Sofija Đonović svaki put kada obuče crnogorsku nošnju i izađe pred publiku osjeća ponos, odgovornost i duboku povezanost sa svojom zemljom. Za nju, to nije samo nastup, već trenutak u kojem nosi istoriju, tradiciju i identitet Crne Gore – pred očima svijeta.

 

Foto: Instagram screenshot /_djonovicsofija_

U tim trenucima, emocija nadilazi igru. Svaki korak postaje priča, svaki pokret svjedočanstvo o nasljeđu koje traje i koje se prenosi sa generacije na generaciju. Upravo kroz takve trenutke, mladi ljudi poput Sofije postaju najljepši ambasadori svoje zemlje.

U vremenu kada globalizacija briše granice, ali često i posebnosti, folklor ostaje snažan podsjetnik na to ko smo i odakle dolazimo. Crnogorska nošnja, bogata simbolikom i dostojanstvom, ne ostavlja ravnodušnim – ona privlači poglede, budi radoznalost i otvara prostor za dijalog među kulturama.

Sofijina priča zato nije samo priča o folkloru, već o ljubavi prema domovini, o porodici i nasljeđu, o odgovornosti da se ono najvrijednije sačuva i prenese dalje.

CGDIJASPORA: Kakve reakcije najčešće izaziva kada se pojavite u nošnji van Crne Gore?

Sofija Đonović: Kada se pojavimo u nošnji van Crne Gore, reakcije su uvijek ispunjene divljenjem, radošću i velikim interesovanjem. Ljudi nas često zaustavljaju, fotografišu i sa iskrenom znatiželjom pitaju o našoj zemlji, igrama i običajima. U tim trenucima osjećam veliku sreću i ponos, jer znam da predstavljam Crnu Goru na najljepši mogući način. Tada još jače osjetim koliko je folklor nešto posebno i nešto što spaja ljude, bez obzira na jezik i kulturu.

CGDIJASPORA: Kada ste prvi put obukli nošnju i stali na scenu, kakvo je to bilo iskustvo za vas kao dijete?

Sofija Đonović: Moj prvi nastup bio je još sa tri godine, dok sam bila u vrtiću. Moja vaspitačica Svetlana Vujović prepoznala je moju ljubav prema igri i pružila mi priliku da stanem na scenu. Sjećam se da sam tada obukla nošnju i nastupila na Cetinju, gdje sam igrala igre iz Crne Gore i svoju prvu poskočicu. Taj osjećaj radosti, uzbuđenja i ponosa ostao je u meni do danas i tada je, vjerujem, počela moja najveća ljubav, folklor.

CGDIJASPORA: Šta vas je privuklo folkloru i zbog čega ste ostali u njemu sve ove godine?

Sofija Đonović: Ljubav prema folkloru naslijedila sam od svoje majke, koja je bila dugogodišnji član folklora i danas igra u veteranskom sastavu. Odrastala sam uz priče o igrama, nošnjama, putovanjima i druženjima i od malena sam znala da želim da budem dio toga.

Veliku ulogu u mom putu imala je i moja porodica, koja mi je od prvog dana bila najveća podrška. Vodili su me na svaki trening, bili uz mene na svakom nastupu i uvijek vjerovali u mene. Bez njihove podrške moj put kroz folklor ne bi bio isti. Folklor me zadržao jer mi je dao mnogo više od igre. Dao mi je prijateljstva za cijeli život, nezaboravna putovanja, iskustva i osjećaj pripadnosti jednoj velikoj porodici.

CGDIJASPORA: Kako je folklor oblikovao vaše odrastanje i ličnost?

Sofija Đonović: Folklor je bio moj put odrastanja. Naučio me disciplini, odgovornosti, radu u timu i poštovanju drugih. Kroz folklor sam sazrijevala, učila da vjerujem u sebe i da budem ponosna na ono što predstavljam.

CGDIJASPORA: Koje vrijednosti ste kroz folklor naučili i nosite ih i van scene?

Sofija Đonović: Naučila sam koliko su važni zajedništvo, poštovanje, trud i istrajnost. Najviše od svega, naučila sam da cijenim ljude i prijateljstva, jer su to veze koje folklor stvara i koje traju cijeli život.

CGDIJASPORA: Šta osjećate kada obučete nošnju i izađete pred publiku?

Sofija Đonović: To je poseban osjećaj koji je teško opisati riječima. Osjećam ponos, sreću i veliku odgovornost. Nošnja za mene nije samo kostim, već simbol tradicije, istorije i identiteta.

CGDIJASPORA: Koliko je važno čuvati tradiciju u vremenu kada se sve brzo mijenja?

Sofija Đonović: Mislim da je danas važnije nego ikad da čuvamo tradiciju, jer nas ona podsjeća ko smo i odakle dolazimo.

CGDIJASPORA: Da li kroz folklor osjećate dublju povezanost sa Crnom Gorom?

