Oko 140 maloljetnih djevojčica i djevojaka godišnje postanu majke u Crnoj Gori. Dok se u nekim slučajevima trudnoća dešava u okviru partnerskih odnosa među vršnjacima, u drugim je riječ o ugovorenim brakovima i ispunjavanju “bračne obaveze”. Ono što ih najčešće povezuje jeste da im je djetinjstvo prekinuto, a mogućnosti da završe osnovno ili srednje obrazovanje drastično se sužavaju.

Foto: Ilustracija/Pixabay
 
To pokazuje istraživanje koje su “Vijesti” sprovele na osnovu podataka prikupljenih od državnih bolnica sa porodilištima i Instituta za javno zdravlje.

Da život postaje posebno težak kada “dijete dobije dijete”, ocijenila je sagovornica lista, aktivistkinja Fana Delija.

Prema posljednjim podacima Instituta za javno zdravlje, koje su im dostavile zdravstvene ustanove za 2024, od ukupno 6.707 rođenih beba, 146 su rodile majke starosti od 15 do 19 godina.

Tokom 2023. godine, od ukupno 6.800 rođenih, majke mlađe od 19 godina evidentirane su u 140 slučajeva.

Prijave porođaja dostavljaju javne zdravstvene ustanove koje obavljaju djelatnost ginekologije i akušerstva (opšte bolnice i Klinički centar), zatim domovi zdravlja koji u svom sastavu imaju stacionar sa porodilištem (Mojkovac, Plav, Rožaje), kao i privatne zdravstvene ustanove koje obavljaju ovu djelatnost.

Od ukupnog broja prijavljenih porođaja u 2024. godini, 196 je iz privatnih zdravstvenih ustanova, pri čemu je petoro novorođenčadi od majki starosti od 16 do 19 godina.

Ustanove: Maloljetnički porođaji sporadični

Tokom prošle godine u Opštoj bolnici Nikšić porodilo se šest maloljetnica, a takvi porođaji nijesu zabilježeni do kraja marta.

Iz te ustanove su “Vijestima” kazali da ukoliko porodilja nakon porođaja ne želi da zadrži bebu, ustanova obavještava Centar za socijalni rad opština Nikšić, Plužine i Šavnik. To je, kažu, praksa i za punoljetne porodilje.

U Nikšiću su tokom 2024. godine obavljena dva prekida trudnoće uz saglasnost i potpis jednog roditelja.

I bjelopoljska Opšta bolnica imala je šest porođaja maloljetnica u prethodnih 15 mjeseci.

Na pitanje redakcije da li ta ustanova ima posebne protokole u vezi sa maloljetničkim trudnoćama i porođajima, ističu da “prilikom stupanja u brak, maloljetne djevojke dobijaju saglasnost od suda da su sposobne za bračnu zajednicu i u tom slučaju nema posebnog protokola”. U slučaju kad nijesu u braku, ističu, roditelj ili staratelj potpisuju saglasnost.

Iz Kliničko-bolničkog centra (KBC) u Kotor “Vijestima” su kazali da se tokom 2025. i tri mjeseca ove godine u njihovoj ustanovi porodila jedna maloljetna djevojka, te da oni u tim slučajevima, kako im zakon nalaže, obavještavaju Centar za socijalni rad.

Za isti period dvije maloljetnice porodile su se u bolnici u Pljevljima. Iz te ustanove kažu da je “za sve vrste zdravstvenih usluga koje se pružaju maloljetnim licima neophodna saglasnost roditelja/staratelja”, kao i da se te usluge, kad god je to moguće, sprovode uz prisustvo roditelja ili staratelja.

Iz KBC Berane su odgovorili da se u proteklih 15 mjeseci u toj ustanovi porodilo pet maloljetnih djevojaka i djevojčica.

Objašnjavaju da su obično u pitanju redovno kontrolisane trudnoće, pa maloljetne trudnice imaju tretman kao i ostale, starije od njih, ali uz pojačanu pažnju i empatiju.

“Za porođaj nije potrebna saglasnost roditelja, ali u slučaju da takve pacijentkinje i njihovi partneri žele prekid trudnoće, za tu vrstu postupka potrebna je saglasnost jednog ili oba roditelja. Pacijentkinje koje su se porodile u našoj ustanovi bile su kontrolisane u javnim zdravstvenim ustanovama. Kod nas su i dalje sporadični slučajevi maloljetničkih trudnoća i ne uočavamo trend rasta”, rečeno je iz KBC Berane.

Tokom prošle i tri mjeseca ove godine u Bijelom Polju nije bilo prekida trudnoće kod maloljetnih djevojaka i djevojčica, a isti je slučaj i u KBC Kotor i Berane i bolnicama u Pljevljima.

Iz bolnica na Cetinju i Baru i Kliničkog centra Crne Gore nijesu odgovorili na pitanja redakcije o brojevima i uslovima kad su u pitanju porođaji maloljetnica.

Premlade za „bračne dužnosti“

Dječji fond Ujedinjenih nacija (UNICEF) upozorava da su dječji brakovi kršenje ljudskih prava koje pogađa oko jedne od pet djevojčica širom svijeta, koje se udaju prije 18. godine. Ova praksa uzrokuje prestanak školovanja, povećan rizik od nasilja i zdravstvene komplikacije.

