Kada nebo postane narandžasto i zamućeno od dima šumskih požara, savremeni ljudi su izloženi većem riziku nego što su bili naši davni preci.

Foto: Ilustracija/Pixabay.com 

Razlog je u tome što su mutacije koje su se pojavile prije više desetina hiljada godina učinile ljude izuzetno osetljivim na određene vrste zagađenja vazduha.

Dim šumskih požara sadrži dvije opasne komponente: isparljive hemikalije, među kojima su i one koje možemo da osjetimo po mirisu, i sitne čestice koje ne možemo da vidimo. Obje komponente izazivaju snažne upalne reakcije kada ih udahnemo i mogu da izazovu napade astme, pogoršaju hroničnu opstruktivnu bolest pluća (HOBP) i dovedu do srčanih udara.

Nemamo imunološku odbranu koja bi nas zaštitila od isparljivih hemikalija, ali imamo nekoliko slojeva zaštite od sitnih čestica.

Neke od tih čestica ostaju zarobljene u sluzi koja oblaže nos, usta i pluća. Izbacuju se kako se sluz pomjera nagore i izlazi iz pluća, a zatim je progutamo. (Izbrojte koliko puta progutate dok čitate ovaj tekst – vjerovatno to radite toliko automatski da niste ni svjesni koliko često na taj način pomažete da se nečistoće izbace iz pluća.)

Makrofagi i pošast tuberkuloze

Čestice koje sluz ne uspije da ukloni uglavnom progutaju imune ćelije koje se nazivaju makrofagi. Makrofagi su proždrljivi „gutači“ (njihovo ime doslovno znači „veliki gutač“) svega što je približno veličine, oblika i elektrostatičkog naboja bakterija.

Nažalost, jedna evolutivna neobičnost dovela je do toga da su makrofagi kod ljudi manje efikasni u uklanjanju čestica iz zagađenog vazduha i dima šumskih požara nego makrofagi kod drugih životinja.

Veličina čestice koja nam stvara najviše problema približno je ista kao kod bakterije – oko 2,5 mikrona. Jedna posebna vrsta bakterije, Mycobacterium tuberculosis, predstavlja naročit problem za naše makrofage. M. tuberculosis izaziva tuberkulozu i predstavlja pošast za čovječanstvo još od vremena prije nego što smo postali ljudi.

 

Došlo je do mutacije gena u borbi protiv tuberkoloze

Većina bakterija čini sve što može da izbjegne makrofage, jer nakon što ih oni progutaju, bakterije bivaju uništene. Međutim, M. tuberculosis ne može da preživi ako nije unutar makrofaga.

Kada dospije u makrofag, dolazi do svojevrsnog brzog obračuna između makrofaga i uzročnika bolesti. Ako makrofag ne pobedi i ne uništi bakteriju odmah, M. tuberculosis će nastaviti da izaziva infekciju.

Tuberkuloza može da se liječi, ali i dalje svake godine usmrti više od milion ljudi. Ponekad će izazvati bolest i smrt domaćina za kratko vreme, ponekad će se voditi duga i iscrpljujuća borba između imunološkog sistema i tuberkuloze, sve dok domaćin ne bude potpuno iscrpljen, a ponekad će bakterija ostati u latentnom stanju i čekati trenutak kada domaćin ostari ili mu imunološki sistem bude zaokupljen borbom protiv drugih prijetnji i spusti gard.

Bez obzira na to kojim putem krene, tuberkuloza je loša vjest za ljude.

Mutacije i antimikrobna odbrana

Da bismo se zaštitili, razvili smo mutacije koje su usporile proces kojim makrofagi „gutaju“ M. tuberculosis, dajući im više vremena da aktiviraju svoju antibakterijsku odbranu i, nadamo se, pobede u tom brzom obračunu.

Ova mutacija bila je toliko korisna i značajna da je postala široko rasprostranjena kod savremenih ljudi. Primati je nemaju, a nemaju je ni naši bliski rođaci, neandertalci i denisovci.

Nažalost, ova mutacija znači i da su naši makrofagi manje efikasni u unošenju sitnih komadića prašine veličine bakterija. Kada makrofagi ne mogu da obave svoj posao, te čestice izazivaju opasnu upalu pluća.

Ova evolutivna neobičnost objašnjava zašto su ljudi jedinstveno osjetljivi na čestice koje zagađuju vazduh. Šumski požari, međutim, nisu jedini izvor tih sitnih čestica. One se nalaze i u industrijskom zagađenju vazduha, u gusto naseljenim urbanim sredinama i na prašnjavim gradilištima.

Naša evolutivna osetljivost na prašinu znači da je važno nositi masku kada se nalazimo u neprovetrenom prostoru u kojem se stvara mnogo prašine, na primjer tokom radova na izgradnji ili renoviranju kuće, ili kada izlazimo napolje u uslovima lošeg kvaliteta vazduha.

Ona takođe objašnjava zašto tokom sezone šumskih požara i u veoma zagađenim područjima dolazi do znatno većeg broja hospitalizacija zbog srčanih udara i oboljenja pluća.

Zagađenje vazduha i zdravlje

Naša osjetljivost na zagađenje vazduha nema samo kratkoročne posledice po zdravlje koje nestaju kada se vazduh pročisti. Postoje i brojni veoma ozbiljni dugoročni efekti na zdravlje.

Ljudi koji su izloženi česticama zagađenog vazduha imaju povećan rizik od brojnih zdravstvenih problema čiji je zajednički uzrok upala, poput demencije.

Zagađenje vazduha česticama takođe je povezano sa nepovoljnim ishodima trudnoće, a djeca koja su u materici bila izložena velikim količinama zagađenja imaju slabije rezultate na testovima inteligencije i školskog uspjeha.

Postoji mnogo razloga da brinemo zbog klimatskih promjena. Porast broja šumskih požara i ova neobičnost u našoj evoluciji, koja utiče i na kratkoročno i na dugoročno zdravlje, svakako su jedan od njih.