Kada vukovi uspješno love, gavrani se često prvi primijete na licu mjesta, a novo istraživanje objavljeno u časopisu „Science“ sugerira da ptice čine više od pukog praćenja lovaca: one koriste tehnike navigacije i prostornog pamćenja da bi sofisticirano sakupljale hranu.

Foto: Ilustracija/ Pixabay

Iako su gavrani već dobro poznati po svojoj inteligenciji, glavni autor studije Matijas-Klaudio Loreto rekao je da je promatranje tih njihovih kognitivnih sposobnosti kako se odvijaju u mnogo većem obimu u divljini dalo zapanjujuće rezultate. Gavrani nisu samo pratili vukove – oni su bilježili obrasce ubistva tokom lova, stvarajući mentalne mape kako bi podržali buduće potrage za hranom.

Međunarodni istraživački tim pričvrstio je male GPS tragače na 69 gavrana, impresivan broj s obzirom na mukotrpan rad u hvatanju ovih posebno pažljivih i opreznih ptica. Čak i male promjene u njihovom okruženju mogu ih učiniti sumnjičavim, rekao je Loreto, koji je na Univerzitetu veterinarske medicine u Beču, a istraživanje o pticama je započeo na Institutu za ponašanje životinja Maks Plank.

Tim je imao podatke o kretanju 20 vukova u čuvenom Nacionalnom parku Jeluoston, prostornom zaštićenom području na zapadu Sjedinjenih Država gdje su vukovi ponovo uvedeni sredinom 1990-ih nakon 70 godina odsustva. Park je bio pogodan za studiju. „Ovaj rad ne bi bio moguć nigdje drugdje osim u Jeluostonu“, rekao je koautor i naučnik za divlje životinje Džon Marclaf sa Univerziteta u Vašingtonu. Pošto je okruženje otvoreno, a ne gusto pošumljeno, i ptice i vukove je relativno lako posmatrati na velikim udaljenostima.

Tokom dvije i po godine praćenja, istraživače je zapanjilo kada su pronašli samo jedan primjer gavrana koji prati vuka duže od sat vremena, čak i dok su ptice i dalje bile u stanju da brzo stignu do plijena. Dublja analiza pokazala je da gavrani zapravo ponovo posjećuju mjesta gdje vukovi obično love plen, što sugerira da ptice stvaraju i pamte „pejzaž resursa“. Neke ptice bi preletjele skoro 100 milja (do 155 kilometara) u jednom danu, tražeći mjesta za koja su očekivale da bi mogla sadržavati plen vukova. Bilo je to mnogo veće područje nego što su istraživači ikada zamišljali.

Kratkoročni signali su i dalje važni: gavrani možda prate signale poput zavijanja vukova kako bi pronašli svjež plen na kraćim udaljenostima. Ali generalno, istraživači kažu da gavrani računaju na svoje pamćenje kako bi organizirali potragu. Loreto je rekao da ubistva vukova tokom lova nisu nasumična, već se češće dešavaju na ravnijem terenu ili u otvorenim dolinama gdje su potjere vjerovatnije. Gavrani se mogu sjetiti prošlih hranjenja ili primijetiti indirektne znakove poput kostiju dok uspostavljaju svoje mentalne mape, utvrdili su naučnici. „Životinjska kognicija u divljini ponekad može biti sofisticiranija nego što pretpostavljamo“, rekao je Loreto.

Odnos vuka i gavrana se ponekad u popularnoj kulturi opisuje kao skladan, ali Marclaf je rekao da je na kraju taj odnos ipak prilično neujednačen. Vukovi imaju uvijek razrađen plan za lov i primijećeni su kako tjeraju ptice udarajući ih, čak se čini da određuju člana čopora da stoji na straži. Ptice se bučno bore oko svoje ukradene gozbe, što je potencijalna dojava drugim strvinama. „Jedan gavran može odnijeti pola funte (220 grama) mesa. Kada ptice stignu u broju od više desetina, čak i ubijeni bizon može brzo nestati. Gavrani dobijaju mnogo više iz ovog dogovora nego vukovi“, rekao je Marclaf.

Naučnik je rekao da se nada da će buduća istraživanja moći da se fokusiraju na to kako mlade ptice razvijaju svoje znanje u ovom pogledu. „Gavrani su oduvijek fascinirali ljude“, rekao je Marclaf, napominjući da su ptice smatrane svime, od „stvaralaca i prevaranata“ do „opportunističkih štetočina“. Ali, kako dodaje, „nikada nismo očekivali od njih da budu u stanju da u svom mozgu, koji nije mnogo veći od palca, drže informacije o hiljadama kvadratnih milja. Potcijenili smo ih“, zaključio je istraživač.