Ujedinjeni Arapski Emirati objavili su povlačenje iz OPEC-a, koje stupa na snagu 1. maja 2026. godine, usred tekućeg rata s Iranom i blokade Hormuškog moreuza. Brent sirova nafta već je premašila 109 dolara po barelu, a evropski vozači strahuju od novih poskupljenja na pumpama.

 

Foto: Ilustracija/Pixabay

Ministar energetike UAE-a, Suhail Mohamed al-Mazrouei, potvrdio je za Reuters da se njegova vlada nije konsultovala ni s jednim partnerom prije objave povlačenja iz organizacije kojoj Abu Dabi pripada od 1967. godine, najprije kao emirat, a zatim kao punopravna država.

Pedeset devet godina članstva okončano je jednom izjavom.

"Ovo je politička odluka, donesena nakon temeljne analize trenutnih i budućih politika vezanih za nivo proizvodnje", izjavio je Al-Mazrouei, ne ostavljajući prostora za dvosmislenost.

Zašto Emirati odlaze i zašto sada?

Iza službene izjave krije se dublji razlog. UAE su godinama u sukobu s proizvodnim kvotama koje nameće OPEC+, smatrajući da su ih prisilile da proizvode ispod stvarnog kapaciteta. Abu Dabi raspolaže infrastrukturom za vađenje do pet miliona barela dnevno, no ograničenja bloka onemogućila su iskorištavanje tog potencijala.

Tenzije unutar grupe postojale su i ranije, ali ih je rat s Iranom dodatno zaoštrio. Oružani sukob prekinuo je regionalnu koheziju koja je bila nevidljivi temelj OPEC-a. Krajem decembra 2025. godine Saudijska Arabija bombardovala je ono što je opisala kao pošiljku oružja namijenjenu jemenskim separatistima koje podržavaju sami Emirati. Od tada su saudijske televizijske stanice napustile Dubai, a savez između dva zaljevska giganta se urušio. Povlačenje iz OPEC-a formalni je čin raskida koji je u stvarnosti već bio gotov, slažu se stručnjaci.

U tom kontekstu, uloga Donalda Trampa nije zanemariva. Američki predsjednik godinama optužuje OPEC za vještačko napuhavanje cijena nafte, eksplicitno povezujući vojnu podršku Vašingtona zemljama Perzijskog zaliva s cijenom po kojoj prodaju svoju naftu. Potez Emirata u Vašingtonu se tumači kao diplomatska i ekonomska pobjeda republikanskog predsjednika.

Šta se dešava s cijenom sirove nafte?

Energetski kontekst prije objave već je bio krajnje neizvjestan. Hormuški moreuz, plovni put kroz koji prolazi petina svjetske nafte i tečnog prirodnog gasa, sedmicama je pod pritiskom zbog iranskih prijetnji i napada na brodove u tranzitu. Posljedica je pad proizvodnje OPEC-a za 27,5 posto u martu u odnosu na februar, što je ekvivalent od gotovo osam miliona barela manje dnevno na globalnom tržištu.

Brent sirova nafta, koja je 2025. godinu završila s godišnjim padom od skoro 18 posto, u 2026. godini krenula je u potpuno suprotnom smjeru: do sada je zabilježila rast od 68 posto. Nakon vijesti o izlasku UAE iz OPEC-a, ove sedmice je prešla granicu od 110 dolara po barelu.

Šta ovo znači za vozače u Evropi?

Evropa uvozi najveći dio nafte koju troši, a zavisnost od međunarodnih tržišta znači da svaki skok cijene Brenta uskoro stiže i do pumpi. Iskustvo pokazuje da je za taj prenos potrebno između dvije i četiri sedmice, u zavisnosti od zaliha rafinerija i kursu eura u odnosu na dolar, mada distributeri ponekad iskoriste momenat za povećanje vlastitih marži.

Ako cijena Brenta ostane iznad 100 dolara u narednim sedmicama, analitičari predviđaju novo poskupljenje goriva u maju, s razlikama između pojedinih evropskih zemalja ovisno o visini poreza i strukturi tržišta.

No efekti se ne zaustavljaju na pumpama. Tečni prirodni gas koji tranzitom prolazi kroz Hormuški moreuz direktno utiče na račune za struju i grijanje. Logistički troškovi rastu kada dizel poskupljuje, što se na koncu odražava na cijenu gotovo svake robe. 

U tom smislu, odluka UAE nije samo međunarodna ekonomska vijest, ona je i vijest koja ulazi u svaki evropski dom.