Američki predsjednik Donald Tramp u kratkom roku uklonio je dvojicu najbližih saveznika Pekinga: venecuelanskog predsjednika Nikolasa Madura i iranskog vrhovnog vođu Alija Hamneija. Prvi se sada nalazi u pritvoru u Njujorku nakon što su ga američke specijalne snage ote­le u noćnoj raciji u Karakasu, dok je drugi ubijen u vazdušnom napadu usred Teherana, u zajedničkoj misiji SAD-a i Izraela.

Foto: Ilustracija/ Pixabay 
 
Kina je osudila otmicu i ubistvo suverenih vođa te očigledan američki pokušaj promjene režima, istovremeno pružajući Iranu ruku prijateljstva. Ipak, Peking nije učinio mnogo više od posmatranja dok njegov geopolitički suparnik mijenja pravila igre, piše CNN.

„Jaki su samo na riječima“

Za kineskog vođu Si Đinpinga na djelu je čvrsti pragmatizam. Iran se, u konačnici, nalazi ispod njegovih glavnih prioriteta, koji uključuju stabilnost odnosa sa SAD-om, posebno dok se fokusira na predstojeći sastanak s Trampom u Pekingu kasnije ovog mjeseca. Stručnjaci navode da bi Kina mogla pozdraviti i preusmjeravanje pažnje i vojnih resursa Vašingtona sa Indo-Pacifika.

„Kina je prijatelj samo u dobru, jaka na riječima, ali ne i na djelima kad zagusti“, rekao je Krejg Singlton, viši direktor za Kinu u Fondaciji za odbranu demokratija sa sjedištem u Vašingtonu. „Peking će držati govore u Ujedinjenim nacijama, ali će se kloniti pružanja značajne podrške Teheranu.“

Iako je Peking najveći kupac iranske nafte, strateška važnost te zemlje za Kinu daleko je manja nego što mnogi pretpostavljaju. Vojna saradnja ostala je ograničena, a trgovinski i investicioni tokovi u sjenci su onih sa nekoliko zalivskih država, budući da Peking nastoji da održi uravnotežene odnose širom Bliskog istoka.

Kina „ne vidi nikakvu korist u eskalaciji napetosti sa SAD-om zbog Irana“, rekao je Vilijam Jang, viši analitičar u belgijskom tink tenku Međunarodna krizna grupa. „I dalje pridaje veću važnost održavanju trgovinskog primirja i ukupne stabilnosti u bilateralnim odnosima sa SAD-om, tako da neće željeti da ugrozi pozitivan zamah koji je izgradila sa Trampovom administracijom tokom prošle godine.“

Pekinška računica

Kina je dugo bila najvažniji izvor diplomatske i ekonomske podrške Iranu. Osim što kupuje većinu iranskog izvoza nafte, Peking osuđuje ono što naziva „jednostranim“ američkim sankcijama nametnutim Iranu i podržava Teheran u tvrdnjama da je njegov nuklearni program miroljubiv. Posljednjih godina Kina je podigla globalni status Irana uključivanjem u grupe koje podržava, poput BRIKS-a i Šangajske organizacije za saradnju, čime je proširila diplomatski prostor Teherana u vrijeme zapadne izolacije.

Kineske kompanije takođe su isporučivale hemikalije korišćene u iranskom raketnom programu i pomogle u izgradnji njegove domaće nadzorne infrastrukture, izvijestio je CNN. Peking tvrdi da je njegova trgovina sa Iranom u skladu sa međunarodnim pravom.

Ipak, Kina se dosljedno klonila direktnog uplitanja u sukobe svojih partnera, pokazujući malo interesa da se bavi bezbjednosnim pitanjima Bliskog istoka izvan zaštite sopstvenih interesa. Ta suzdržanost bila je očigledna tokom iranskog sukoba sa Izraelom prošle godine i kasnijih američkih vazdušnih napada, kada je Kina slično ponudila samo retoričku podršku.

„Kina dugo izbjegava da se predstavlja kao garant bezbjednosti zemljama Globalnog juga, jer američko uplitanje u Avganistanu i Iraku služi kao upozoravajuća priča koja odvraća Peking od takvih ambicija“, rekao je Jang.

