Povremeni post i brojanje kalorija dva su najpopularnija načina za postizanje gubitka težine. Međutim, koja od ove dvije metode mršavljenja donosi bolje rezultate?

Foto: Ilustracija/Pixabay

Prema studiji iz 2025. objavljenoj u časopisu Annals of Internal Medicine, takozvani program povremenog posta 4:3 nadmašio je smanjenje kalorija u pomaganju ljudima da izgube težinu tokom godine.

Za razliku od nekih programa povremenog posta, koji ograničavaju unos hrane na određene dijelove dana, program 4:3 u studiji ograničio je ukupan unos kalorija samo na određene dane u sedmici.

"Ova paradigma uključuje tri neuzastopna dana u sedmici sa značajnim ograničenjem kalorija i četiri dana u sedmici bez ograničenja kalorija", rekle su autorice studije Victoria Catenacci i Danielle Ostendorf.

Krista Varady, profesorica nutricionizma na Univerzitetu Illinois u Chicagu, koja nije bila uključena u istraživanje, izjavila je da su rezultati iznenađujući.

Prethodne studije, poput pregleda iz 2024. godine, zaključile su da strategije posta nisu efikasnije od ograničenja kalorija.

"Ovo je do sada jedina studija na ljudima koja je to pokazala", rekla je.

Testiranje povremenog posta i brojanje kalorija

Kako bi proveli svoje 12-mjesečno ispitivanje, istraživači su podijelili 165 sudionika u dvije grupe. Jedna je grupa dobila upute da smanji unos kalorija za 80 posto na dane posta. Za žene je to značilo smanjenje unosa na otprilike 400 do 600 kalorija tri dana u sedmici, dok su muškarci smanjili unos kalorija na otprilike 500 do 700. Od ovih se sudionika tražilo da broje kalorije samo na dane posta.

"Potom, tokom ostala četiri dana bez posta, sudionici nisu morali brojati ili ograničavati kalorije, ali su bili potaknuti da biraju zdravu hranu i veličinu porcija. Sveukupno, to je rezultiralo ciljanim sedmičnim kalorijskim deficitom od otprilike 34 posto u skupini s povremenim postom 4:3", objasnili su autori studije.

Druga grupa dobila je upute da smanji dnevni unos kalorija za 34 posto kako bi se uskladila s ovim ukupnim kalorijskim ciljem.

Radi što veće tačnosti, obje grupe dobile su upute o praćenju kalorija i vodile su pisani dnevnik konzumacije hrane. Dijetetičar sedmično je pregledao te zapise kako bi se osiguralo da se sudionici pridržavaju kalorijskog unosa.

Kao dodatnu mjeru tačnosti, istraživači su koristili metodu dvostruko označene ravnoteže unosa vode, koja mjeri koliko brzo izotopi u vodi napuštaju tijelo i određuje broj sagorjelih kalorija.

Na kraju 12 mjeseci, istraživači su utvrdili da su oni u grupi s omjerom posta 4:3 izgubili znatno više kilograma od onih u skupini koja je brojala kalorije, uz prosječnu razliku od 2,9 kilograma.

Ograničenja studije

Uprkos impresivnim nalazima, studija je imala neka ograničenja. Catenacci i Ostendorf primijetili su da njihov skup sudionika nije uključivao djecu, adolescente, starije odrasle osobe, trudnice ili dojilje, niti osobe s dijabetesom, kardiovaskularnim bolestima ili rakom.

"To ograničava generalizaciju naših rezultata na te skupine", rekli su.

Osim toga, iako je studija trajala cijelu godinu, nije se bavila dugoročnim ishodima povremenog posta niti brojanja kalorija.

Autori su također rekli da su sedmični sastanci s dijetetičarom mogli utjecati na ishode (i to je pogodnost kojoj mnogi ljudi nemaju pristup kada žele smršavjeti).