“Dječje nevjeste često zatrudne tokom adolescencije, kada se povećava rizik od komplikacija tokom trudnoće i porođaja. Ova praksa takođe može izolovati djevojčice od porodice i prijatelja, što ozbiljno utiče na njihovo mentalno zdravlje”, stav je UNICEF-a.

Direktorica Centra za romske inicijative Fana Delija od 2011. godine bori se sa problemom dječijih ugovorenih brakova u Crnoj Gori. Ona je “Vijestima” kazala da realnost pokazuje da se trudnoća nameće i mnogo mlađim djevojčicama od onoga što statistika pokazuje, ali one često, zbog svojih godina, nijesu u mogućnosti da ostanu u drugom stanju.

Priča i da se u slučajevima ugovorenog braka uglavnom ne radi o neželjenoj trudnoći, jer povratak u taj “negativni običaj”, kako ga ona naziva, samim tim zahtijeva od “mlade” (nevjeste) da bude i majka.

“Ona je za njega već nevjesta, iako je djevojčica. Sljedeći korak je da ona ostane u drugom stanju i rodi dijete”, kazala je Delija i dodala da ispovijesti djevojaka s kojima je radila pokazuju i da ih “zajednica krivi onda kad nijesu u fizičkoj mogućnosti da ostanu trudne, jer su još i same djeca”.

Zbog toga se dešavalo, kako je prepričala, da te djevojčice budu “vraćene roditeljima”, a njihov dalji životni put pokazao je da su bile premlade za tu “bračnu obavezu”, jer su u kasnijem dobu dobile dijete.

Delija se osvrnula i na slučaj iz Nikšića od prije par godina, koji posebno pamti – djevojčica je bila u devetom razredu osnovne škole, u drugom stanju, uz pokušaje da se to sakrije od javnosti i njene organizacije, jer bi bilo jasno da je posrijedi dječiji ugovoreni brak.

“Preko noći je bila mlada, a danju je redovno pohađala nastavu, dok joj se nije vidio stomak. Niko ništa nije preduzeo, iako smo prijavili sumnju da se desio dječiji ugovoreni brak. On je ostao nekažnjen”, naglasila je sagovornica.

Radila je i sa drugim alarmantnim i nedopustivim situacijama – djevojčica od 11 godina je četiri mjeseca boravila s muškarcem od 26, obavljajući, kako kaže Delija, sve “obaveze” kao i odrasla žena.

Ocjenjuje da se u ovim slučajevima rijetko šta preduzima i dovodi u pitanje reakciju okoline, postavljajući pitanje da ako je dijete sa 14 ili 15 godina u drugom stanju, zar to nije protiv svih zakonskih normi?

“Smatra se običajem i tradicijom, a niko ne ulazi u dubinu kako bi vidio da je to kršenje dječijih prava. Tada bi trebalo da se pokrene cijeli postupak utvrđivanja odgovornosti u slučaju zanemarivanja djeteta”, naglašava Delija u razgovoru s “Vijestima”.

Prva linija je škola, naglašava ona, jer nastavnici imaju najviše kontakta s djecom, pa bi trebalo da prepoznaju da postoji problem, posebno kad se radi o osjetljivim kategorijama djevojčica ili tinejdžerki. Nedopustivo je, poručuje, da one ostaju bez pomoći i podrške, a to je, kako dodaje, često slučaj.

Kad je riječ o romskoj i egipćanskoj zajednici, Delija je ubijeđena da ne postoji mogućnost da djevojčice nastave svoje školovanje, kako osnovno tako i srednje.

“Samim tim što je zasnovan dječiji ugovoreni brak, to automatski znači da će joj biti uskraćeno pravo na obrazovanje. Ja nisam imala iskustvo, a od 2011. godine se bavim ovim problemom, da je djevojčica koja je zasnovala ugovoreni brak bila u mogućnosti da nastavi obrazovanje”, kazala je sagovornica.

S druge strane, prema njenim riječima, svi će kriviti dijete zbog čega je do toga došlo, a uopšte ne postoji adekvatna podrška i razumijevanje o tome šta mogu biti posljedice ukoliko dijete zadrži trudnoću.

Kod žena koje su kroz to prošle, navodi Delija, ostale su traume koje su trajne, pokazale su ispovijesti žrtava s kojima radi, a ona naglašava da su te priče “žalosne i potresne”.

Samo dio negativnih iskustava dešavao se upravo sa ljekarima, ističe ona. Pojedini, tvrdi Delija, savjetuju djevojčicama da zadrže plod i plaše ih da će kasnije doći do komplikacija ukoliko budu željele da se ostvare kao majke.

Upitana da prokomentariše navode jedne od bolnica da je maloljetnica, ukoliko je u braku, na sudu izjavila da je za to spremna, Delija odgovara da ona “ne može da bude sposobna za brak, posebno ako se radi o djevojci mlađoj od 16 godina, jer to nije zakonom dozvoljeno”.

U Crnoj Gori se u brak može stupiti s navršenih 18 godina života (punoljetstvo). Maloljetna lica starija od 16 godina mogu sklopiti brak uz dozvolu nadležnog suda, prema Porodičnom zakonu Crne Gore.

Prevencija i edukacija o seksualnom i reproduktivnom zdravlju je, ocjenjuje Delija, još tabu tema, a odrasli izbjegavaju da njihova djeca slušaju takva predavanja. Poručuje da se mora shvatiti ozbiljnost toga, jer kad dođe do neželjenih posljedica, niko ne zna kako da se s tim nosi.