Savez Crnogoraca Hrvatske organizovao je juče u Zagrebu, u Uredu Evropskog parlamenta u Hrvatskoj diskusiju na temu “Hrvatska i Crna Gora jučer, danas i sjutra”.

 

Foto: Savez Crnogoraca Hrvatske

Na skupu su govorili renomirani crnogorski književnik Milorad Mijo Popović i Tomislav Sokol, hrvatski europarlamentarac, član Hrvatske demokratske zajednice, pravnik s doktoratom iz evropskog prava i docent na fakultetu.

Mijo Popović autor je brojnih pjesničkih i esejističkih knjiga na temu crnogorskog nacionalnog pitanja i godinama se kroz svoj književni i aktivistički rad zalaže za prava crnogorskog naroda, te je često otvoreno upozorovao na sve opasnosti velikosrpske politike koja dominira zadnjih godina i vrši represiju.

Popović je pisac s brojnim i međunarodnim i crnogorskim nagradama, uključujući i Njegoševu nagradu, koju mu je dodijelio međunarodni žiri, autor je nagrađivanih romana “Karnera” i “Čovjek bez lica”, dopisni je i član Akademije Poezije čije je sjedište u Luksemburgu, bivši predsjednik Crnogorskog društva nezavisnih književnika, urednik časopisa Ars itd.

Događanju su prisustvovali i ugledni zvaničnici, ministar dijaspore Crne Gore Mirsad Azemović sa saradnicima, te ambasador Crne Gore u Hrvatskoj, Dejan Vuković sa saradnicima.

Važna isprepletenost kulturnih, istorijskih i prijateljskih veza dvije države
U uvodnom govoru predsjednik Saveza Crnogoraca u Hrvatskoj Ljubo Radović istakao je važnu stavku o isprepletenosti kulturnih, istorijskih i prijateljskih veza crnogorskog i hrvatskog naroda.

Podsjetio je i koliki su doprinos dali hrvatski djelatnici u viševjekovnom razvoju crnogorske istorije i kulture, od Stjepana Radića do Valtazara Bogišića, Josipa Slade Šilovića, do drugih važnih i značajnih ličnosti. Takođe je napomenuo da je Dubrovnik bio "trijumfalna kapija" kroz koju su crnogorska kultura i umjetnost imali vezu sa svijetom.

Radović je govorio i o, kako je istakao, zlim ljudima iz Crne Gore koji su bili zaogrnuti mržnjom i prema Hrvatskoj i prema Crnoj Gori, te su nanijeli puno zla i nesreće Republici Hrvatskoj. Mislio je pritom i na zloglasnog Punišu Račića koji je ubio Stjepana Radića, velikog prijatelja Crne Gore, pa sve do onih koji su devedesetih "oslobađali" Konavle, Dubrovnik i druga područja Hrvatske.

Takođe je istakan ponos što su Crnogorci koji žive u Hrvatskoj državljani Hrvatske koja istinski čuva i njeguje svoju istoriju, kulturu i identitet.

Hrvatskoj je geopolitički interes da Crna Gora uđe u Europsku uniju
Tomislav Sokol je u Europarlamentu još od 2019. zadužen za odnose sa Crnom Gorom, i u ovoj raspravi je pokazao iznimnu upućenost. Naglasio je da Hrvatska podržava ulazak Crne Gore u Europsku uniju.

Istakao je i da je to bila dosta zanemarena tema. Naime, uzeto je zdravo za gotovo da su odnosi Hrvatske i Crne Gore dobri, te da je Crna Gora samostalna, suverena i da će takva ostati, a pritom se nije obraćala pažnja na šire odnose, kulturne i društvene, medijske i obrazovne.

On je nedvosmisleno istakao da je puno veći uticaj Srbije u Crnoj Gori posebno od avgusta 2020. Trenutna pozicija je, kaže, takva da je Crna Gora na dobrom putu da uđe u Europsku uniju jer su se okolnosti dobro poklopile.

“Naime, nakon rata u Ukrajini više se nije moglo dozvoliti da Jugoistočna Europa ostane crna rupa u kojoj će zemlje poput Kine, Rusije iI Srbije imati veći uticaj. Crna Gora je najdalje odmakla u pripremi za EU integracije, anjen ulazak ne bi poremetio institucionalne odnose u EU, osim toga je članica NATO-ai na obali je Mediterana, pa se otvorila istorijska šansa za uspješno uključivanje”, ističe Sokol.

