i Centar za socijalni rad… O tome da je lice izašlo iz zatvora sačinjena je operativna informacija i unešena u “Info strim” dana 26. juna 2024. godine”, kazao je Ljuca.

Naglasio je da je 16. jula te godine u policiji zaprimljena prijava Hitne medicinske pomoći da je Balijagić zadobio povredu šake, najvjerovatnije od upotrebe pirotehničkih sredstava, ali da se tužilac Danilo Mrdak izjasnio da nema elemenata za dalje postupanje, dodajući da je Mrdaka ponovo zvao i isnpektor Balazo i inicirao dobijanje naredbe za pretres kuće Balijagića što je ponovo odbijeno.

Nakon toga je, kako je ispričao, 21. jula sa dvojicom kolega lično obišao Balijagića, kada su pronašli dijelove petarde ispred kuće, naglašavajući da im je tada Balijagić kazao da želi da živi mirno, ali da ga je strah zbog lica sa kojima je u proteklom periodu bio u sukobu, kao i od sina od pokojne P.S. zbog navodnog silovanja.

“Tom prilikom je rekao : ‘E neće vala, e neće vala, mene starog niko da bije, ako me napanu ja znam ko je, ja imam spisak u glavi, vala im se živ neću dat'”, kazao je Ljuca, dodajući da je i to kao i sve ostalo zavedeno kroz službenu zabilješku, o čemu je Šekularac obavijestio ODT.

“Nakon toga na služenoj zabilješci koju je sačinio Obrad Balazo, a kojom je tražen pretres stana i drugih prostorija Balijagića, ja sam svojom rukom napisao: ‘Upoznati CZR’, misleći na Centar za socijalni rad, i ispod stavio Aco R. (misleći na Aleksandra Radovića), jer je to oblik preventivnog djelovanja policije, s obzirom da mi u tom momentu nijesmo imali ništa što bi ukazivalo da je Alija Balijagić mogući izvršilac krivičnog djela, a da se lice se nalazi u stanju socijalne potrebe, što i jeste preventivno djelovanje policije. Nikakve instrukcije, osim dvije službene zabilješke nisam davao Radoviću za pravljenje dopisa Centru za socijalni rad, nije mi poznato iz kojih razloga je Radović stavio pomenuti sadržaj, koji se između ostalog našao u optužnici, niti zbog čega je unio podatak da je Baliagić dolazio u OB 19. jula, što nije tačno”, kazao je on, dodajući da je navedeni dopis potpisao na osnovnu povjerenja koje je imao u svog službenika u nadi da su napisane u skladu sa pomenute dvije zabilješke.

Radović je, napomenuo je Ljuca, imao obavezu da nakon slanja predmet dostavi Sektoru policije opšte nadležnosti, jer to nije više bila naša nadležnost. Naglasio je da je dana 21. oktobra na Bulatoviću stavio na raspolaganje svoje službenike kako bi provjerili navode da se u reonu Mioče kreće neko naoružano lice, ističući da je u isto vrijeme potraživano jedno lice iz Srbije zbog teškog ubistva.

“Tačno je da sam od strane Marka Markovića telefonskim putem sa lica mjesta upoznat da su policijski službenici uočili jedno lice na udaljenosti od nekih 50-ak metara od njih, koje je o ramenu imalo lovačku pušku i na glavi, kako sam razumio, kapu od jakne, te da oni nijesu to lice prepoznali kao Aliju Balijagića, a koje se oglušilo o njihov poziv da stane i udaljilo se u pravcu guste šume i magle, te da su oni izgubili vizuelni konakt sa njim”, ispričao je Ljuca, naglašavajući da ga je nešto kasnije, Marković obavijestio da su pronašli odbačenu kesu ili ceger u kojoj se nalazila flaša Coca-Cole i nešto od garderobe, koje su po nalogu izuzeli krimi-tehničari.

Kada je 22. oktobra uhapšen izvršilac teškog krivičnog djela iz Srbije Njegoš Grebović, pregledom objekta i lica u Bistrici nije pronađena puška, pa je postalo izvjesnije da on nije lice koje je dan ranije viđeno sa puškom.

