Osnovni sud u Podgorici presudio je sredinom maja prvostepeno da država, odnosno Ministarstvo odbrane i njegov čelnik Dragan Krapović (Demokrate), nisu svojim odlukama i izjavama diskriminisali bivšeg prvog čovjeka Vojske Crne Gore (VCG) Zorana Lazarevića.

Foto: Vlads Crne Gore/ S.Matić

Bivši načelnik Generalštaba VCG tvrdio je u tužbi, podnijetoj u oktobru 2024. godine, da je Ministarstvo više puta izvršilo neposrednu i posrednu diskriminaciju prema njemu, povrijedivši mu oficirsku čast i dostojanstvo.

Lazarević je naveo da je, nizom poteza resora odbrane i Krapovića, diskriminisan po osnovu starosne dobi, političkog ili drugačijeg mišljenja i pretpostavke o pripadnosti partiji ili drugoj organizaciji. Između ostalog, predlogom Krapovića da ga (Lazarevića) vrhovna komanda razriješi zbog starosne dobi, odlukom ministra vojnog da mu suspenduje aktivnosti u inostranstvu, izjavama Krapovića i funkcionera Ministarstva da je kadar stranaka bivšeg režima koji je predvodio Milo Đukanović i da ga politički štite određene strukture, uključujući šefa države Jakova Milatovića...

Prema ocjeni Lazarevićevog punomoćnika, advokata Miloša Vukčevića, cilj je bio da se bivši prvi vojnik profesionalno marginalizuje i konačno udalji iz službe.

Vukčević je tvrdio da je ključni dokaz u postupku iskaz Krapovića (kao svjedoka), iz kog se “nedvosmisleno potvrđuje diskriminacija” prema Lazareviću.

“... Ukazao je da je ovaj svjedok izjavio da ima saznanja da je tužilac jednog člana Savjeta (za odbranu i bezbjednost) okarakterisao kao lice pod stranim uticajem, da je izjavio da je svečana akademija Ministarstva imala politički karakter vezan za Demokrate, da Krapović ‘podriva sistem s partijskim drugovima’, kao i da postoje političke strukture koje podržavaju tužioca na funkciji generala... Iz ovakvih navoda proizilazi da odluke prema tužiocu nijesu bile zasnovane na objektivnim i profesionalnim kriterijumima, već na političkoj percepciji...”, piše u presudi u koju su “Vijesti” imale uvid.

Vukčević je, kako se navodi u dokumentu, ukazao da je - u skladu s pravilima o teretu dokazivanja u postupcima zaštite od diskriminacije - Lazarević “učinio vjerovatnim postojanje diskriminacije” i da je zbog teret dokazivanja prešao na državu.

Ministarstvo: Neosnovane tvrdnje

Ministarstvo, koje zastupa Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa, u postupku je ocijenilo da Lazarević iz dokaza koje je priložio nije iznio činjenice iz kojih se može pretpostaviti da je došlo do diskriminacije, zbog čega je, prema stavu tog resora, teret dokazivanja - na bivšem čelniku VCG.

Resor koji vodi Krapović tvrdi da su neosnovani navodi Lazarevića da je diskriminisan po osnovu starosne dobi, jer je nakon sprovedenog postupka utvrđeno da ispunjava uslove za prestanak službe propisane Zaoknom o VCG.

Prema mišljenju Ministarstva, neosnovane su i tvrdnje Lazarevića da je diskriminisan po osnovu pretpostavke o pripadnosti političkoj ili drugoj organizaciji.

“S tim u vezi (Ministarstvo) je ukazalo da je čl. 18 st. 1 Zakona o VCG propisano da lice u službi u VCG vrši službu politički neutralno i nepristrasno, u skladu s javnim interesom, dok je stavom 3 istog člana propisano da lice u službi u VCG ne može biti član političke organizacije. Prema navodima Ministarstva, u konkretnom slučaju tužena je postupala u okviru svojih zakonskih ovlašćenja”, piše u presudi.