Velikosrpska politika želi isprovocirati sukob Hrvatske i CG, negativna uloga Demokrata
No, kako upozorava, velikosrpska politika želi isprovocirati sukob Hrvatske i Crne Gore kako bi Hrvatska bila kriva što Crna Gora nije ušla u EU. Sokol je posebno ukazao na negativnu ulogu Demokrata koji su, kaže, posebno podli u narušavanju tih odnosa. Pritom je naglasio i dubinsko pitanje stanja srpskog društva, te intelektualne elite i uz to, pravoslavne crkve što sve negativno utiče i na Crnu Goru.

Hrvatskoj je, ističe, pak geopolitički interes da Crna Gora uđe u Evropsku uniju, a isto se odnosi i na BiH.

Naime, ako Crna Gora nije samostalna, suverena i prozapadna, tada je bezbjednosna prijetnja, a pritom je istaknuto da je očito jasno kako Hrvatska nema nikakvih pretenzija na Crnu Goru. Sokol je istaknuo da ima oko 30 posto građana koji su suverenističko jezgro, postoji i prosrpski dio, te manjine, ali postoji i onih 15 posto koji su između, koji nisu definisani, pa se i oko toga vodi briga, kako će funkcionirati i kome se prikloniti.

Posebno je bio kritičan prema Demokratama koji su se "prodavali" kao normalna struja, a koji drže bezbjednosni sektor u Crnoj Gori i u tome vidi opasnost.

“Inače, u Hrvatskoj su osobe iz tog miljea označene kao persone non grata. Trenutno sada imamo i suverenističke snage i one prosrpske”, zaključio je Sokol.

Spominjao je još i neke unutrašnje sukobe političara Mandića i Kneževića, te podcrtao da se u tom procesu pristupanja, treba vidjeti s kim se može, a sa kim ne u Crnoj Gori sarađivati.

Istakao je i kako je Hrvatska premalo prisutna u Crnoj Gori, posebno kroz kulturu i obrazovanje i tu saradnju treba ojačati. To je važno jer se društvena elita školuje u Beogradu, istaknuo je Sokol, a preko crkve, medija i univerziteta se njeguje velikosrpski.

“I zato se naše kulturne institucije moraju još više istaknuti u saradnji, zaključuje, naglašavajući i da je to upravo važno u ovom periodu od iduće dvije tri godine.

Tokom diskusije otvoreno je pitanje problema dvojnog državljanstva koje, ako prođe, omogućava da se tada trajno vlast u Crnoj Gori bira u Srbiji. Ukazano je da bi važnost crnogorskog premijera bila da se to zaustavi. Kao važno pitanje Sokol je istaknuo i pitanje odštete za stradalnike iz Domovinskog rata, logoraše, jer to je, kaže, temeljno civilizacijsko pitanje za koji postoji volja da seriješi.

“To nije samo interes Hrvatske, već i civilizacijskih normi. Hrvatska neće blokirati put Crne Gore, već biti podrška suverenističkim i prozapadnim snagama”, završio je tom mišljuizlaganje hrvatski europarlamentarac.

Konfuzije u suverenističkom bloku, fenomen podijeljene nacije
Književnik Milorad Mijo Popović se nadovezao i istakao kako je tek nedavno Hina dobila dopisnika u Crnoj Gori. On se prisjetio i davne 1989. kad su u DHK gostovali pisciJevrem, Brković, Mladen Lompar, on i drugi, te da je bio velik interes javnosti. Danas je to, kaže, marginalna tema, jer je odraz unutrašnjeg stanja u Crnoj Gori.

Pomenuo je i konfuzije u suverenističkom bloku, a istakao je i da fenomen podijeljene nacije, odnosno dvije državotvorne ideje, počinje još od 1918. od kad seže sukob suverenističkih i velikosrpskih struja u Crnoj Gori.

“Kod velikosrba postoji moment samomržnje, a frustracija postoji kod prozapadnih snaga, koje preferiraju građansku opciju. Velikosrpska matrica je temeljena na svetosavlju. I priznanje Crne Gore kao države bio je je više odraz rasapa Miloševićevu režima nego autohtonih snaga nacionalnog pokreta”, ističe Popović, naglašavajući ulogu bivšeg predsjednika Mila Đukanovića, koji je uspio preokrenuti situaciju.