Odnosi Pekinga sa Iranom jačaju njegovu energetsku bezbjednost i uticaj na Bliskom istoku, ali je istovremeno gradio odnose i sa drugim regionalnim akterima poput Saudijske Arabije, iranskog rivala, nastojeći da postigne ravnotežu. Godine 2023. posredovao je u pomirenju između dvije zemlje.

Raste zabrinutost

Ipak, u Vašingtonu raste zabrinutost zbog jačanja veza između Kine, Irana, Rusije i Sjeverne Koreje. Lideri sve četiri zemlje okupili su se u Pekingu prošlog septembra na velikoj vojnoj paradi, što je bio upečatljiv prikaz jedinstva. Kina, Rusija i Iran posljednjih godina takođe su održavali redovne zajedničke vojne vježbe.

„Iran je dugogodišnji partner Narodne Republike Kine, ali je daleko i nije egzistencijalno, a možda čak ni presudno važan za NR Kinu“, rekao je Dža Jan Čong, politikolog sa Nacionalnog univerziteta u Singapuru.

Ipak, ograničena podrška koju je Peking ponudio Iranu tokom dva velika vojna napada u posljednjih godinu dana postavlja pitanja o njegovoj pouzdanosti kao partnera u nevolji.

„Drugi koji sarađuju ili žele da sarađuju sa NR Kinom po bezbjednosnim pitanjima s pravom se mogu zapitati hoće li ih Peking ostaviti na cjedilu, naročito ako su daleko – kao što je bio slučaj sa Iranom i Venecuelom“, rekao je on.

Analitičari se, međutim, slažu da će Teheran, bez obzira na to ko naslijedi Hamneija, vjerovatno zadržati veze sa Kinom zbog njene ekonomske moći. Događaji u Iranu takođe pružaju Kini nekoliko strukturnih prilika, rekao je Džu Džaoi, direktor Instituta za Bliski istok na Poslovnoj školi HSBC Univerziteta u Pekingu.

„Duboko američko uplitanje u vojni sukob na Bliskom istoku neizbježno preusmjerava njegove strateške resurse i pažnju, što objektivno ograničava njegovu sposobnost da održi pritisak na Kinu u Indo-Pacifiku“, napisao je Džu u onlajn članku. Dugotrajna kampanja protiv Irana mogla bi iscrpiti i američke zalihe oružja. Peking je zabranio izvoz rijetkih zemnih metala za vojnu upotrebu, što bi Vašingtonu moglo otežati obnavljanje resursa.

Kratkoročni šokovi

Kratkoročni poremećaji za Kinu, posebno na energetskom planu, ostaju neizbježni. Gotovo sav iranski izvoz sirove nafte završio je u Kini, što čini oko 13 odsto ukupnog kineskog uvoza sirove nafte morskim putem, prema podacima analitičke kompanije Kepler.

Ipak, veća glavobolja za Peking bio bi opsežan sukob u regionu i veliki poremećaji u Ormuskom moreuzu – ključnom pomorskom putu za sirovu naftu iz zemalja poput Saudijske Arabije i Kuvajta.

Alternativa SAD-u

Kina će vjerovatno iskoristiti američku vojnu intervenciju u Iranu kako bi pojačala svoju poruku, posebno zemljama Globalnog juga, da Vašington djeluje kao hegemonistička sila, dok se Peking predstavlja kao zagovornik nemiješanja.

„To Kini daje veću fleksibilnost, smanjuje rizik od strateškog preopterećenja i izbjegava troškove koji dolaze sa garantovanjem bezbjednosti saveznika“, rekao je Zićen Vang, zamjenik generalnog sekretara Centra za Kinu i globalizaciju, nevladinog tink tenka u Pekingu.

„Ali to takođe ograničava sposobnost Pekinga da oblikuje ishode u domenu tvrde bezbjednosti kada kriza postane nasilna“, dodao je, upozoravajući da kineska neaktivnost može dodatno ohrabriti Trampove rizične poteze.