Sudije konstatovale da nije vjerodostojna priča svjedoka Mirka Velimirovića da je po nalogu Milivoja Katnića uništio oružje, jer je riječ o krucijalnim dokazima;

Navode da nema dokaza da se saradnik Sinđelić u Moskvi sreo sa Šišmakovim, kao ni da mu je taj Rus predao novac.

Foto: Mediabiro, arhiva

Svjedok saradnik Saša Sinđelić nije se u Moskvi sreo sa optuženim Eduardom Šišmakovim, taj ruski državljanin mu nije ni predao novac - kako tvrde u žalbi iz Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), a nije vjerodostojna ni priča svjedoka Mirka Velimirovića: da je po nalogu tadašnjeg tužioca Milivoja Katnića uništio oružje spremano za takozvani državni udar.

"Jer se ne može cijeniti kao vjerodostojna tvrdnja svjedoka da državni tužilac, koji je po zakonu ovlašćen za prikupljanje dokaza i gonjenje učinilaca krivičnih djela za koja se gonjenje preduzima po službenoj dužnosti, saopštava svjedoku da uništi ključne dokaze koji se odnose na postupanje kriminalne organizacije i za postupak realizacije kriminalnog plana, odnosno sredstva neophodnih za izvođenje terorističkog akta".

Sve to piše u obrazloženju presude Apelacionog suda u predmetu za pokušaj terorizma na dan parlamentarnih izbora 16. oktobra 2016. godine.

Tom odlukom oslobođeni su svi optuženi da su planirali oružane sukobe sa policijom, upad u Skupštinu Crne Gore i da proglase pobjedu Demokratskog fronta, a sve uz pomoć organizatora iz Rusije - Šišmakova i Vladimira Popova.

U oktobru će se navršiti 10 godina od pokretanja procesa za "državni udar". Tačku na taj sudski proces, stavio je Apelacioni sud 20. februara 2026. kada je saopštio da je nakon vijećanja i tajnog glasanja 30. decembra 2025. godine donijeta presuda kojom je potvrđena oslobađajuća presuda Višeg suda u Podgorici početkom jula 2024. godine.

Presudom Višeg suda u Podgorici oslobođeni su optužbe Eduard Šišmakov Vadimovič i Vladimir Popov Nikolajevič da su počinili krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije i krivično djelo terorizam u pokušaju, kao i da su Bratislav Dikić, Predrag Bogićević, Nemanja Ristić, Srboljub Đorđević, Kristina Hristić, Branka Milić, Milan Dušić, Dragan Maksić, Mihailo Čađenović, Andrija Mandić i Milan Knežević izvršili krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije...

JE LI STIGAO DO MOSKVE

Odlazak Saše Sinđelića u Moskvu u septembru 2016, koji će u ovom sudskom procesu dobiti status svjedoka saradnika, bio je za SDT početni dokaz od suštinskog značaja - da se dogovarao sa Šišmakovim oko planiranja nasilnog preuzimanja vlasti u Crnoj Gori.

U žalbi na oslobađajuću presudu, tužioci SDT-a navode da je prvostepeni sud osporio dokaznu snagu iskaza Saše Sinđelića, ističući da očigledno ne prihvataju dokaze koji potvrđuju navode iskaza tog svjedoka saradnika.

U žalbi je istaknuto da prvostepeni sud zanemaruje činjenicu da su putem sistema za novčane transakcije - Western Union svjedoku saradniku uplaćena novčana sredstva od strane organizatora optuženog E. V. Šišmakova i to neposredno pred njegov dolazak u Moskvu, što potvrđuju podaci o transferu novca 25. septembra 2016. godine, komunikacije svjedoka saradnika koje se odnose na kupovinu avionske karte za let za Moskvu i odlazak iz nje 26. septembra iste godine, kao i podaci koji se odnose na prelaske državne granice Republike Srbije za dane 26. i 27. septembra 2016. godine.

U obrazloženju presude Apelacionog suda navodi se da su ti žalbeni SDT-a neosnovani.

