Planinaski masiv Prokletija zahtijeva mnogo veću pažnju od strane Planinarskog saveza Crne Gore i JP Nacionalni parkovi Crne Gore, kako bi se planinarske staze na ovoj vejerovatno najatraktivnijoj apinističloj planini u Crnoj Gori bolje označile i markirale i time učinile bezbjednijim.

Foto: Facebook/GSS Crne Gore

To je Portalu RTCG kazao poznati hotelijer i doskorašnji direktor Turističke organizacije u Gusinju, Gani Rosi Djombalaj,  koji je izrazio duboko žaljenje zbog stradanja mlade planinarke iz Srbije.

“Svi smo jako potrešeni jer smo veoma dobro znali tu djevojku. Bila je izvanredan planinar i alpinista, i kao i mnogi njeni kolege osvajala visočije vrhove. Problem sa planinskim masivom Prokletija u Crnoj Gori je prije svega taj što nije adekvatno obezbijeđen. Država Crna Gora sa Planinarskim savezom i Nacionalnim parkovima mora malo više uložiti u ovaj kraj koji iz godine u godinu privlači sve veći broj ljubitelja prirode”, kazao je Djombalaj.

On je ukazao da neko mora kontrolisati sve one koji dolaze turistički na Prokletije i upozoravati ih da ne mogu ići u planinarske pohode bez adekvatne opreme.

“Ako Planinarski savez i JP Nacionalni parkovi ne mogu to da urade, neka prepuste nama u Gusinju. Mi ćemo u lokalnoj turističkoj organizaciji naći načina da uvedemo sve u okvire koji su bezbjedniji za posjetioce Prokletija”, kazao je Djombalaj.

Prema njegovim riječima upravo je planinski vrh Maja zastanic jedan od takvih teških vrhova za osvajanje.

“Koliko ja znam, taj vrh je do sada samo tri puta osvojen. To je opasan vrh za najiskusnije planinare i to se nažalost i pokazalo na ovom tragičnom slučaju”, kazao je doskorašnji direktor Turističke organizacije Gusinje.  

Portal RTCG je u pretodna dva dana pratio sva dešavanja u vezi sa pogibijom mlade djevojke iz Srbije tokom planinarenja na Prokletijama.

Ona je u osvajanje ovog vrha (2275 metara nadmosrske visine) pošla sa dvojicom kolega kada je pala sa litice u provaliju duboku dvjesta pedeset metara.

Prema riječima iskusnog planinara i planinarskog vodiča Ahmeta Rekovića, koji se tokom akcije izvlačenja tijela nalazio na mjestu dogadjaja, helikopter je neprestano kružio oko planinskog vrha Maja zastanic.

“To je nevjerovatno nepristupacan i visok vrh u obliku šiljka. Prvi put je osvojen prije dvije godine, i ova nesrećna djevojka je bila u grupi iskusnih alpinista koji su se popeli. Na samom vrhu ona je pokušala da zaobidje jednu stijenu, kada je propala. Ispod je provalija duboka 250 metara”, kazao je Reković.

On je objasnio da je to sama granica izmedju Crne Gore i Albanije.

“Helikopter je spustio spasioce na tu dubinu i kružio iznad dok su oni pokušavali da lociraju tijelo stradale planinarke”, dodao je Reković.

Reković je obajsnio da nije vise rijec o neiskustvu, već o ulasku u realno veliki rizik. 

“Ovaj vrh je izazovan i postao je stvar prestiža medju alpinistima, što je potpuno nepotrebno”, kazao je iskusni planinar.

Dodao je i da je ova godina posebno teška i da je na visinama od preko 1800 metara snijeg još uvijek veliki, što predstavlja dodatni rizik.

“Moj savjet je svima koji dolaze na Prokletije da ne idu bez vodiča, a čak i iskusnim alpinistima, kao što je bila ova grupa u kojoj se nalazila i stradala planinarka, da dobro procijene situaciju i ne ulaze u nepotrebne rizike”, poručio je poznati plavski planinar i vodič Ahmet Reković.