Popović se osvrnuo i na proces koji kreće 2010. kada se opet formira i jača probeogradska struja. Tada je, podsjeća, formiran i Forum 2010. koji je bio osmišljen od velikosrpskih centara da razbije suverenističku većinu, što je i rezultiralo nakon deset godina kad je Abazovićeva stranka bila presudna za strateški preokret 2020.

Na tribini je posebno otvoreno i pitanje NATO pakta, koje je, kako je ukazano, zaokružio Đukanović koji 2017. uvodi Crnu Goru u Alijansu.

Popović je govorio i o pokušaju državnog udara 2016, o ulozi bivšeg crnogorskog glavnog specijalnog tužioca Katnića koji je to razotkrio i koji je zbog tog uhapšen i sudi mu se, te o propuštenim prilikama da se tada uhapsi Andrija Mandić.

“Zapad je pri tome šutio”, naglašava Popović.

Onaj ko je Crnogorac i ko govori crnogorski jezik ne može biti ni portir
Podsjeća i da nakon avgusta 2020. godine, struja koja je bila protiv suverene države preuzima vlast.

“Bio je to paradoks. No vanjskopolitička situacija im nije išla naruku jer je Crna Gora u NATO-u. Ta vlast sve nominalno prihvata, ali iznutra drastično mijenja politički karakter Crne Gore. Onaj ko je Crnogorac i ko govori crnogorski jezik ne može biti ni portir, ističe Popović, ačistka se, kaže, radi i u bezbjednosnom sistemu.

Problem je, prema njemu, i u opoziciji, mladim ljudima koji su bili dio vlasti i nisu dorasli intelektualno.

“Nemaju ni ideološke strasti i uvjerenja i ne govore otvoreno u Skupštini Crne Gore. Stvorene su i crne liste onih koje treba uhapsiti. Tako je upravo uhapšen i brat Mila Đukanovića”, ističe Popović.

Te snage, smatra on, žele pokazati da je čin nezavisnosti bio kriminalan, jer su takvi njegovi protagonisti.

“Od Garašanina, Crna Gora je pitanje svih pitanja kroz izlazak na Jadransko more. O tim stvarima ne znaju dovoljno ni ljudi koji se profesionalno bave politikom. Prozapadna opcija nema saveznika. Srbija i Rusija su obavještajno prisutne u Crnoj Gori propagandno, u sferi kulture i obrazovanja, i preko svojih pristalica iz paravojnog i kriminalnog miljea. Cilj je vratiti Crnu Goru u normalnost bez pomoći sa strane”, kazao je Popović i istakao ulogu Sokola, Štira i Picule koji kontinuirano ukazuju na to što se događa u Crnoj Gori, te govore o rastućim antievropskim tendencijama i o zatiranju ljudskih prava.

Crnogorska nacija je, kako upozorava, pred slomom, pred nestankom.

“U 40 godina pola crnogorske nacije je nominalno nestalo”, naglasio je Popović koji je najznačajniji crnogorski pisac i po nagradama i prijevodima, a šest godina, kaže, nije pozvan na javni servis, već je jedino prisutan po portalima. Vrši se, kaže, i demonizacija svih ljudi koji su protiv velikosrpstva.

U raspravi koja je uslijedila otvorene su teme identiteta, Crnogorske pravoslavne crkve, sudbine Katnića, te je naglašena uspješna saradnja crnogorske manjine u Hrvatskoj i hrvatske manjine u Crnoj Gori.

U diskusiju su se uključili i slavni hrvatski proljećar Dražen Budiša, te predsjednik Matice Hrvatske Damir Zorić koji je posebno istakao važnost onog sjutra, budućih saradnji koje su važne da odnosi Hrvatske i Crne Gore ojačaju kroz ekonomiju i kulturu.

Na kraju, riječ je o vrijednoj i važnoj raspravi u kojoj su kompetentni učesnici ponudili niz važnih činjenica, zaključaka, dali dubinski uvid u složenost trenutne situacije u Crnoj Gori, koja će, nadaju se svi koji su prisustvovali i, postati članica Europske unije, no ni to neće biti rješenje svih problema - jer unutrašnje pitanje ostaje i dalje otvoreno.