Dalje se navodi da je Ministarstvo konstatovalo da su neosnovani i navodi tužbe koji se odnose na to da je Lazarević diskriminisan izdavanjem naredbe da se uklone sve njegove međunarodne aktivnosti predviđene Planom rada VCG.

“Naime, Plan rada VCG za mjesec oktobar (2024) je izmijenjen u skladu s odredbama Zakona o VCG, Zakona o državnoj upavi, kao i procedurama kod tužene, kojima je regulisan postupak izrade mjesečnog plana rada tužene, ali i njegove eventualne izmjene”, piše u dokumentu.

Govoreći o svjedočenju Krapovića i njegovoj izjavi da je Lazarević, između ostalog, jednog člana vrhovne komande okarakterisao kao čovjeka pod stranim uticajem, Ministarstvo je poručilo da isključivo u okviru sistema VCG profesionalna vojna lica nemaju pravo da se miješaju u politički život, što može dovesti i do prestanka njihove službe, pa se, kako tvrdi, u konkretnom slučaju ne radi o diskriminaciji Lazarevića, “niti bi on po tom osnovu mogao biti diskriminisan”.

Sud: Nije ukazao ko je bio u boljem položaju

Osnovni sud je, između ostalog, ocijenio da Krapovićevo podnošenje predloga za razrješenje Lazarevića u avgustu 2024. (predlog nije “prošao”), ne upućuje na zaključak o diskriminaciji. U presudi koju potpisuje sutkinja Vanja Vujović, piše da je uzeto u obzir da je Lazarević ukazao da mu je ministar rekao da želi da podmladi oficirski kadar, kao i da je Krapović to potvrdio. Međutim, po mišljenju suda, ta okolnost nije dovoljna za zaključak da je predlog za razrješenje predstavljao diskriminaciju po osnovu starosne dobi.

“Posebno kad se ima u vidu da je svjedok naveo da je kao glavni razlog za predlaganje razrješenja cijenio činjenicu da je tužilac ispunio uslove za prestanak službe, uz postojanje i drugih okolnosti koje je iznio u iskazu, dok, s druge strane, tužilac nije ukazao na lice ili grupu lica koja bi se, u pogledu dužnosti načelnika Generalštaba, nalazila u istoj ili bitno sličnoj situaciji kao on, a prema kojoj bi tužena postupla povoljnije”, navodi se.

U presudi piše da ministar vojni, s obzirom na to da mu načelnik Generalštaba odgovara za stanje u Vojsci, ima zakonsko ovlašćenje da predloži njegovo razrješenje bez pobrajanja razloga za to, te da ima pravo da takav predlog uputi i zbog podmlađivanja kadra.

Kad je riječ o suspenziji Lazarevićevih međunarodnih aktivnosti u jesen 2024, sud je utvrdio da to što Krapović nije dao saglasnost za njih - takođe ne predstavlja diskriminaciju. Kako je objašnjeno, planiranje i odobravanje inostranih aktivnosti pripadnika VCG, uključujući i aktivnosti načelnika Generalštaba, podrazumijeva prethodno odlučivanje nadležnog nivoa u Ministarstvu, pri čemu se i agende takvih aktivnosti unaprijed usaglašavaju.

Iz tog razloga, kako se dodaje, činjenica da su aktivnosti bile predložene i prethodno planirane, ne znači da su samim tim morale biti odobrene, niti da je neodobravanje “protivpravno razlikovanje u smislu Zakona o zabrani diskriminacije”.

“U konkretnom slučaju, za zaključak o diskriminaciji bilo je neophodno da tužilac učini vjerovatnim da je, zabranom njegovog učešća u navedenim aktivnostima, doveden u nepovoljniji položaj u odnosu na drugo lice ili grupu lica koja su se nalazila u istoj ili bitno sličnoj situaciji...”, ističe se u presudi.