Masiv Prokletija koji predstavlja završetak Dinarida koji počinju sa Alpima, postao je poslednjih godina omiljena destinacija planinara i alpinista. Na nekada vrlo nepristpačnim vrhovima kod Plava i Gusinja u ne tako dugom periodu stradalo je čak deset planinara iz raznih krajeva svijeta.

Prokletije se smatraju najdramatičnijim i najalpskijim planinskim masivom u Crnoj Gori. Naziv „Prokletije“ ili „Proklete planine“ potiče od njihove nepristupačnosti, strmih stijena i surove prirode koja je nekada otežavala život stočarima.  

Ovaj masiv se prostire kroz Crnu Goru, Albaniju i Kosovo, a crnogorski dio obuhvata Nacionalni park Prokletije sa središtem u okolini Plava i Gusinja. Karakterišu ga oštri krečnjački vrhovi, duboke ledenjačke doline, planinska jezera i ogromne stijene koje mnoge podsjećaju na Dolomite u Italiji.  

Prokletije spadaju među najzahtjevnije planine na Balkanu. Lakše ture predstavljaju Dolina Grebaje, Ali-pašini izvori, Hridsko jezero, Rosni plato, i za njih je dovoljna prosječna kondicija i osnovna planinarska oprema.  

Srednje teške ture Volušnica (1.879 m), Talijanka (2.057 m) i Popadija zahtijevaju nekoliko sati hoda, oko 800 –1.000 m uspona i dobru fizičku spremu. 

Vrlo zahtjevnim turama i vrhovima na Prokletijama kod Plava i Gusinja smatraju se Zla Kolata (2.534 m) koja je najviši vrh Crne Gore, zatim Maja Kolata, Karanfili, Maja Jezerce (na albanskoj strani).

Ove ture uključuju strme sipare, izložene grebene i mjestimično penjanje uz stijene. Za neke vrhove iskustvo u visokogorstvu je veoma poželjno. Same planine nisu „opasne“ ako se poštuju pravila, ali greške se ovdje mnogo manje praštaju nego na Durmitoru ili Lovćenu, a glavni rizici su, kako kažu iskusni planinari iz ovog kraja, nagla promjena vremena kada se magla može spustiti za nekoliko minuta i česte ljetnje oluje, dok temperatura na preko 2.000 m može biti vrlo niska čak i usred ljeta.  

Na mnogim djelovima nema mobilnog signala. Pomoć može stići sporije nego u pristupačnijim planinskim područjima. Na pojedinim sjenovitim djelovima snijeg se može zadržati do ljeta. U proljeće i početkom ljeta moguća su klizanja na lednicima, a visočija jezera su još uvijek pod ledom i u ovo doba godine.  

Mnogi koji su obišli i Alpe i Dinaride smatraju da Prokletije nude možda najimpresivnije pejzaže na Balkanu - ogromne stijene, divlje grebene, malo ljudi i osjećaj potpune netaknute prirode. Upravo zbog te divljine planina djeluje veličanstveno, ali zahtijeva ozbiljnije poštovanje nego većina drugih planina u Crnoj Gori.

“Upravo zbog svega toga ja i ističem da je potrebna mnogo strožija kontrola odlaska planinara na pojedine ture, bolja markacija i druga uređenost staza. To je posao Planinarskog saveza i Nacionalnih parkova. Ali mi u lokalnoj upravi i Turističkoj organizaciji u Gusinju, ako nam se dozvoli, spremni smo da sami preuumemo taj posao zbog bezbjednosti svih naših dragih prijatelja koji nam se skoro svake godine vraćaju, kao i svih drugih koji su tu prvi put”, kazao je poznati hotelijer i doskorašnji direktor TO Gusinje, Gani Rosi Djombalaj.