Australijski istraživači otkrili su vezu između lošijeg sna u ranom djetinjstvu i razvoja autističnih osobina kasnije u životu. Prema studiji, bebe koje manje spavaju ili imaju slabiji kvalitet sna imaju veći rizik od pojave autističnih karakteristika, a kod dijela djece kasnije može biti postavljena i dijagnoza iz spektra autizma.

Foto: Ilustracija/Pixabay

Kako navodi Autism Research Institute, autizam je neurorazvojno stanje koje se prvenstveno odnosi na razlike u socijalnoj komunikaciji te obrascima ograničenih i ponavljajućih interesa i ponašanja.

Istraživači su podsjetili da autizam pogađa do 3,2 posto djece u Australiji, što je slično stopama u Sjedinjenim Američkim Državama i Engleskoj. U 2016. godini, ovaj poremećaj bio je najveći uzrok invaliditeta kod djece mlađe od pet godina u Australiji.

Istraživanje, objavljena u časopisu Archives of Disease in Childhood, pratila je više od 1.000 parova majka-beba, analizirajući obrasce spavanja u dobi od šest i 12 mjeseci.

Istraživači su potom procjenjivali autistične osobine djece u dobi od dvije i četiri godine, na osnovu izvještaja roditelja.

Kada su djeca napunila 12 godina, kod 64 njih već je bila postavljena dijagnoza autizma.

Rezultati su pokazali jasnu povezanost: bebe s lošijim snom imale su veću vjerovatnoću da kasnije pokažu autistične osobine ili dobiju dijagnozu autizma.

U dobi od šest mjeseci, svaki dodatni sat noćnog sna bio je povezan s 4,5 posto manjim rizikom od razvoja autističnih osobina u dobi od dvije i četiri godine, kao i 22 posto manjom vjerovatnoćom dijagnoze autizma do 12. godine.

Suprotno tome, u dobi od 12 mjeseci, bebe kojima je duže trebalo da zaspu - svako povećanje od pet minuta latencije sna (vrijeme od odlaska u krevet do uspavljivanja) - pokazivale su 1,5 posto veći nivo autističnih osobina i 7,7 posto veću vjerovatnoću kasnije dijagnoze.

Autori studije poručili su: "Naši nalazi sugerišu da obrasci spavanja u ranom djetinjstvu, posebno noćni san, mogu služiti kao rani pokazatelji autizma, omogućavajući ranije otkrivanje i intervenciju, uključujući podršku usmjerenu na san".

Iako se autizam može pouzdano dijagnosticirati do 24. mjeseca života, mnogoj djeci u Australiji dijagnoza se postavlja znatno kasnije, u prosjeku oko 45. mjeseca, čime se propušta važan period za rane intervencije.

Zbog toga istraživači sve više zagovaraju višemetodne dugoročne skrininge koji uključuju više mjerenja tokom vremena, umjesto oslanjanja na pojedinačne procjene u određenim tačkama.

Studija navodi da bi podaci koje daju roditelji o spavanju poput trajanja noćnog sna i vremena uspavljivanja mogli biti koristan dodatak ovim pristupima.

Takođe je utvrđeno da je 42 posto djece kojoj je kasnije dijagnosticiran autizam koristilo melatonin u prethodnom periodu, što ukazuje na pokušaje roditelja da ublaže probleme sa spavanjem.

Autizam je stanje koje se može manifestovati u različitim oblicima i zahtijeva različite nivoe podrške, a povezuje se i s određenim zdravstvenim izazovima te nižim očekivanim životnim vijekom.

Stručnjaci naglašavaju da su rana dijagnostika i pravovremene, naučno utemeljene intervencije ključne za bolje ishode, te da je važno unaprijediti sisteme podrške kako bi djeca na vrijeme dobila potrebnu pomoć.