Za sud je neosnovan i zahtjev Lazarevića kojim je traženo da se utvrdi da je diskriminisan zbog optužbi iz oktobra 2024. - da je počinio nezakonite radnje, da iza njega stoje politički centri moći, da je pripadnik opozicionih partija i struktura bivšeg predsjednika Đukanovića. Sud je konstatovao da su izjave Krapovića u dijelu u kom se Lazarević dovodi u vezu s opozicionim strukturama ili političkim centrima moći, relevantne za ocjenu navoda da je ministar kod Lazarevića “pretpostavljao određenu političku povezanost”. Ipak, dodaju, činjenica da je takva pretpostavka javno iznesena ne znači istovremeno da je time izvršena diskriminacija.

“Diskriminacija, po svojoj prirodi, podrazumijeva nepovoljnije postupanje, isključivanje, ograničavanje ili davanje prvenstva u odnosu na drugo lice ili grupu lica u uporedivoj situaciji, a tužilac u odnosu na ovu konkretnu radnju nije označio takvo lice niti grupu lica, niti je učinio vjerovatnim da se prema drugim licima, za koja nije postojala sumnja u političku povezanost, a koja su se nalazila u analognom položaju, tužena javno uzdržavala od sličnih ocjena, dok je samo prema njemu postupila drugačije...”, piše u presudi.

Sud je zaključio da Lazarević - kako pojedinačnim radnjama, tako cjelokupnim kontekstom preduzetih radnji - nije diskriminisan.

“... Specifična visoka dužnost koja mu je povjerena, uz vrlo jasno razgraničenje nadležnosti načelnika Generalštaba i ministra odbrane, uz nedostatak analogne situacije, odnosno uporednih zaposlenih koji su se nalazili u relevantno sličnoj situaciji kao tužilac, prema kojima je postupano drugačije... ukazuje na neosnovanost tužbenog zahtjeva posmatranog i kao cjelina”, piše u dokumentu u koji je redakcija imala uvid.

Ako presuda bude pravosnažna, Lazarević će biti u obavezi da državi plati 1.500 eura na ime troškova postupka.

Milatović se protivio razrješenju

Krapović je krajem avgusta 2024. dostavio vrhovnoj komandi zahtjev za smjenu Lazarevića zbog procjene da je potrebna “smjena generacija i podmlađivanje oficirskog kadra”. Savjet je to odbio jer nije bilo konsenzusa. Krapovićevom predlogu usprotivio se Milatović, poručivši da će podržati razrješenje Lazarevića kad mu se kaže šta brigadni general nije radio kako treba ili šta je loše uradio. Druga dva člana savjeta, šefovi parlamenta i Vlade Andrija Mandić i Milojko Spajić, podržali su Krapovićev zahtjev.

Ministar je nakon toga poništio rješenje kojim je Lazareviću, koji je tada ispunjavao uslove za odlazak u penziju, 2023. produženo vrijeme trajanja službe do juna 2025, konstatujući da ispunjava uslove za prestanak službe, tj. da ima preko 40 godina staža osiguranja i navršenih 55 godina života.

Međutim, Krapovićevu odluku poništila je Vladina Komisija za žalbe. Na kraju je Savjet razriješio Lazarevića početkom juna 2025, jer mu je istekao rok produženja službe.

Vukčević: Kontradiktorna presuda
Lazarevićev zastupnik Miloš Vukčević rekao je juče “Vijestima” da je prije deset, petnaest dana podnio žalbu na presudu Višem sudu u Podgorici.

On kaže da je presuda Osnovnog suda kontradiktorna, “u smislu da u istoj nije nađeno da je počinjena diskriminacija i da nije bilo uporedivog slučaja”.

“Iako smo tužbom jasno ukazali da se kod ministra stvorila pretpostavka da je general pripadnik određenih političkih struktura i grupacija iza kojih stoje Milo Đukanović i Jakov Milatović. Začuđujuće je da to sutkinja nije uvidjela, ali očekujemo da Viši sud usvoji žalbu i da presuda bude preinačena ili ukinuta”, poručio je Vukčević.