Građanin koji je na graničnom prelazu Dobrakovo prijavio sumnju na korupciju morao je da prolazi kroz dugotrajne procedure i bude upućen u drugu policijsku jedinicu, iako je prijava mogla biti primljena odmah na licu mjesta.

Foto: GP Dobrakovo

Zaštitnik ljudskih prava i sloboda razmatrao je da li je postupanje policijskih službenika na graničnom prelazu Dobrakovo i u Odjeljenju bezbjednosti Bijelo Polje, nakon prijave građanina da mu je carinski službenik tražio mito, bilo u skladu sa principima ekonomičnosti i efikasnosti postupka, pravilnosti i dobre uprave, kao i standardima zaštite prava građana.

Iz utvrđenih činjenica proizilazi da je podnosilac pritužbe sumnju na koruptivno krivično djelo prijavio 23. jula 2025. godine oko 19.45 časova policijskom službeniku na samom graničnom prelazu Dobrakovo, koji je u tom trenutku obavljao dužnost vođe dežurne službe, piše CdM. 

Zaštitnik podsjeća da su policijski službenici dužni da prime prijavu o učinjenom krivičnom djelu ili prekršaju.

“Propisi obavezuju policajca da sačini službenu zabilješku o početnom saznanju o izvršenju krivičnog djela ili prekršaja, evidentira osnovne podatke o događaju, obavijesti nadležnog državnog tužioca i preduzme potrebne radnje”, navodi Zaštitinik.

Međutim, u konkretnom slučaju podnosilac pritužbe je, iako se već nalazio na graničnom prelazu gdje postoji policijska ispostava, upućen u drugu organizacionu jedinicu – Odjeljenje bezbjednosti Bijelo Polje – radi podnošenja prijave.

“Takvo postupanje, bez prethodnog evidentiranja prijave i bez jasnog obrazloženja razloga za upućivanje u drugu policijsku jedinicu, prema ocjeni Zaštitnika ukazuje na neefikasan pristup i izostanak proaktivnog djelovanja policijskih službenika, posebno u predmetima koji se odnose na sumnju na korupciju”, ističe se.

Zaštitnik smatra da su policijski službenici imali mogućnost da odmah prime prijavu, evidentiraju navode podnosioca, obezbijede potrebne dokaze i obavijeste nadležno tužilaštvo, čime bi se izbjeglo dodatno administrativno opterećenje za građanina.

Utvrđeno je da je podnosilac pritužbe evidentiran na ulazu u Crnu Goru na graničnom prelazu Dobrakovo u 19.38 časova i da je na prelazu proveo najmanje sat vremena bez policijskog postupanja prema njemu, dok carinski postupak nije bio sproveden. Krivičnu prijavu protiv carinskog službenika podnio je u OB Bijelo Polje u 20.50 časova, gdje je dao izjavu u svojstvu građanina.

Tek nakon 22 časa, po nalogu dežurnog tužioca, omogućeno mu je da nastavi put, što prema ocjeni Zaštitnika implicira da je kao podnosilac prijave faktički bio ograničen u kretanju.

S obzirom na to da je građanin proveo više od dva i po sata u procedurama koje su, imajući u vidu policijska ovlašćenja, mogle biti završene na samom graničnom prelazu i u znatno kraćem roku, Zaštitnik zaključuje da postupanje policije nije bilo u potpunosti u skladu sa principima efikasnosti i dostupnosti državnih organa građanima.

Zaštitnik je takođe konstatovao da carinski službenici nijesu završili carinsku proceduru u vezi sa neprijavljenom robom – sunčanim naočarima – dok policija nije bila obaviještena da carinska kontrola nije okončana.

Ovakva situacija, prema ocjeni Zaštitnika, ukazuje na propuste u operativnoj komunikaciji i koordinaciji između policije i carine na graničnom prelazu. Prema principima integrisanog upravljanja granicom, ove službe moraju imati kontinuiranu razmjenu informacija o statusu putnika i toku kontrole.

Podnosilac pritužbe je takođe naveo da je nakon prijave trpio uznemiravanje putem telefonskih poziva sa određenih brojeva, ali je policija saopštila da ti brojevi nijesu u službenim evidencijama granične policije. Građanin je potvrdio da je uznemiravanje prestalo nakon obraćanja instituciji Zaštitnika.

Na osnovu sprovedenog postupka, Zaštitnik je ocijenio da je postupanje policijskih službenika na graničnom prelazu Dobrakovo predstavljalo kršenje načela dobre uprave, jer je podnosilac pritužbe neekonomično i necjelishodno upućen da prijavu podnese u OB Bijelo Polje.