Naglasio je da se u trenutku kada je OB-u stigao povratni dopis Centra za socijali rad bio na godišnjem odmoru, od 25.7. do 18.8. 2024.godine, i da nije kriv što nije postupio sa pomenutim dopisom, kako ga tereti optužnica, jer nije bio prisutan.

Navodeći dalje slijed događaja, Ljuca je ispričao da je 18. septembra upoznat za krađu u kući pokojnog V.B, nakon čega je predmet dodijelio inspektoru za imovinske delikte Danilu Smoloviću, pri čemu su razmijenili mišljenja da bi izvršilac mogao biti Balijagić, nakon čega je uslijedila detaljna istraga.

Balijagić je, kazao je Ljuca, dva puta privođen u prostorije OB Bijelo Polje i sa istim obavljen razgovor na te okolnosti, o čemu je detaljno i redovno obavještavan tužilac Mrdak.

“Osim indicija nijesmo imali bilo koji dokaz kako bi navedeno lice lišili slobode, što potvrđuje i pomenuti tužilac u izjavi unutrašnjoj kontoli”, kazao je on, ističući da je zajedno sa kolegom Smolovićem 21. oktobra lično provjerio da li se Balijagić nalazi u porodičnoj kući, s obzirom na prijave “o naoružanom licu koje se kretalo u Mioču”.

Ljuca je kazao da je 23.oktobra naložio kolegi Smoloviću da traži da tužilac Mrdak uputi pronađene stvari na DNK vještačenje, za šta, po ocjeni tužioca nije bilo osnova.

Pomenuo je da su 24. oktobra policijski službenici imali operativne informacije da Balijagić dolazi da spava kod prijatelja Rizvana Kolića u mjestu Livadice, a da ga predveče isnpektor Vladan Drašković obavijestio da je u jutarnjim satima viđen i u mjestu Pisana Jela, a popodne u mjestu Sokolac, Tomaševo ili Pavino Polje.

“Dana 25. 10. 2024. godine, u jutarnjim časovima, čitajući dnevni bilten događaja vidio sam da nije postupano po informaciji od prethodnog dana u mjestu Sokolac, Pisana Jela, pa sam nešto poslije 9 časova i usmeno obavijestio zamjenika komandira Bulatovića, i sugerisao mu da na lice mjesta pošalje jednu patrolu interventne jedinice policije, kako bi bili blizu lica mjesta ukoliko se navedene informacije ponove. Isti mi je saopštio da trenutno nema vozila, nakon čega je razgovor završen, s obzirom da ja nijesam imao nadležnost da naredim ili bilo šta, to je bila sugestija. Istog dana oko 12 časova pozvao me Novović i rekao mi da je bila prijava građana da se u mjestu Sokolac kreće lice Balijagić Alija sa puškom. Ja sam pozvao Bulatovića, on mi je rekao da već šalje ljude. Tada sam telefonom pozvao Šekularca i Smolovića da se pridruže, ali Smolović zbog hitnosti postupanja nije mogao. Interventna jedinica, zajedno sa Šekularcem je izašla na lice mjesta, radi provjera navedene prijave, i ono što odgovorno tvrdim jeste, da me je sa lica mjesta, oko jedan sat, telefonom upoznao Šekularac Miomir i rekao mi da na lice mjesta nijesu zatekli lice i da će nastaviti sa pretragom i provjerama, nakon čega su se vratili sa terena”, ispričao je on, dodajući da je tokom večernjih sati, od dežurne službe saznao da je nepoznata ženska osoba pozvala policiju i rekla :”Ubi mi brata”, nakon čega se veza prekinula, nakon čega su sve raspoložive snage upućene u Sokolac.

Prema optužnom aktu Bulatović je u okviru ovlašćenja koje je imao, dana 21. 10. 2024. godine, u vezi s postupanjem prema operativno interesantnom licu Aliji Balijagiću, uputio policijske službenike Uprave policije OB Bijelo Polje u mjesto Mioče sa kojima je bio u komunikaciji tokom obavljanja službenog zadatka, kojom prilikom je imao saznanja da se radi o višestrukom povratniku u vršenju najtežih krivičnih djela i da je isti naoružan i kao takav predstavlja opasnost po građane, nije preduzeo mjere i radnje koje bi intenzivirale aktivnosti na terenu u cilju hvatanja naoružanog Alije Balijagića.

Suđenje se nastavlja 7. aprila.