Na komemoraciji posvećenoj Duško Vujošević, predsjednik KSCG Dragan Bokan evocirao je uspomene na trenera koji je nadilazio sport, pedagoga, vizionara i čovjeka koji je oblikovao generacije.

Foto: YouTube screensht/MediaBiro

"Ima trenutaka kada sve ono što bismo htjeli da kažemo ostaje zarobljeno između bola i zahvalnosti, između gubitka i sjećanja. Ovo je jedan od tih trenutaka. Duško Vujošević, naš Dule, napustio nas je 8. aprila ove godine, tiho, u Beogradu, gradu u koji ga je sudbina dovela kao petogodišnjeg dječaka iz Titigrada. Rođen 3. marta 1959. godine u Titogradu, bio je Podgoričanin i Crnogorac po rođenju, Beograđanin po odrastanju, a po izboru i duhu građanin svijeta. Po načinu mišljenja i života  aristokrata. Pasionirani čitalac, zaljubljenik u umjetnost, posebno u slikarstvo".

"Njegovi korijeni iz plemena Kuča govorili su mnogo i prije nego što je sam išta rekao. Iz tog roda ne izlaze obični ljudi. Rađaju se borci, vaspitači, graditelji. I upravo to je bio Duško. Četiri decenije posvećenog rada oblikovale su ga u mnogo više od trenera. Bio je pedagog, filozof, autoritet i oslonac. Čovjek koji je razumio da se trofeji ne osvajaju samo na parketu, već u glavi i u srcu  i da se ni jedno ni drugo ne može izgraditi bez karaktera".

"Otišao je prerano čovjek kojem sam se divio, ali i kojeg sam poštovao upravo zato što je bio svoj i jedinstven. Iza njega su stajali talenat, ali još više rad — težak, svakodnevan, beskompromisan. Fanatična posvećenost i gotovo iracionalna pripadnost timu. Takva odanost izaziva".

"Bio je intelektualac, mudrac, trener, ali i mangup, čovjek sa stavom i hrabrošću da ga brani, bez obzira na cijenu. Vujošević nije bio samo strateg pored aut-linije. Bio je učitelj i mentor koji je svoje igrače tjerao da čitaju klasike, uvjeren da vrhunski sportista mora biti kompletna ličnost. Njegovi treninzi nijesu bili samo priprema za utakmicu, bili su priprema za život. Govorio je da „sport treba da bude pravedan, jer na ovom svijetu nema dovoljno pravde“, i u toj rečenici staje njegova suština".

"Sa Partizanom je ostvario rezultate koji su ušli u istoriju, ali ono što je još važnije stvorio je sistem i generacije igrača koji su obilježili evropsku i svjetsku košarku. Posebno mjesto u njegovoj karijeri i našem sjećanju zauzima njegova uloga u reprezentaciji Crne Gore. Bio je prvi selektor reprezentacije Crne Gore. Odveo je našu reprezentaciju na Evropsko prvenstvo 2011. godine, prvo veliko takmičenje u istoriji naše države. To nije bio samo sportski rezultat. To je bio temelj. Temelj identiteta, samopouzdanja i vjerovanja da pripadamo evropskoj košarkaškoj mapi".

"U vremenu kada je Crna Gora gradila svoje institucije, Duško je gradio tim. Učio igrače šta znači nositi državni dres, ne kao privilegiju, već kao obavezu. Uspostavio je standarde rada, discipline i odnosa prema reprezentaciji koji su ostali i poslije njega. Njegov uticaj nije bio kratkoročan - bio je sistemski i trajno ugrađen u temelje crnogorske košarke. Nije morao da prihvati tu ulogu. Imao je ime, reputaciju i ponude. Ali je izabrao Crnu Goru  jer je znao odakle dolazi. I zato njegovo mjesto u istoriji naše reprezentacije nije samo važno, ono je neizbrisivo".

"Značajan i dubok trag ostavio je i u crnogorskoj klupskoj košarci. Kao šef stručnog štaba KK Budućnost, nije radio samo na rezultatu prvog tima, radio je na budućnosti kluba. Posebnu pažnju posvećivao je mlađim selekcijama, razvoju igrača i stvaranju sistema koji traje. Njegov pristup bio je sveobuhvatan: od tehnike i taktike, do karaktera i odgovornosti".

"Mnogi igrači koji su prošli kroz taj sistem ponijeli su sa sobom upravo ono što je on najviše cijenio: radnu etiku, disciplinu i vjeru u tim. Za SC Derby predstavlja posebnu čast što je Duško Vujošević tri godine bio dio kluba u ulozi stručnog konsultanta. Njegovo iskustvo, savjeti i samo prisustvo imali su ogroman značaj  ne samo za tim i stručni štab, već i za organizaciju u cjelini. Bio je orijentir, mjera i korektiv. Njegove riječi su imale težinu, nije samo davao odgovore, učio je kako se dolazi do njih. Ali Duško nije pripadao samo sportu".

"Bio je čovjek kulture. Strastveni kolekcionar umjetnosti, zaljubljenik u slikarstvo, posebno u djela Voja Stanića, ali i drugih velikana. Njegova kolekcija nije bila stvar prestiža, već duboke unutrašnje potrebe, potrebe da razumije, da osjeti i da sačuva vrijednost. Kao što je prepoznavao talenat kod igrača, tako je prepoznavao i ljepotu u umjetnosti. U vremenu koje razdvaja sport i kulturu, Duško ih je spajao  prirodno i iskreno".

"Crnogorska košarka ga je čekala da nastavi svoj rad u SC Derby kao stručni konsultant i da nastavi razvoj mladih talenata. Čekali smo ga da u Košarkaškom savezu bude član stručnog savjeta. Na njegovu i na našu žalost to se nije ostvarilo. Došle su borbe koje nijesu sportske. Godinama se suočavao sa teškim zdravstvenim izazovima. U maju 2025. godine prošao je i transplantaciju. Borio se onako kako je živio - tiho, uporno, dostojanstveno. Bez odustajanja. Onako kako je i govorio: Borba, bre. Te dvije riječi danas nijesu samo sjećanje. One su zavjet. Mi koji smo imali privilegiju da ga poznajemo, da radimo s njim i da učimo od njega nosimo taj zavjet u sebi".

"Draga porodico Vujošević, znamo da je vaš gubitak nenadoknadiv. Ali znamo i da je Duškov trag u vremenu poseban, drugačiji i trajan. On ostaje u temeljima naše košarke. U reprezentaciji koju je podigao. U klubovima koje je oblikovao. U ljudima koje je izgradio. U svakoj svlačionici. Na svakom terenu".

"Odmori se od duge i teške borbe, treneru. U ime Košarkaškog saveza Crne Gore i svih nas koje okuplja ljubav prema košarci - hvala ti Dule. Za znanje. Za snagu. Za sistem. Za ljude. Za nezaborav. Neka ti je vječna slava".