Sofija Đonović: Da, kroz folklor sam još više zavoljela svoju zemlju. Svaka igra i svaka pjesma nose dio naše istorije i duše.

CGDIJASPORA: Koliko je KIC „Budo Tomović“ uticao na vaš razvoj i šta vam znači biti dio tog ansambla?

Sofija Đonović: KIC „Budo Tomović“ za mene je mnogo više od ansambla, to je moj drugi dom, mjesto gdje sam odrasla i gdje sam provela najljepše godine svog života. Tu sam naučila prve korake, stekla prijatelje za cijeli život, putovala, smijala se i rasla uz ljude koji su vjerovali u mene. Posebnu zahvalnost dugujem koreografima Ivani Bracanović, Biljani Pićurić, Olegu Cmiljaniću i Mirsadu Ademoviću, kao i pokojnom Hasanu Canu Đečeviću, koji je bio stub folklora čija ljubav ,znanje i danas žive kroz sve nas. Veliku zahvalnost dugujem i Isidori Seki Dragojević, kao i današnjem rukovodstvu ansambla Eminu Đečeviću i Borisu Milunoviću.

Posebnu emociju nosim jer je moj pokojni djed, Miloš Milić, bio sekretar i vršilac dužnosti direktora tadašnjeg Doma omladine „Budo Tomović“, kao i direktor Dječjeg saveza. Bio je tvorac mnogih dječijih manifestacija i čovjek koji je cijeli svoj život posvetio djeci, njihovom povezivanju i razvoju. Njegova velika ljubav prema djeci i kulturi ostavila je dubok trag, i za mene ima posebnu težinu činjenica da danas igram na istom mjestu gdje je on stvarao i radio. To je za mene neizmjeran ponos i dodatna motivacija.

Takođe, želim da istaknem i zahvalnost direktorici Marijani Zečević, koja je svojim radom značajno unaprijedila uslove u KIC-u. Renovirane sale, novi parketi i klimatizacija omogućili su nam mnogo bolje uslove za rad i napredak.

CGDIJASPORA: Koji nastup ili trenutak iz vaše folklorne karijere nikada nećete zaboraviti?

Sofija Đonović: Nikada neću zaboraviti svoj prvi nastup, ali i sve turneje gdje smo zajedno dijelili radost i stvarali uspomene koje ostaju za cijeli život.

CGDIJASPORA: Da li postoji scena ili putovanje koje vam je posebno ostalo u srcu?

Sofija Đonović: Posebno su mi u srcu ostala putovanja u Englesku i Grčku, jer su mi donijela nezaboravna iskustva i prijateljstva.

CGDIJASPORA: Kako danas vidite interesovanje mladih za folklor?

Sofija Đonović: Folklor i dalje privlači mlade i nadam se da će ih biti još više, jer folklor pruža mnogo više od igre. Pruža životne vrijednosti, druženje i uspomene za cijeli život.

CGDIJASPORA: KUD „Budo Tomović“ obilježava 80 godina postojanja, šta ovaj jubilej znači za društvo i za kulturnu scenu Crne Gore?

Sofija Đonović: To je veliki jubilej koji pokazuje snagu tradicije, trajanje i kontinuitet. Osamdeset godina postojanja znači da su kroz KIC prošle brojne generacije koje su sačuvale i prenosile kulturno nasljeđe Crne Gore. KIC „Budo Tomović“ nije samo folklorni ansambl, već institucija koja je oblikovala mnoge mlade ljude, razvijala ljubav prema kulturi i stvarala prostor za umjetnost, druženje i zajedništvo. Njegova uloga u očuvanju tradicije i identiteta je nemjerljiva i predstavlja ponos cijele Crne Gore.

Posebno sam ponosna što sam dio te priče i što imam priliku da budem jedna od generacija koje nastavljaju ovu tradiciju i čuvaju ono što su mnogi prije nas stvarali.

CGDIJASPORA: Kroz KUD su prošle brojne generacije, koliko je ljudi do sada bilo dio ovog društva?

Sofija Đonović: Ogroman broj ljudi je bio dio ovog ansambla i svi oni čine jednu veliku porodicu. Folklor za mene nije samo igra, to je moj život, moje odrastanje, moja radost i moja druga porodica. Kroz folklor sam upoznala svijet, stekla prijatelje za cijeli život i doživjela najljepše trenutke koje ću zauvijek nositi u srcu. Sada, kada sam punoljetna i uskoro punim 19 godina, moji planovi su vezani za dalje školovanje, ali svakako i za nastavak mog puta u folkloru.

Nakon završenog školovanja, voljela bih da i sama jednog dana budem dio ovakvog sjajnog tima i da svoje znanje i iskustvo prenosim na mlađe generacije, baš onako kako su drugi prenosili meni. Folklor nije samo dio mog života, folklor je moj život.