Iako preživjeli iranski zvaničnici javno prkosno odbijaju pregovarati s predsjednikom Donaldom Trampom o završetku američko-izraelskog napada na njihovu zemlju, operativci iranskog Ministarstva obavještajnih službi tajno su kontaktirali CIA-u. Samo dan nakon početka napada, preko obavještajne agencije treće zemlje, ponudili su razgovore o uslovima za prekid sukoba, tvrde funkcioneri upoznati s kontaktima, piše The New York Times.

 

Foto: Ilustracija/ pixabay, yt screenshot/ BBC news & yt screenshot Israeli Defence force (kolaž)

Američki funkcioneri sumnjaju da su Trampova administracija i Iran zaista spremni za izlaz iz krize, barem kratkoročno. Ponuda, koju su The New York Timesu pod uslovom anonimnosti opisali bliskoistočni i zapadni zvaničnici, otvara ključna pitanja o tome mogu li iranski predstavnici uopšte sprovesti eventualni dogovor o prekidu vatre dok je vlada u Teheranu u rasulu, a izraelski udari metodično eliminišu njene vođe.

Bijela kuća i iranski zvaničnici nijesu odgovorili na zahtjeve za komentar, a CIA je odbila komentarisati.

Sumnje u Vašingtonu i protivljenje Izraela

Izraelski zvaničnici, koji se zalažu za višednevnu kampanju kako bi nanijeli maksimalnu štetu iranskim vojnim kapacitetima i potencijalno srušili vladu, pozvali su Sjedinjene Države da ignorišu ovaj pristup. Zasad se ponuda u Vašingtonu ne smatra ozbiljnom.

I sam Tramp, nakon što je danima govorio da je otvoren za dogovor, u utorak ujutro na društvenim mrežama objavio je da je za razgovore sada “prekasno”.

Kasnije istog dana, u razgovoru s novinarima, Tramp je izrazio žaljenje što su iranski zvaničnici koje su Sjedinjene Države poznavale i smatrale potencijalnim vođama ubijeni.

“Većina ljudi na koje smo računali je mrtva”, rekao je Tramp. “Uskoro nećemo poznavati nikoga.”

Trampova potraga za novom iranskom vlašću

Iranski pokušaj kontakta i haos u vođstvu naglašavaju ključno pitanje s kojim se Tramp suočava dok odlučuje kakvu bi iransku vladu želio oblikovati ili barem prihvatiti. Čini se da je već odustao od početne ideje o narodnom ustanku koji bi iznjedrio nove vođe i sada kao najbolji ishod vidi dolazak pragmatičnijih osoba na čelo postojeće političke strukture.

Trampovi zvaničnici očekuju da svaki sporazum o prekidu bombardovanja uključi obećanje Teherana da će napustiti ili drastično ograničiti svoje programe balističkih projektila i nuklearnog naoružanja te podršku stranim saveznicima poput Hezbolaha. Zauzvrat, Tramp je naznačio da bi preživjelim iranskim zvaničnicima dopustio da zadrže svoju ekonomsku i političku moć.

Kao model je ponovno naveo Venecuelu nakon američkog zarobljavanja vođe te zemlje Nikolasa Madura, u januaru. Pod prijetnjom sile, Tramp je prisilio Madurovog nasljednika da SAD-u prepusti kontrolu nad izvozom nafte, uz vrlo malo zahtjeva za političkim reformama.

“Ono što smo učinili u Venecueli, mislim da je savršen scenario”, rekao je Tramp u nedjeljnom intervjuu. “Vođe se mogu birati.”

Prepreke i nesuglasice s Izraelom

No, ta bi se vizija mogla pokazati kao fatamorgana. Prvo, nije jasno je li Iran doista spreman na dogovor. Neki iranski zvaničnici možda vjeruju da mogu nanijeti dovoljno fizičke, ekonomske i političke štete SAD-u i Izraelu da ih prisile na prekid napada. Tramp se već suočava i s rastućim političkim pritiskom republikanskih saveznika nezadovoljnih operacijom.

Trampove promjenjive izjave mogle bi odražavati napetosti s Izraelom oko ratnih ciljeva, smatra Steven A. Cook stručnjak za Bliski istok iz Vijeća za vanjske odnose. Cook je u ponedjeljak rekao kako Izrael ne želi da Tramp osmisli “rješenje za promjenu u Iranu po uzoru na Venecuelu”, moguće s nekim iz redova Iranske revolucionarne garde.

Ova elitna vojna sila kontroliše velik dio iranske ekonomije, a neki analitičari i američki zvaničnici vjeruju da bi se u njenim redovima mogli nalaziti pragmatičari manje posvećeni fundamentalističkim načelima režima, a više očuvanju vlastite moći i bogatstva.

