Velika potrošnja mesa i mlječnih proizvoda na Zapadu imaju značajan uticaj na globalno zagrijavanje. U dokumentu koji je dio istraživanja o klimatskim promjenama stoji da se efikasnijom upotrebom poljoprivrednog zemljišta može smanjiti emisija štetnih gasova, kao i da bi se mogao nahraniti veći broj ljudi ako se smanji konzumacija mesa i mesnih proizvoda.

Foto. Ilustracija/Pixabay.com 

„Ne kažemo da svi treba da prestanu da jedu meso, na nekim mjestima ljudi ni nemaju drugi izbor. Ali je očito da ga na Zapadu jedemo previše”, kaže ekolog Pit Smit sa Univerziteta Aberden, javio je Bi-Bi-Si.

Panovi nekih vlada da uzgajaju drveće, a da ga zatim spaljuju za proizvodnju električne energije, mogu zbog ograničenog zemljišta ugroziti proizvodnju hrane, osim ako se ne sprovede u ograničenoj mjeri.

Funkcija tla unutar klimatskog sastava se često zanemaruje, no ono je drugo najveće spremište ugljen-dioksida (CO2) nakon okeana. Naime, biljke apsorbuju CO2 iz atmosfere i skladište ga u tlo, a krčenje šuma i neefikasna poljoprivreda mogu oštetiti sposobnost naše zemlje da reguliše štetne gasove. Kada se uništi tlo ugrožen je dalji razvoj biljaka, a ugljenik se oslobađa u atmosferu kao CO2.

Očekuje se da će klimatske promjene ubrzati ovaj proces jer visoke temperature podstiču razgradnju organskih materija u tlu, povećavajući time emisiju štetnih gasova.

Bolje upravljanje zemljištem, uključujući kontrolisanu ispašu životinja i sadnju drveća, može povećati plodnost tla.

„Obradive površine se uništavaju prekomjernom eksploatacijom, što pogoršava klimatske promjene. Tlo je dio problema, ali ako ga efikasnije obrađujemo ono može biti i dio rješenja za globalno zagrijavanje”, rekao je Smit.

Već je upozoreno da je ograničavanje globalnog zagrijavanja jedino moguće sprovođenjem „brzih, sveobuhvatnih i do sada neviđenih promjena”. Prema sporazumu iz Pariza iz 2015. godine potpisnice su se obavezale da će održati rast globalne temperature na nivou do 2 stepena, dok bi najprihvatljivije bilo održati rast do 1,5 stepeni Celzijusa u odnosu na nivoe iz 19. vijeka.