Muzej nevinosti zaista postoji, a osmislio ga je nobelovac Orhan Pamuk.

 

Foto: Tiktok screenshot/ artimaktaripr

Istanbul je, prema nekim procjenama, 2025. godine posjetilo više od 20 miliona turista. Uz znamenitosti poput Aja Sofije, Velikog bazara, palate Topkapi i Dolmabahče, koje se nalaze u svakom vodiču, u četvrti Bejoglu smješten je i Muzej nevinosti.

Upravo je taj muzej ovih dana u centru pažnje jer je na Netfliks stigla istoimena serija.

Da, Muzej nevinosti zaista postoji, a osmislio ga je nobelovac Orhan Pamuk. U njemu su izloženi predmeti koje su likovi iz njegovog istoimenog romana koristili, nosili, vidjeli ili o njima sanjali.

Muzej koji oživljava roman 

Iako je za potpuno razumijevanje najbolje prvo pročitati knjigu, Pamuk je zamislio muzej i roman kao dva djela koja se nadopunjuju. Oni koji su čitali roman bolje će razumjeti značenje izložaka, dok će posjetioci muzeja kasnije u knjizi primijetiti brojne detalje, navodi Index.

Sam autor opisao je Muzej nevinosti kao muzej fikcije koji vjerno dočarava život u Istanbulu u drugoj polovini 20. vijeka, stvarajući atmosferu koja savršeno odgovara priči koju vole milioni čitalaca.

Pamukov roman objavljen je 2008, a muzej je otvoren četiri godine kasnije, u proljeće 2012. Pisac je ideje za oba projekta razvijao paralelno. Dok je pisao knjigu, istovremeno je počeo da prikuplja predmete za buduću postavku, kupujući ih u prodavnicama polovne robe ili ih dobijajući na poklon od prijatelja. Malo-pomalo, brišući granice između stvarnosti i fikcije, oblikovao je priču svojih junaka.

Priča o opsesivnoj ljubavi

 

Radnja romana (i serije) smještena je u Istanbul 1975. godine. U središtu je Kemal (Selahatin Pašali), mladić iz ugledne i bogate istanbulske porodice koji se, uprkos vjeridbi s djevojkom iz visokog društva, bezglavo zaljubljuje u Fusun (Ejluj Lize Kandemir), siromašnu dalju rođaku i prodavačicu.

Njihova zabranjena i opsesivna veza dovodi Kemala u sukob s društvenim pravilima. Opsjednut željom da sačuva svaki trenutak proveden s Fusun, počinje da skuplja predmete koji su joj pripadali – opuške cigareta, minđuše, ukosnice – pretvarajući ih u lični arhiv ljubavi koja istovremeno osvaja i razara. Kada izgubi svaku nadu u zajedničku sreću, ostaje mu samo njegov muzej – mapa društvenih običaja i slomljenog srca.

Navala turista

Samo nekoliko dana nakon što je Netfliks počeo da prikazuje adaptaciju romana, stotine radoznalih posjetilaca došle su u muzej, gurajući se na uskim drvenim stepenicama koje vode do Basmandžijeve sobe u potkrovlju.

Na ulazu radi muškarac po imenu Umit. Rekao je da od početka emitovanja serije muzej dnevno posjeti oko 500 ljudi, u poređenju sa oko 200 posjetilaca tokom uobičajenog dana.

„Taj broj će se vjerovatno udvostručiti u narednim nedjeljama“, procijenio je.

Ulaznica odštampana u knjizi

Čitaoci Pamukovog romana vjerovatno su primijetili da se na posljednjim stranicama nalazi odštampana ulaznica. Ona se može ovjeriti na blagajni muzeja, što znači da vlasnici knjige mogu besplatno razgledati ovu jedinstvenu postavku.

Muzej prima i donacije posjetilaca, nudeći im priliku da njihovi predmeti i uspomene postanu dio privremene izložbe u malom carstvu genijalnog Orhana Pamuka.

Od opušaka do mape slomljenog srca

Neki predmeti iz muzeja podstakli su Pamuka da napiše pojedina poglavlja, dok je u drugim slučajevima prvo napisao priču, a zatim krenuo u potragu za predmetom koji je opisao. Riječ je o jednostavnim, svakodnevnim stvarima koje za glavnog junaka Kemala imaju neprocjenjivu vrijednost jer ih je njegova ljubav Fusun makar jednom dotakla.

Možda najfascinantniji eksponat u muzeju jeste zbirka od čak 4.213 opušaka cigareta koje je ona popušila, a koje je on godinama brižno sakupljao.

Pamukov manifest za budućnost muzeja

U svom manifestu za muzeje, objavljenom na zvaničnom sajtu, Pamuk navodi da bi muzeji trebalo da istražuju svijet i humanost savremenog čovjeka, posebno u nezapadnim zemljama.

“Umorni smo od velikih muzeja koji guše našu ljudskost i pokušavaju da ispričaju istoriju zajednice, nacije ili države. Priče običnih, malih pojedinaca mnogo su bogatije i zanimljivije“, napisao je Pamuk, zalažući se za manje, ličnije i pristupačnije muzeje.

Prema njegovim riječima, potrebno je “muzealizovati” sopstvene domove, komšiluke i ulice, jer “budućnost muzeja leži u nama”.