"Tako je, prvostepeni Viši sud, pravilno zaključio da u postupku nije na nesumljiv način dokazano da je do susreta u Moskvi došlo između svjedoka saradnika Saše Sinđelića i optuženog Šišmakova, jer u ovom dijelu iskaz svjedoka saradnika nije potvrđen bilo kojim drugim provedenim personalnim ili materijalnim dokazima u postupku. Tvrdnja svjedoka saradnika Saše Sinđelića da je kritičnom prilikom prošao mimo pasoške kontrole na aerodromu u Moskvi, a koju tužilaštvo ističe u žalbi, takođe nije potvrđena nekim dokazom provedenim u postupku, odnosno da je na ovaj način svjedok saradnik prošao pasošku kontrolu u Rusiji i da se sastao sa optuženim Šišmakov Eduardom. Naprotiv, cijeneći sadržinu provedenog dokaza, akta Ruske Federacije od 05. 09. 2018. godine, iz kojeg se utvrđuje da je svjedok saradnik Saša Sinđelić 27. 09. 2016. godine, doletio na međunarodni aerodrom 'Šeremetjovo' letom iz Beograda, te da je istog dana, ne prešavši državnu i carinsku granicu Ruske Federacije, iz zone tranzita aerodroma 'Šeremetjovo' odletio za Beograd, prvostepeni sud je pravilno zaključio da u postupku, na nesumljiv način nije dokazano da je svjedok saradnik prešao državnu, carinsku liniju Ruske Federacije, pa samim tim da nije dokazano da je uopšte došlo do sastanka, za koji svjedok saradnik Saša Sinđelić navodi da se dogodio upravo 27. septembra 2016. godine, između njega i optuženog Šišmakova".

NOVAC, MANDIĆ, DF

Drugostepeni sud odbacio je i navode SDT-a, da je Sinđelić predao novac službenicima BIA Republike Srbije i da te pare potiču od organizatora kriminalne organizacije Šišmakova.

Tvrde i da su ti žalbeni navodi neosnovani, jer je prvostepeni sud, pravilno zaključio da iskaz svjedoka saradnika nije potvrđen provednim dokazima.

Na jedinom dokumentovanom susretu između svjedoka saradnika Saše Sinđelića sa optuženim Šišmakovim u Beogradu 19. oktobra 2016. godine, utvrđuje se da optuženi Šišmakov drži list papira, ali da nema primopredaje bilo kakvih stvari.

"Što se tiče iskaza svjedoka saradnika Saše Sinđelića, za ukazati je da je prilikom saslušanja u prethodnom postupku naveo da on ljude iz političke partije DF-a nikada nije vidio sa optuženim Šišmakovim, te da mu isti u vezi sa događajima koji su predmet ovog postupka, nije imenovao optuženog Andriju Mandića već je govorio lideri DF-a, pri čemu ih nije pominjao imenom i prezimenom. U postupku pred sudom objasnio je da je kada je na pretresima govorio o liderima DF-a, mislio na Andriju Mandića, Milana Kneževića, Slavena Radunovića, Nebojšu Medojevića. Pravilno prvostepeni sud cijeni iskaz svjedoka saradnika u ovom dijelu kao nepouzdan i nepotvrđen drugim provedenim dokazima i izvodi pravilan zaključak da se na osnovu činjenične građe iz spisa predmeta ne može izvesti nesumljiv zaključak da je optuženi Andrija Mandić preduzeo inkriminisane radnje stavljene mu na teret u vidu postupanja po uputstvima organizatora i pripadnika kriminalne organizacije, vrbovanja drugih lica za pripadnike, prenošenja uputstva i naredbi organizatora kriminalne organizacije njenim pripadnicima, obezbjeđenja upotrebe službenih vozila radi prevoza pripadnika kriminalne organizacije na sastanke radi vrbovanja lica za pripadnike kriminalne organizacije, te u vidu organizovanja protesta ispred Skupštine Crne Gore koje će biti korišćeni radi realizacije kriminalnog plana", navodi se u obrazloženju presude.