U utorak je Izrael napao kompleks u kojem su se sastajali visoki iranski klerici kako bi izabrali nasljednika vrhovnog vođe, ajatolaha Alija Hamneija, koji je ubijen u vazdušnom napadu u subotu.

Prije napada, CIA je izradila procjenu koja je razmatrala različite scenarije o tome kakvo bi se vođstvo moglo pojaviti nakon sukoba. Izvori upoznati s procjenom kažu da nijedan scenario nije imao visok nivo pouzdanosti zbog previše nepoznanica. Ipak, neki su se kreatori politike usredsredili na mogućnost da bi grupa pripadnika Revolucionarne garde mogla postati najuticajniji glas u vladi.

Pitanje za Trampovu administraciju sada je hoće li iko od tih zvaničnika preživjeti ponovne napade.

Opasnost od haosa i narodnog ustanka

Čak i ako Tramp odustane od pregovora, kako iranska vlada slabi, moglo bi biti sve teže pronaći osobu s dovoljno uticaja da natjera zemlju na poštovanje dogovora sa Sjedinjenim Državama.

Mnogi analitičari upozoravaju da bi iranska vlada uskoro mogla izgubiti kontrolu nad udaljenim regijama s etničkim manjinama poput Kurda ili se potpuno raspasti, što bi dovelo do haosa i nasilja sličnog građanskim ratovima u Siriji i Libiji.

Druga je mogućnost da Iranci svrgnu oslabljenu vladu. Stručnjaci kažu da je režim izrazito nepopularan i da se na vlasti održao samo brutalnom represijom. U videu kojim je u subotu najavio napad, Tramp je podstakao Irance na ustanak, poručivši im da je “čas vaše slobode blizu” i da će, kada napad završi, “preuzeti svoju vladu, bit će vaša da je preuzmete”.

Od tada je Trampov ton postao pasivniji. “Imat će tu priliku, ali iskreno, to će ovisiti o njima”, rekao je. “Oni će morati donijeti tu odluku.”

No, nema jamstva da bi Tramp pozdravio ishod narodne revolucije.

“Mala je vjerovatnost da bi država koja bi nastala bila liberalna demokratija prijateljski nastrojena prema Sjedinjenim Državama, s obzirom na to da je rođena u ratu sa SAD-om”, rekla je Rosemary Kelanic iz organizacije Defense Priorities.

I sam Tramp je u utorak priznao taj rizik: “Najgori scenario bio bi da sve ovo učinimo, a onda neko preuzme vlast ko je jednako loš kao i prethodna osoba, zar ne? Željeli bismo vidjeti nekoga ko će to vratiti narodu.”

U potrazi za “umjerenim” sagovornikom

Na pitanje o mogućnosti povratka Reze Pahlavija, najstarijeg sina bivšeg iranskog šaha svrgnutog 1979., Tramp nije pokazao entuzijazam. Rekao je da Pahlavi “izgleda kao vrlo draga osoba”, ali je dao do znanja da bi radije “nekoga ko je tamo i ko je trenutačno popularan, ako takva osoba postoji”. Pahlavi ne živi u Iranu od 1970-ih, a iako su neki protestanti uzvikivali njegovo ime, nije jasno koliku podršku uživa.

Njegov otac, Mohammed Reza Pahlavi, kojeg je SAD podržao u državnom udaru 1950-ih, decenijama je bio američki saveznik. Prodavao je naftu i kupovao oružje od SAD-a te je imao dobre odnose s Izraelom. Islamske revolucionare koji su ga svrgnuli predvodio je ajatolah Ruholah Homeini, koji je uspostavio teokratsku vlast žestoko neprijateljsku prema SAD-u i Izraelu.

Tramp i njegovi savjetnici tvrde da je s današnjim iranskim zvaničnicima nemoguće poslovati zbog njihovog vjerskog radikalizma i mržnje prema Zapadu. U ponedjeljak ih je nazvao “radikalnim ludacima”, dodavši: “Oni su bolesni ljudi. Mentalno su bolesni. Ljuti su. Ludi su. Bolesni su.”

Ako iranska vlada preživi, ključno pitanje moglo bi biti može li Tramp pronaći “umjerenijeg” sagovornika. To bi značilo nekoga ko je dovoljno visoko u sadašnjoj vlasti da ima autoritet, ali nije previše vezan za njenu revolucionarnu ideologiju.

Prošli američki predsjednici već su pokušavali pregovarati s relativno umjerenim figurama, poput reformističkog predsjednika s kojim je Barak Obama 2015. sklopio nuklearni sporazum. No, kritičari su dugo upozoravali da je ideja o umjerenjacima u Teheranu iluzija.

Kako je bivši američki ministar odbrane Robert Gates primijetio još 2008.: “U potrazi za nedostižnim iranskim umjerenjakom sudjelujem već 30 godina.”