Nakon nekoliko sati intenzivnog rada ili učenja koncentracija počinje da slabi, misli lutaju, a čak i jednostavni zadaci postaju sve teži. Iako se pritom gotovo uopšte fizički ne naprežemo, osjećaj iscrpljenosti može biti veoma izražen. Naučnici sada imaju moguće objašnjenje zašto se to događa.
Foto: Ilustracija/Pexels.com
Dugo se smatralo da nas iscrpljuje prvenstveno fizički rad, dok se mentalni umor često pripisivao nedostatku volje ili motivacije. Međutim, istraživanja pokazuju da intenzivno razmišljanje može izazvati stvarne promjene u mozgu koje utiču na našu spremnost za dalji rad.
Naučnici Univerzitetske bolnice u njemačkom Vircburgu, predvođeni profesorom Aleksanderom Soutschekom, istraživali su povezanost između mentalnog napora i metabolizma moždanih ćelija. Rezultate su objavili u naučnom časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences (PNAS).
Bolji rezultati, ali i veći umor
U istraživanju su učesnici tokom 20 minuta rješavali zahtjevan zadatak koji je uključivao radnu memoriju, odnosno sposobnost kratkotrajnog zadržavanja i istovremene obrade informacija.
Naučnici su pritom dijelu učesnika neinvazivnom stimulacijom dodatno podsticali aktivnost prefrontalnog korteksa, područja mozga važnog za složeno razmišljanje i donošenje odluka. Ostali su bili izloženi prividnoj stimulaciji radi poređenja rezultata.
Pokazalo se da su učesnici kojima je mozak dodatno stimulisan bolje rješavali zadatke. Međutim, nakon završetka testa bili su manje spremni da se ponovo mentalno naprežu.
Istraživači su im, naime, ponudili izbor između jednostavnijeg zadatka sa manjom novčanom nagradom i zahtjevnijeg zadatka za koji su mogli dobiti više novca.
Učesnici koji su prethodno bili izloženi stimulaciji rjeđe su birali teži zadatak, iako su tokom prvog dijela istraživanja pokazali bolje rezultate.
To upućuje na zaključak da intenzivan mentalni rad ne mora nužno da smanji našu sposobnost razmišljanja, ali može da oslabi motivaciju da nastavimo sa naporom.
Šta se događa u mozgu?
Kako bi utvrdili šta stoji iza takvog ponašanja, naučnici su prije i nakon zadataka posebnom metodom magnetne rezonance mjerili koncentraciju određenih hemijskih supstanci u mozgu.
Otkrili su da je kod učesnika kojima je mozak dodatno stimulisan porasla koncentracija glutamata i sa njim povezanih supstanci u prefrontalnom korteksu.
Glutamat je hemijska supstanca važna za prenos signala između nervnih ćelija, a promjene njegove koncentracije bile su povezane sa smanjenom spremnošću učesnika na dalji mentalni napor.
Naučnici zato pretpostavljaju da bi mentalni umor mogao biti barem djelimično posljedica metaboličkih promjena u mozgu.
Drugim riječima, što intenzivnije koristimo određene djelove mozga, to nam dalji mentalni rad može postajati naporniji.
Istraživačica Hongmei Xia objasnila je da poboljšanje mentalne efikasnosti ima svoju cijenu, jer nakon većeg napora dolazi i do izraženije iscrpljenosti.
Mentalni umor nije samo nedostatak volje
Rukovodilac istraživanja Aleksander Soutschek naglašava da mentalna iscrpljenost nije samo pitanje motivacije ili samodiscipline, već može biti povezana sa biološkim ograničenjima mozga.
Ipak, naučnici upozoravaju da još nijesu pronašli konačan odgovor na pitanje zašto nas razmišljanje umara.
Iako je utvrđena povezanost između promjena koncentracije glutamata i mentalnog umora, to ne dokazuje da upravo glutamat izaziva iscrpljenost.
Istraživanje takođe nije pokazalo mogu li redovne pauze tokom rada da spriječe ili ublaže takve promjene.
Rezultati bi u budućnosti mogli pomoći i u boljem razumijevanju stanja povezanih sa izraženim umorom, poput depresije, ADHD-a i sindroma hroničnog umora. Međutim, za sada nije poznato da li se kod tih stanja odvijaju isti procesi.
Ipak, istraživanje pruža važno objašnjenje za osjećaj koji mnogi dobro poznaju nakon dugog dana provedenog pred računarom ili uz knjigu: kada nam se čini da više jednostavno ne možemo da razmišljamo, razlog možda nije nedostatak volje, već način na koji naš mozak reaguje na intenzivan mentalni rad.
KOMENTARI (0)