ORUŽJE, KATNIĆ I BAJKA

Iz suda podsjećaju da SDT u žalbi navodi da je prvostepeni sud dao površne razloge prilikom ocjene dokazne snage iskaza svjedoka Mirka Velimirovića u pogledu njegove uloge i zadataka u okviru kriminalne organizacije, u postupku realizacije kriminalnog plana - nabavke 50 pušaka:

"Nazivajući ga 'na granici sa bajkovitim', koju terminologiju ne prepoznaju pravna teorija i sudska praksa. Činjenica je da ovaj temin nije poznat u sudskoj praksi i pravnoj teoriji, ali je, po ocjeni ovog suda, pravilno zaključenje prvostepenog suda da se iskaz ovog svjedoka ne može prihvatiti kao kredibilan, tj. pouzdan i vjerodostojan. Ovo imajući u vidu način na koji je svjedok Velimirović govorio o načinu na koji je kupio vatreno oružje, načinu na koji ga je uništio. Na zapisniku o glavnom pretresu od 08. 02. 2018. godine na postavljeno pitanje od strane odbrane odgovorio: 'Ja sam iznio to da sam našao čovjeka i da sam pričao sa njim, da treba već sjutra to oružje uzmem i da sam sa čovjekom pričao oko detalja, da tražim još para od Šišmakova i da vidim sa njima šta sa oružjem, rekao sam već da mi je tada specijalni tužilac Katnić rekao da bacim to oružje u neku jamu i kada sam mu ovo pomenuo rekao mi je za to jezero'. Pravilno prvostepeni sud iskaz ovog svjedoka cijeni kao nevjerodostojan, jer se ne može cijeniti kao vjerodostojna tvrdnja svjedoka da državni tužilac, koji je po zakonu ovlašćen za prikupljanje dokaza i gonjenje učinilaca krivičnih djela za koja se gonjenje preduzima po službenoj dužnosti, saopštava svjedoku da uništi ključne dokaze koji se odnose na postupanje kriminalne organizacije i za postupak realizacije kriminalnog plana, odnosno sredstva neophodnih za izvođenje terorističkog akta", stoji u obrazloženju presude.

Oružje za slikanje, ne za državni udar

U žalbi SDT-a, takođe, istaknuto je da je prvostepeni sud dao pogrešne razloge prilikom ocjene dokaza - oružja koje je uzeto na revers, a koje je pripadalo Upravi policije, jer se upravo činjenica da se u objektu na Starom aerodromu nalazilo 15 pušaka - kalašnjikova, koje su preuzete na revers, uklapa u taj dio kriminalnog plana, odnodno zadatak svjedoka Velimirovića dobijen od svjedoka saradnika.

Prema ocjeni suda, istaknuti žalbeni navodi su bez osnova.

“Naime, pravilno je prvostepeni sud našao da se na osnovu provedenog dokaza, oružja uzetog na revers od strane Uprave policije Crne Gore, ne može nesumnjivo dokazati postojanje kriminalnog plana u vidu nabavke vatrenog oružja za potrebe vršenja krivičnog djela terorizma i za potrebe kriminalne organizacije, niti se ovim dokazom potvrđuju kriminalne aktivnosti pripadnika kriminalne organizacije. Tako, kada su u pitanju slike oružja koje su pronađene u telefonu svjedoka Mirka Velimirovića, a koje je on pokazao svjedoku saradniku Saši Sinđeliću na njihovom sastanku 14. 10. 2016. godine, a koje je prethodno slikao dana 13. 10. 2016. godine, u iznajmljenoj kući na Starom aerodomu, prvostepeni sud pravilno zaključuje da svjedok saradnik na tom sastanku nije mogao da vidi 50 komada oružja na slikama iz telefona svjedoka Velimirovića, kako je isti svjedočio, zato što je reversom Uprave policije od 13.10.2016. godine, za potrebe SDT - Podgorica izdato samo 15 automatskih pušaka, a koje su istog dana vraćene policiji. Da bi tek naknadno, drugim reversom Uprave policije od 14.10.2016. godine, bilo izdato 45 automatskih pušaka koje su vraćene 16.10.2016. godine, ali koje svjedok Velimirović nije slikao. Dakle, kako se 13.10.2016. godine, kada je svjedok Velimirović vršio fotografisanje oružja u iznajmljenoj kući na Starom aerodromu, što je i video dokumentovano, oružje nije ni nalazilo u navedenoj kući u količini od 50 komada, to ni svjedok saradnik, na sastanku sa svjedokom Velimirovićem, nije ni mogao vidjeti da se na fotografijama nalazi oružje u toj količini, kojim bi se moglo opremiti 50 specijalaca”, navodi se, između ostalog, u obrazloženju presude.